Zakuhalo se vrlo ozbiljno u vrhu zločinačke srbijanske vlasti. Ne biraju se sredstva obračuna za prevlast. Urednik dnevnog lista Informer Dragan Vučićević, gostujući u jutarnjem programu TV Pink u dugom monologu optužio je nekoliko ljudi iz svijeta politike, biznisa i novinarstva koji po njegovim saznanjima žele po svaku cijnu srušiti s vlasti Aleksandra Vučića. Kao što je od ranije poznato, neformalni medijski glasnogovornik srbijanskog premijera Vučića nikada i ništa ne poduzima bez prethodnih konzulstacija sa srbijanskim premijerom. Vučićević i Vučić se tijekom dana čuju i po dva do tri puta telefonom, a česti su i sastanci u četiri oka, na kojima je povremeno kao treći sudionik razgovora i Vučićev mlađi brat Andrej, također politički aktivan u vladajućoj stranci njegovoga starijeg brata Aleksandra. Zahuktavaju se događaji u Srbiji, netom nakon preliminarnih razgovora Vučića s EU i početka pregovora Srbije o pristupanju Europskoj uniji. Jabuka razdora Vučića i Nikolića je pitanje Kosova. U Srbiji je opći dojam kako je Vučić tu prije sklon popuštanju u usporedbi s Nikolićevim tvrđim stavom po kome Srbija nikad neće priznati neovisnost Kosova. I vrlo vjerojatno je već narodski rečeno, pukla tikva između dvojice samo formalnopravno neosuđenih ratnih zločinaca koji sad predvode Srbiju. Nikolić je prilikom gostovanja u političkoj kontakt emisiji “Upitnik” izjavio da će sukladno poglavlju 35 Srbija prije ili kasnije biti uvjetovana priznanjem Kosova želi li ući u EU, a Vučić o toj pojedinosti i dalje mudro šuti i izigrava neobavještenog čovjeka.No, agresivni branitelj svih Vučićevih smicalica Dragan Vučićević izravno je optužio Nikolića kako je u skupini ljudi koji žele srušiti Vučića. Pritom, on je mahao u studiju i dokumentom koji je zaprimio od veleposlanstva SAD-a u Beogradu u kojem poimenice stoje imena i prezimena visoko etabliranih ljudi u Srbiji koji su pod paskom tajkuna Miroslava Miškovića. Godinama se zna da je Miroslav Mišković, kao i njegov poslovni partner Milan Beko financirao stranke u Srbiji, bilo vladajuće, bilo oporbene. I sve to ne bi bio presedan u Srbiji, da Mišković kao novokomponirani i samozvani biznismen nije i sam produkt zločinačkog Miloševićevog sistema iz ratnih devedesetih. Prvi golemi novac dobio je na ruke od Miloševićeve bande iz primarne emisije Narodne banke Jugoslavije, a na isti način su poput njega, takvu vrstu dara s neba, u biti bespovratnog kredita dobili redom svi samoporoglašeni srbijanski bizbnismeni tipa Beka ili Karića, Lazarevića, Drakulića, Hamovića i mnogih drugih što se sad u Srbiji kočopere da su kapital i bogatsvo stvorili sami. Dapače, na grbači naroda, oteli su uz pomoć učitelja današnjih vladara Srbije onoliko narodnog novca koliko im je trebalo i sad glume velike mangupe s novcem ukradenim iz džepa običnih građana. To naravno Vučićević nije spomenuo u svom televizijskom nastupu, ali je ta uvodna stvar ovdje i najbitnija za shvaćanje bizarne situacije na relaciji tajkuna Miškovića i političara koje tek fiktivno financira, a zapravo to čini bogatstvom opljačkanim od naroda. I tako je po Vučićevićevim saznanjima, Mišković financijski kontrolirao i Mlađana Dinkića i Božidara Đelića i Dragana Đilasa i Slobodana Milosavljevića i mnoge druge dužnosnike iz prijašnje srbijanske vlasti, a sad je po tvrdnjama Vučićevića preko neimenovanog dužnosnika, zapravo krtice unutar samog SNS-a povezan s vrhom američkog veleposlanstva u Beogradu koje, prema navodima Vučićevića, isto planira uklanjanje Vučića s vlasti u Srbiji.
U svojoj pasjoj poslušnosti Vučiću, kao i uvijek Vučićević dodaje što širi krug zavjerenika, kako bi teorija zavjere imala što čvršću podlogu i dojmila se televizijskom gledateljstvu što uvjerljivijom. Ne libi se Vučićević i prozivki medijskih kuća koje su, navodno, dio plana za obaranje Vučića. Izdvaja RTS i Kurir kao dvije najjače medijske poluge za svrgavanje njegovog političkog idola, ali ne prenebregava i vlastitu tobože ugroženu sigurnost zbog javnih nastupa i obrane Vučića. Tvrdi kako se osjeća ugroženim a izravnih ugroza ima od strane učestalih prozviki upravo državne televizije RTS, te kani zatražiti zaštitu od nitkog drugog do ruskog veleposlanika u Beogradu Aleksandra Čepurina. Ovo i zvuči kao nešto već viđeno, jer je i jedan drugi medijski šraf Rusa u Beogradu Milovan Brkić, urednik dvotjednika Tabloid još od daleke 1977. kad je bio mlad, te sve do danas do smiraja svoje novinarske karijere imao izravnu potporu Rusa i uživao njihovu opću zaštitu kad je bespoštedno u tekstovima napadao ne samo zapadne zemlje i zapadne diplomate, nego i sve prozapadno orijentirane snage u Beogradu i u cijeloj Srbiji. Vučićević odlično zna kako su Rusi oduvijek štitili svoga političkog špijuna u Beogradu Brkića, ujedno i dostavljača političkih informacija ruskom veleposlanstvu u Beogradu, te s razlogom vjeruje kako će se Rusi kao i njegovom starijem kolegi u zanatu cinkanja Brkiću, ti isti Rusi obilato odužiti za pružene usluge veličanja i hvaljenja Rusa i Rusije na svakom koraku. Zna se da su se samo u posljednjih nekoliko godina Rusi, nimalo diplomatskim načinom, više puta miješali u unutarnju politiku Srbije, posebice bivši veleposlanik Rusije u Srbiji Aleksandar Konuzin. On je imao mandat još potkraj vladavine DS-a u Srbiji i na brojnim je političkim skupovima u Srbiji napadao i diplomaciju zapadnoeuropskih zemalja, kao i američku politiku, ali je bio ogorčen što su ga ignorirali i bojkotirali svaki mogući susret s njim tadašnji srbijanski predsjednik Boris Tadić i u to vrijeme beogradski gradonačelnik Dragan Đilas. Oni su ga u svome okruženju i nazivali pijanom ruskom budalom. Sad je posve drukčije jer su na vlasti u Srbiji veliki rusofili i oni i ne kriju koliko simpatiziraju rusku politiku spram Srbije.
