Most treba srušiti, pa onda prijeći na drugu stranu: ponoviti izbore!
Rekao sam to odmah.
Kakvi poštenjaci!
Isprva su bilježnički jamčili da neće ni s jednom ni s drugom strankom jer da su uništile Hrvatsku, sad Hrvatsku maltretiraju tražeći da u vlast uđu s obje stranke.
Nisu, kao biva, željeli u izvršnu vlast, već su tražili mjesto pod suncem u parlamentu, a sada umjesto 15 saborskih stolica traže 10 ministarskih.
Umjesto nestranačkog premijera, konačno, evo nam Bože!
On to, Bože sačuvaj, ne bi, ali eto svi su potpisali za njega, pa će se rado prihvatiti toga posla.
Tko je ikada dao mandat Mostu za bilo kakav program kojim obvezuje SDP i HDZ ( to tim prije jer taj program nije predstavljen na izborima, pa nikada nije dobio demokratski legitimitet, naprosto jer je ad hoc improviziran po klauzurama )?
Cijeli je ovaj proces pregovora upravo stoga bitno nedemokratski: uvjeti koji se ovdje postavljaju nikada nisu dobili nikakav demokratski izborni legitimitet.
O ostalome ne treba ni raspravljati: taj projekt marionetskog trećeg puta, iza kojega oligarhija nastoji oko statusa quo, cinično se izrugujući građanima koji traže promjene, reforme, prokazan je i jedino oni koji u toj borbi za očuvanje svoje pozicije i stečenih društvenih privilegija imaju svoj interes i dalje inzistiraju na ovoj besramnoj grupaciji šarlatana.
Karamarko i Milanović trebali bi ostaviti onog zločestog clowna da ih čeka u Smičiklasovoj, dok oni na Pantovčaku s Predsjednicom Republike, Kolindom Grabar Kitarović, dogovaraju nove izbore.
Nitko im to ne bi zamjerio, dapače, bio bi to najljepši božićni poklon građanima Hrvatske: imamo proračunski suficit i bez Vlade, pa izbori koncem veljače ili u ožujku mogu ionako samo pridonijeti razbijanju siječanjske poslovične depresije.
Petrova treba ostaviti nasamo, da svoje uvjete ostavi u čizmici, a kasnije mu se može naći mjesto i na psihijatriji. U kuti ili u košulji, svejedno.