Feministička udruga Ženska mreža Hrvatske ne miruje čak ni na Božić. U petak je iz te udruge stiglo priopćenje da su predsjednici i članovima Ustavnoga suda poslali pismo povodom vijesti da se konačno, nakon 24 godine, Ustavni sud udostojio staviti na dnevni red odluku o tome je li zakon o pobačaju na snazi u Republici Hrvatskoj u skladu s hrvatskim Ustavom.
Radi se o zakonu donesenom u jednopartijskom socijalističkom sustavu daleke 1978. godine – „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodu odlučivanja o rađanju djece“. U naslovu zakona očito je da su socijalistički Sabor i tadašnja SRH na pobačaj gledali kao na jednu od metoda planiranja obitelji.
Nasuprot tome, u Ustavu samostalne i neovisne Republike Hrvatske, koji je donesen 22. prosinca 1990., u članku 21. piše da „svako ljudsko biće ima pravo na život“ te da „u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Po njemu je namjerni pobačaj uvijek kršenje temeljnog ljudskog prava nerođenog djeteta na život. Upravo iz tog razloga je prije 24 godine dr. Ružica Ćavar, predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj, Ustavnom sudu predala zahtjev za ocjenom ustavnosti zakona o pobačaju iz 1978. godine.
No, neoliberalni kritičari takvog tumačenja članka 21. Ustava RH tvrde da nerođeno dijete ne može biti nositelj ljudskih prava jer navodno još uvijek postoje nesuglasice o tome kada točno počinje ljudski život. I Ustavni sud je punih 6 godina potrošio na sudska vještačenja tražeći mišljenje o tome kada počinje ljudski život na više desetaka adresa, među kojima i na svim medicinskim i pravnim fakultetima u Hrvatskoj, Katoličkom bogoslovnom fakultetu, među uglednim riječkim stručnjacima za moralnu teologiju itd.
Ginekologinja dr. Jasenka Grujić Koračin, članica Inicijative liječnika za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini, često u javnosti istupa gorljivo braneći pravo žena na pobačaj istodobno zabranjujući svojim kolegama da se služe institutom priziva savjesti kod namjernog pobačaja. Usput se zalaže i za dopuštanje namjernog prekida trudnoće u privatnim ginekološkim ordinacijama, što je po sadašnjem zakonu zabranjeno. Razlog tome je sasvim prizeman – doktorica je vlasnica privatne poliklinike za ginekologiju i porodništvo u kojoj se obavljaju operacije u lokalnoj anesteziji pa bi pružanje dodatnih “usluga” svakako pomoglo boljem financijskom poslovanju poliklinike.
Nedavno je gostujući u HRT-ovoj emisiji Studio 4 zapanjila javnost rekavši kako do sada „niti jedna struka“ još uvijek nije odgovorila na pitanje kada počinje ljudski život. Međutim, kasnije je pojasnila gdje leži problem – u samom prihvaćanju te definicije. Kada bi se prihvatila definicija da ljudski život počinje začećem, rekla je dr. Grujić Koračin, pale bi u vodu sve legislative – konvencije i deklaracije koje štite ženska prava na odlučivanje o tome kada će roditi i koliko će djece roditi. Dobro je da smo tako nešto čuli iz usta zagovornika prava na pobačaj.
U studiju je naravno zapanjila i svog kolegu dr. Borisa Ujevića, specijalista ginekologije i porodništva iz KB-a Sveti Duh koji je naveo kako su točnu definiciju o tome kada počinje ljudski život dali biolozi i biologija, struka koja se bavi nastankom života. Biologija tvrdi da ljudski život počinje začećem. Bez tog odgovora ne bi se mogli kvalitetno podučavati naraštaji osnovnoškolaca, srednjoškolaca te budućih liječnika na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj i širom svijeta. Dodao je da je druga stvar zašto mi to ne želimo prihvatiti – „ne želimo da život počinje začećem upravo zbog toga što nam je tako jednostavnije živjeti i tako nam je jednostavnije provoditi sve ove zakone koje je kolegica navela. Znači, nikako ne stoji da se ne zna kad počinje život.“
Upravo se na na konvencije i rezolucije o ženskim pravima u svom pismu Ustavnom sudu pozivaju i članice Ženske mreže Hrvatske navodeći da je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodu odlučivanja o rađanju djece“ iz 1978. utemeljen na odredbama UN-ove „Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena“ te kako Odbor Konvencije u preporukama izražava zabrinutost zbog utjecaja religije na sekularni karakter države i njezine zakone. Ženska mreža ističe kako se nada da će Ustavni sud prilikom odlučivanja uzeti u obzir i Rezoluciju Vijeća Europe „Žene i religije u Europi“ i neće dozvoliti da zahtjevi za zabranu prava na pobačaj, koji dolaze iz redova Katoličke crkve, utječu na ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Ženska mreža Hrvatske time je u pismu je za obranu svojih stavova upotrijebila klasičnu liberalnu dihotomiju religijskog naspram znanstvenog pristupa kako bi omalovažila stavove podnositeljice zahtjeva Ružice Ćavar, po struci liječnice, pri čemu bi se podrazumjevalo da bi one navodno bile te koje predstavljaju znanstveni pristup. No iz govora dr. Borisa Ujevića jasno je da upravo članice Ženske mreže Hrvatske, a ne Ružica Ćavar, zastupaju neznanstvene stavove koji se temelje isključivo na feminističkom aktivizmu – novoj religiji o ljudskim pravima – po kojem je temeljno pravo na život podređeno ženskim “reproduktivnim” pravima (u terminologiji nove religije o ljudskim pravima pravo na abortus paradoksalno spada u reproduktivna prava).