Dragan Vučićević je svoj scenarij svrgavanja Vučića s pozicije premijera upotpunio jednom nedorečenom i plitkom pričom o navodnim tajnim sastancima oca i sina novinarske mafije Rodića iz dnevnog lista Kurir s dr. Boškom Đukanovićem, politički angažiranim kardiologom svjetskog glasa, koji nije samo direktor kardiovaskularne klinike u Beogradu, nego i vrlo blizak samim političkim vrhovima u Srbiji. Uzgred, još je i u upravnom odboru košarkaškog kluba Metalac iz njegovog rodnog Valjeva, a uspon toga kluba posljednjih godina mnogi u Srbiji povezuju s Đukanovićevim političkim utjecajem u vladajućem SNS-u. I prema Vučićevićevom scenariju teorije urote, dr. Đukanović se sa Radisavom i Aleksandrom Rodićem sastaje i kroji taktiku i strategiju preuzimanja dnevnog lista “Politika”, kojeg bi Rodići htejli staviti pod svoju šapu, a bacili su oko i na “Večernje Novosti.” I premda Vučićević nigdje nije spomenuo da je i Tomislav Nikolić pribivao sastancima Boška Đukanovića s Rodićima, on sam izvodi zaključak da se oni sve dogovaraju po nalogu i uz znanje i odobrenje četničkog vojvode Nikolića. Ne zvuči realno tvrdnja Vučićevića da bi Vučić i Nikolić mogli doći u otvoreni sukob, jer bi to moglo biti kobno po obojicu. Mogli bi u tom slučaju, pocijepani na dvije struje u stranci, izazvati definitivni rascijep stranke i gubitak vlasti, a to je ono do čega im je jedino obojici i stalo. Uvijek su jedan drugom držali leđa, te je i Vučić gledao kroz prste Nikoliću prljave poslove s bugarskim tajkunom Cvetanom Vasilevim, vlasnikom Staklare iz Paraćina. Njegovo izručenje Bugarskoj na temelju crvene Interpolove tjeralice, traže vlasti u Sofiji, ali u Beogradu se ne osvrću na zahtjeve Bugara. Isto tako, Nikolić zatvara oči pred gafovima Vučićevog pulena Siniše Malog, gradonačelnika Beograda, u medijima Srbije raskrinkanog za lelegalno posjedovanje cijelog lanca nekretnina na Crnom moru u Bugraskoj. I Nikolić i Vučić zajedničkim silama sprječavaju otkrivanje istine i političke pozadine o padu vojnog helikoptera u Batajnici, a složni su i u zataškavanju afere nezakonitog prisluškivanja oporbenih političara, prije svega čelnika DS-a Bojana Pajtića i Lidije Udovički, sestre državne ministrice Kori Udovički. Tu su upali i u sukob vlastitih političkih interesa, jer je Kori Udovički njihova ministrica, a njezina sestra Lidija razgovara telefonski s Bojanom Pajtićem o političkim spletkama oko projekta vjetroparkova u Srbiji.
I ne staje na tome nezaustavljivi Vučićević. U kolaž svojih proturječnih informacija uklopio je i dio priče povezan sa suradnjom policijskog generala Rodoljuba Milovića s osuđivanim narko dilerom, stanovitim Vojislavom Jekićem. Prema navodima Vučićevića sam Milović dostavlja iznimno značajne policijske obavijesti osuđivanom narko dileru Jekiću, a ovaj to proslijeđuje novinarima koji se bave istraživačkim novinarstvom u Srbiji. I tu, po Vučićeviću, leži i tajna senzacionalističkih naslovnica u brojnim oporbenim medijima. Prozvani Rodoljub – Roćko Milović, je još iz vremena kad je Ivica dačić bio ministar policije, važio za čovjeka koji je u ovorenoj političkoj borbi s Ivicom Dačićem, a Vučićevićeva inačica u žurnalizmu Srbije Milovan Brkić prije nekoliko godina je u svome Tabloidu objavljivao vijesti kako Rodoljub Milović želi plasiranjem i afera o Dačiću u tisku, radiju i televiziji, provući Dačića kroz medijsko blato, te ga takvog spremiti ne samo za uklanjanje iz političkog života, nego i za uhićenje i suđenje radi sudjelovanja u brojnim Dačićevim aferama i skandalima. I sad kad Vučićević poteže Milovićevo ime u obračunu s političkim neistomišljenicima, ne čini to bez razloga, jer je i sam Milović oduvijek bio policajac koji je politčki angažiran i značajna karika u stalnom lancu političkih razmirica u Srbiji.Dragan Ilić
