Pogreb preminule dragovoljke Domovinskog rata, bliske suradnice ratnog ministra Gojka Šuška, bojnice Hrvatske vojske i vojne izaslanice Republike Hrvatske u NR Kini, gospođe Janje Ninić Babić
Uz desetak ratnih generala, na pogrebu je bila i pukovnica Hrvatske vojske gospođa Dunja Gotovina.
Dragovoljka Domovinskog rata od 12. prosinca 1990. godine
Nakon izražavanja sućuti suprugu Antunu Babiću, kćerki Teni Dokuzović i zetu dr. Stjepanu Dokuzoviću ispred mrtvačnice od pokojnice su se oprostili brogardir Hrvatske vojske i predsjednik Zbora Hrvatskih ratnih veterana mr.sc. Zvonko Sesar, koji je sve iznenadio iznošenjem podatka da je pokojna Janja Ninić Babić kao dragovoljka sudjelovla u formiranju «Prvog dragovoljačkog oružanog odreda općine Centar», koji je formiran 12. prosinca 1990.. godine. Bojnica Janja Ninić Babić nije se nikada s tim činom hvalila niti o tome puno govorila. U privitku donosimo cijeli govor brigadira HV-a mr.sc. Zvonka Sesara.
Od svoje također bliske suradnice i desne ruke oprostio se i zamjenik ministra obrane u to vrijeme general pukovnik Hrvatske vojske, prof. dr. sc. Krešimir Čosić, koji je između ostalog nabrojio i sva odličja koja je od predsjednika dr. Franje Tuđmana i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bojnica Janja Ninić Babić dobila: «Za vrijeme djelatne vojne službe Janjin rad ocijenjivan je samo najvišim ocjenama, a odlikovana je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, te medaljama Oluja, Ljeto i Bljesak, kao i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, rekao je general Ćosić. I govor prof. dr. sc. Čosića donosimo u privitku.
Dužim i vrlo emotivnim govorom od svoje supruge oprostio se Antun Babić, koji je od 1990. do 2013. godine vršio razne visoke dužnosti u Hrvatskoj matici iseljenika, Uredu Predsjednika dr. Tuđmana, Ministarstvu vanjskih poslova, Uredu Vlade Republike Hrvatske i Ministarstvu povratka i usljeništva. Taj govor će biti poslan medijima za dan ili dva.
Sprovodni obred izvanredno i s iskrenom duhovnošću vodio je poglavar Isusovačke kuće odgoja p. Dalibor Renić, koji se također biranim riječima oprostio od pokojne Janje Ninić Babić, koju je zajedno s njezinim suprugom Antun upoznao dok je bio na doktorskom studiju u Dublinu, Irska.
Nakon ukopa, uz sve vojne počasti, i uručivanje sliku pokojnice i hrvatskog barjaka suprugu Antunu Babiću, održana je sveta misa zadušnica u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici 31.
Zahvala svima koji su pomogli u liječenju bojnice Janje Ninić Babić
Koristimo ovu prigodu da se zahvalimo svima onima koju su nam financijski i na svaki drugi način pomogli tijekom liječenja preminule bojnice Janje Ninić Babić. Kako ne možemo navesti sva imena spomenut ćemo samo one koji su na to pristali: Danica i Branko Mihaljević, Jajin vjenčani kum Nikola Serdar, moja vjenčana kuma Ema Papić, Branka Čubelić iz Splita, Paris i Bianca Genoveses iz Opatije, Blago Leko iz Zagreba, Mladen Leko iz Canberre, Stjepan Mažar iz Njemačke, Ino i Marijana Kuvačić (restoran Dalmatino), Katica i Ivan Filipović iz Melbournea, Centar hrvatske zajednice Geelong, Mira i Vlado Erceg iz Geelonga, Zdenko Marinčić iz Geelonga, Jenny Nobilo i Irena Keas iz Melbournea, Ante i Zdenka Gović i Melbournea, Boris Jakovac iz Melbournea, Andrija i Joyce Horvat iz Landborougha, Željko Dogan iz Melbournea, Javkov Babić iz Melbournea, Zoran Lendrec iz Lyonvillea, Franko Cetinić iz Londona, Marko Franović iz Sydneya, Marica i Marko Ostojić iz Sydneya, NK Zagreb iz Sydneya, Tomo Barić iz Sydneya i mnogi drugi. Također se zahvaljujemo najbližoj rodbini na njihovoj nezamijenjivoj pomoći, a posebno Janjinoj sestri Zdenki i šogoru Ivanu. Zahvaljujemo i svima drugima koje ovdje nismo nismo spomenuli a dali su svoju veliku i raznovrsnu pomoć za Janjino ozdravljenje.
