Politika prema živućim braniteljima ima iste elemente diskriminacije, kao i prema ubijenima. Štite se srspki intersi. Već smo spominjali genocid nad 153 Hrvata na Baniji u tijeku domovinskog rata. U ovoj priči posložiti ćemo priču u detalje, kako bi svakome bilo jasno, zašto su Hrvati sustavno ubijani za vrijeme okupacije i rata, a danas raseljavani u hrvatskoj državi, za vrijeme hrvatske vlasti, 2011. godine otkriven je genocid nad Hrvatima glinskog kraja i Dvora na Uni. 153 osobe ubijene u planiranoj akciji i vrlo kratkom roku. To su karaktereistike genocida. Razlog njihovog ubijanja je nacionalni ključ. Ubijani su samo Hrvati. Ubijeni su 1991. Godine, na početku rata, sa ciljem protjerivanja Hrvata. Na svom pragu, u svom dvorištu, pred kućama, ubijani su civili i zakopani na sedamdesetak lokacija. Došli smo u posjed dokumenta koji vrlo potanko opisuju tko je ubijen i gdje je zakopan, kao i tko je zakopavao pojedine žrtve.
Sa detaljima ubojstava upoznat je tadašnji predsjednik države, Ivo Josipović 2011. godine, ali do danas nije pokrenuta istraga u svezi genocida nad Hrvatima. Sam način ubojstava je učinjen na isti način kao i na drugim mjestima i jasno pokazuje strategiju ratovanja srpskih jedinica. Pokazuje način djelovanja, koji otkriva da su djelovanja ista kao u Škabrnji, koju smo opisali u prošlom broju. I dokaz je to genocidnog načina ratovanja srspke vojske. U genocidu srpske vojske uvijek sudjeluju dva voda profesionalnih koljača. U Škabrnji predvodnici profesionalnih ubojica iz sustava JNA-e su bili Radak i Vidović. Oni su vodili dva voda koljača. Profesionalni diverzanti JNA-e. U slučaju ubojstva glinskih Hrvata, njih 153, glavnu ulogu je imao pukovnik JNA-e , Petar Ajdinović , tzv. „pukovnik bezbednjak“ i dva voda predvođena svojim zapovjednicima Sinišom Martićem i Josom Kovačevićem. Djelovanje potpuno isto kao u Škabrnji. Unaprijed napravljeni popisi ljudi za ubijanje i operativno razrađena akcija u štabu oficira JNA-e.
Time se još jedno pokazala genocidna strategija JNA-e i potpuno minorna uloga šešeljovaca, Belih orlova i ostale zločinačke bande. Iako se njima sustavno genocid gura kao uloga u ratu, srpski genocid je dio vojne strategije. Dva voda koljača iz Škabrnje Mladiće je odveo u BiH-u. U slučaju Banije, 153 Hrvata su platila glavom zbog jasne strategije srpske vojske, dva voda smrti, ubijaju i rastjeruju nesrpsko stanovništvo.
Od srpnja 1991. godine , pa sve do studenog mjeseca provedena je akcija „Pilot selo“, pod zapovjedanjem pukovnika Ajdinovića. U toj akciji napravljen je genocid nad Hrvatima. 153 osobe kako smo rekli, platili su glavom. Lokacije ukopa su različite, što se vidi i na tablicama koje psojedujemo, ako se radilo o žurnom skrivanju trgova ubojstva, leš je zakopan uz kuću žrtve, mnogi su zakopani na grobljima, Viduševca, Glinske poljane pa nadalje, neke žrtve su zakopane kraj crkve. Vodovi ubojica su doslovno ostavljali svoje žrtve na mjestu ubojstva, te odlazili na druga mjesta prema planu genocida. Njihov zločin je prikrivala tzv. civilna zaštita, zadužena za ukop ubijenih. U toj civilnoj zaštiti određeno je 14 ljudi, koji su zakapali ubijene i prikrivali zločin. Dvojica od njih četrnaest žive i danas u Glini. Nikada nisu ispitani u svezi toga slučaja na kvalitetan način. Stanovnici Gline su ogorčeni zbog toga. Lokalna politika i ona državna još uvijek štite taj zločin. Petar Pločić za vrijeme SAO Krajina bio je pomoćnik načelnika za evakuacije glinskog kraja i Todor Urukalo drugi pomoćnik načelnika, danas su u Glini, njih dvojica su radili na uklanjanju i ukapanjim pobijenih Hrvata. Oni su svjedoci svih tih ubojstava i načina ubojstava, zbrinjavanja leševa i znaju većinu pozicija ukopa. Petar Pločić živi u Glini na adresi Frankopanska 5, a Todor Urukalo na adresi A. Kovačića 15. Javnost konačno čeka reakciju.
Povezujući genocid iz 1991. godine i današnji položaj Hrvata na Baniji, dolazimo do zaključka kako su Hrvati ubijanjem i diskriminacijom namjerno protjerani sa Banije. Današnja politika prema Hrvatima je nastavak politike iz rata. Hrvati Banije nisu poželjni na ovom terenu. Pogodovanjima srpskim teroristima i njihovoj borbi protiv Hrvatske, država pokazuje kojim smijerom kreće. 40 stanova u Gvozdu deset godina je prazno. Ne želi se zbrinuti obitelji u teškoj situaciji, država ne želi istražiti genocid iz 1991.godine. Zaključak jasan, Hrvati na Baniji su građani drugog reda, nastavak genocidne politike iz devedesetih godina prošlog stoljeća provodi se i danas.
Igor Drenjančević
hop,hr