Božić je krenuo sa milošću Božjom i prestankom crvenog mrcvarenja nacije. I to je olakšanje svima, bez obzira kakva vlast nam slijedi. Ideološki crvena vlast nama koji mislimo hrvatski nije odgovarala. I tako je još od 1945. godine. Crvena boja poistovjećuje svoj značaj sa vragom, a kako vidimo, crveni komunistički vrag još uvijek ne spava. Iako mediji već godinama prikazuju SDP-ove komunjare kao nešto pozitivno, oni su od samog začetka države radili protiv nas, kao klasična peta kolona. Nisu glasovali za samostalnost Hrvatske, razoružali su teritorijalnu obranu, rasprodali sve naše banke i medije, da bi na kraju i branitelje ostavili na ulici ravno godinu dana. U svojoj očito najgoroj fazi, ovoj zadnjoj, Milanović je preplavio ministarstva vjernim mu Srbima, a ostalo je podijelio Pusiću i Pupovcu. Pred ministrstvom branitelja umrla je braniteljica, jedan se branitelj zapalio, a ministar i njegov ludi pomoćnik sve su to gledali bez imalo grižnje savjesti. Ministar policije Ostojić je lovio branitelje u crkvi, jer je zapravo htio inscenirati građanski rat, a ministar tadašnji sporta Jovanović mirno je sjedio u loži beogradskog stadiona za vrijeme rukometnog prvenstva dok su na parkiralištu srpski manijaci palili hrvatska vozila. Linić i Milanović istjerali su ljude iz zemlje svojim zakonima, a privredu bacili na koljena velikim daćama i porezima. I svi zajedno sebe su nazvali “Hrvatska raste”. 
Medije kontrolira prosrpska klika, na čelu sa HND-om, a Dodikov poslušnik Margetić i njegovi klauni glume aktiviste. U aktivizam se uključila Mirjana Mirt, koja se slika u četničkim odorama, a koja je vodila proteste protiv branitelja u kolicima, naravno uz podršku Margetića i vodećih medija. Referendume, one neuspješne, vodio je (gle čuda!) još jedan Srbin – Zoran Mihajlović, koji se svojski trudio da ne uspiju, kako bi ljudi uopće izgubili volju za referendumima. Ipak, najveća sramota nastala je u trenutku neizručivanja ubojice Perkovića Nijemcima i time je zapravo Milanović pokazao svoju vezu sa ubojicama udbaške države. Za nagradu Milanoviću udbaši su mu osigurali ogroman kredit u udbaškoj banci LHB.
U uredu predsjednika Josipovića radio je sin ubojice Perkovića, a to i nije ništa čudno kada se i Josipovićev otac sumnjiči da je ubojica Hrvata. U principu je Hrvatska u ove 4 godine postala taoc sinova ubojica Hrvata.
HOP portal je prepoznao tu opasnost i stao uz Kolindu Grabar-Kitarović te ovu novu izabranu vlast, jer bi ponovnim izborom Josipovića i Milanovića Hrvatska šaptom nestala.
Predsjednica je svojim vođenjem državničke politike jasno pokazala kakav je Milanović gad i pokvarenjak, a to su nam i ovi zadnji izbori u svemu pokazali, baš kao i jasnu sliku naših izdajničkih medija. Posprdni i lažno desni portal Dnevno je sebi uzeo u zadatak blaćenje predsjednice, pa je svaku njezinu inicijativu nazivao spojem sa masonerijom. Ostali mediji su sotonizirali HDZ, pa je jasno zašto se Peđa Srbin, zvani Grbin borio da HDZ ne dođe na vlast. Otkriti će previše krađa i premijer Milanović bi vrlo lako mogao završiti u Remetincu. Zato je enormnim novcima plaćen američki PR, kako bi uvjerio narod da Hrvatska raste. PR znači dobro lagati, lobirati znači braniti interese manjine, a sve se svodi na laž, ali je novac ipak izgubio pred Božjom moći, koja je okrenula našu zbilju protiv ovih crvenih vragova. Ipak su i mnogi katolici s krunicama u novčaniku glasovali su za ove crvene vragove. Ali simbolički, na sam Božić, crvena prevara je izgubila značaj. I to je najveći dobitak ovog Božića; u medijima omraženi Karamarko je u zbilji potpuno drugačiji, on je miran i zna što želi – dok je medijski miljenik Milanović uistinu jedan odvratni ljudski šljam, koji se pokazao kao najveće zlo ove zemlje. Izgleda da je i Bogu kao takav dojadio…
Zato hvalimo Boga što je umjesto nas skinuo crvenu gamad nama sa vrata.
Igor Drenjančević