Želimo se posebno zahvaliti i Hrvatskom generalskom zboru, na čelu s generalom Pavlom Miljavcem za njihovo angažiranje da se Janji pomogne. U tom kontekstu ne možemo zaobići ni zahvaliti se prof. dr. sc. Renati Dobrili Dintinjani u KBC-u Rijeka, prof i dr. Radiću u toj bolnici, dr. Emeritisu Šamiji, dr. Siniši Vargi, njegovoj majci Veri Vargi (mojoj kolegici iz Ministarstva vanjskih poslova u vrijeme Domovinskog rata), sanacijskom ravnatelju KBC-a Zagreb prof. dr.sc. Hrvoju Vrčiću, šefu Onkologijskog odjela na kojem se liječila moja supruga u zadnja dva mjeseca u KBC-u Zagreb,iako je tada već sve bilo kasno, prof. dr. Antoniu Juretiću, svim onkolozima na tom odjelu ( prof. dr. sc. Šanteku, doktorici Blažević i dr. Čičku, te većini medicinskih sestara koje su olakšale zadnje tjedne, dane i sate života moje supruge Janje Ninić Babić.
Naravno, sve obveze oko liječenje supruge Janje, dijelio sam s kćerkom Tenom Dokuzović.
U zaključku imam potrebu reći da nam je od svih Janjinih suradnika iz Kabineta ministra Šuška najviše pomagao pukovnik HV-a Marijan Dolić.
Kćerka i ja primili smo na stotine izraza sućuti iz cijeloga svijeta. Nedostajao je samo jedan izraz sućuti. Onaj od vrhovne zapovjednice Hrvtske vojske koju je preminula bojnica Janja Ninić Babić stvarala u najtežim vremenima Domovinskog rata.
Na kraju zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli da pogreb bojnice Hrvatske vojske Janje Ninić Babić bude posebno dostojanstven, kakav je bio i njezin cijeli život do zadnjeg izdisaja kojem smo kćerka Tena i ja bili nazočni. Moja supruga i Tenina majka umrla je mirno i bez straha. Duboko smo uvjereni da je otišla u raj, gdje se moli ne samo za svoju obitelj nego i bolju Hrvatsku u bolji i mirniji cijeli svijet. Bila je dama i vojnik, ali mrzila je rat kao najgore ljudsko zlo.
Ožalošćeni suprug Antun Babić
ZBOR UDRUGA HRVATSKI RATNI VETERANI
JANJA NINIĆ BABIĆ
U Zagrebu, 21. prosinca 2015. Miroševac-14.10 sati
Draga naša Janjo, ožalošćena obitelji Babić, ožalošćena obitelji Ninić, dragi veterani Domovinskog rata, dragi prijatelji!
Gospodar smrti i života pozvao te k sebi, a nas ostavio zatečene i zbunjene tvojim odlaskom.
Tvojim odlaskom, nismo ostali sami, iza tebe je ostao tvoj suprug Antun, djeca, kći Tena, zet Stjepan, unuk Luka, sestre Zdenka i Manda te ostala tugujuća rodbina, prijatelji, poštovatelji, a napose mi dragovoljci i veterani Domovinskog rata, kojima će ostati uspomena na plemenitu ženu, prijatelja, vječnog borca za pravdu, domoljublje i poštenje.