Kod feminističkog aktivizma više ne vrijedi načelo po kojem “granice mog prava završavaju tamo gdje počinje pravo drugoga” već vrijedi zakon jačega i moćnijeg, ono koje zagovara industrija abortusa i depopulacijski pokreti koji su se uvukli u neke međunarodne institucije kao što su Ujedinjeni narodi. Tako se od žene više ne traži odgovornost da štiti najmanje i najnezaštićenije među nama – nerođenu djecu, već se majku i dijete suprotstavlja u pravima, čineći ih najljućim neprijateljima.
Kada bi stvari bile tako jednostavne kao što to članice Ženske mreže Hrvatske tvrde, Ustavni sud ne bi čitavih 24 godina odugovlačio s donošenjem odluke koja je izravno povezana s definicijom o tome kada počinje ljudski život. Isti princip odugovlačenja odluke o društveno kontroverznom pitanju zamrzavanja zametaka ustavni suci su primjenili i kod Zakona o medicinskoj oplodnji bivšeg ministra Darka Milinovića. Ministarstvo zdravstva zastupalo je tada zabranu zamrzavanja zametaka jer je zametak živo biće i ima pravo na život koje mu Ustavni sud mora zaštititi dok je zahtjev za ocjenom ustavnosti tog zakona podnijela udruga Roda 2009. godine. Ustavni sud obratio se i tada stručnjacima i odgovor Etičkog povjerenstva Petrove bolnice bio je jednoglasan – život počinje začećem. Unatoč takvim jasnim odgovorima struke, odluku o Milinovićevom zakonu Ustavni sud je elegantno ostavio za razdoblje tri godine kasnije kada taj zakon više nije bio na snazi. Rodin prijedlog odbačen je tek 2012. uz obrazloženje da ne postoje „pretpostavke za odlučivanje o biti stvari“. Da je znanost bila na strani feminističkog aktivizma, odluke o ustavnosti oba zakona bile bi donesene davno prije, bez ustezanja.
I na području ljudskih prava lekciju je svima održala žena i liječnica dr. Ružica Ćavar koja je za HRT odgovorila o svojim razlozima podnošenja zahtjeva: „Moja motivacija je ljubav prema čovjeku, prema svakome ljudskom biću jer smatram da je pravo na život temeljno ljudsko pravo. Sva druga pitanja ljudskih prava zapravo padaju u vodu ako se ne poštiva to osnovno ljudsko pravo – pravo na život. Tako da smatram da je borba za sva ostala ljudska prava u biti kuća bez temelja. Apsolutno svi bi se trebali za to zauzeti jer ne može ništa biti vrednije od ljudskog života. Svaki život, svako dijete, to je najveća vrijednost koja uopće postoji u svemiru.“
Za rubriku „Vjerovali ili ne“ je i činjenica da je pismo u kojem se zagovara pobačaj Ženska mreža uputila na sam Božić, kada se slavi rođenje, porođaj djeteta među životinjama u smrdljivoj štali, daleko od idealnih uvjeta, nakon trudnoće koju ni Marija ni Josip nisu planirali. Vjerojatno se odabir datuma uklapa u sadržaj pisma koji je izravan napad na Katoličku Crkvu, iako Crkva nije podnositeljica zahtjeva za ocjenom ustavnosti zakona o pobačaju. Ženska mreža Hrvatske naime u pismu također od Ustavnog suda traži da „sagleda posljedice sklapanja ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske, te da izradi posebno izvješće, sukladno čl. 129 Ustava RH o tom pitanju to jest o načelnom pitanju sukladnosti tih ugovora s Ustavom“.
izvor zdravstveni odgoj