Život je dar Božiji i velika tajna. Život bi kud i kamo bio lakši kad bi nam otkrio svoja pravila prije, a ne poslije naših djela. To nas uvjerava da rađanjem počinjemo umirati.
Na početku i svršetku života ostaju nam sami upitnici da li sam dovoljno dao za pravedniji život i svoju Domovinu.
Kao dragovoljka Domovinskog rata, uključila si se u organizaciju formiranja „Prvog dragovoljačkog oružanog odreda općine Centar“, koji je formiran 12. prosinca 1990-te godine, kada je narušena mlada hrvatska demokracija „balvan revolucijom“, uključila si se u obranu suvereniteta RH sa krunicom oko vrata i Biblijom na usnama, sudjelovala u donošenju važnih odluka u kabinetu ratnog ministra obrane Gojka Šuška.
Jedna si od njegovih najbližih suradnica u stvaranju Oružanih postrojbi hrvatske vojske za oslobađanje od srpske agresije, ne štedeći pri tome sebe ni svoju obitelj, te ne gledajući time svoj osobni interes.
Nakon uspostave Ustavno-pravnog poretka na cijelom teritoriju RH, Vrhovni zapovjednik OS RH dr Franjo Tuđman ti je dodjelio čin bojnice HV-a i odlikovao te sa visokim odličjima za tvoj nesebični rad.
I danas, draga Janjo, stojimo pred tvojim odrom, kad su ostvarene mnoge stoljetne čežnje i želje hrvatskog naroda, o slobodi, napretku i demokraciji, tvoj život je utihnuo nedovršivši sve započete obveze u želji za ostvarenjem još bolje pravednije, poštenije i demokratičnije naše Domovine, Domovine po tvojoj mjeri i mjeri svakog čovjeka i branitelja hrvatske nacije i hrvatskog naroda.
Hvala ti na svemu, a Bog naš dobri-zajednički otac kojeg si priznavala u molitvi Gospodnjoj, tako često zvala si „ OČE NAŠ“ primio te u svoj očajnički zagrljaj.
U ime ZBORA UDRUGA HRVATSKIH RATNIH VETERANA, u ime UDRUGE HRVATKI RATNI VETERANI ZAGREBA, u ime „Prvog Dragovoljačkog naoružanog odreda Centar-Zagreb“, u svoje osobno ime, oprostit ćemo se od tebe, dobre i plemenite žene, domoljuba i humaniste.
Ovim putem još jednom izražavamo najiskreniju sućut tvom suprugu Antunu, kćerci Teni, zetu Stjepanu, unuku Luki kojeg si neizmjerno voljela, sestrama, rodbini, prijateljima i suradnicima iz Ministarstva obrane, Diplomatskom koru kao i svima Vama koji će te Janju pamtiti u trajnoj i lijepoj uspomeni.
NEKA TI JE LAKA HRVATSKA ZEMLJA ZA KOJU SI SE BORILA I KOJU SI ISKRENO VOLILA
POČIVALA U MIRU BOŽIJEM
PREDSJEDNIK ZBOR-a HRVATSKIH RATNIH VETERANA
Mr.sc. ZVONKO SESAR
Prof. dr. sc. Kšrešimir Ćosić
Janja Ninić Babić pristupila je u pričuvni sastav Hrvatske vojske još 30. kolovoza 1990. Od svibnja 1992. do srpnja 1998. radila je u Kabinetu ratnog ministra obrane gosp. Gojka Šuška. Za vrijeme djelatne vojne službe njezin rad ocijenjivan je samo najvišim ocjenama, a odlikovana je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, te medaljama Oluja, Ljeto i Bljesak, kao i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
Draga Janjo, draga i poštovana obitelji, dragi prijatelji budite ponosni na ulogu i mjesto koje je naša Janja imala u stvaranju naše drage domovine Hrvatske ranih devedesetih.
hop portal