Neposredno prije Božića sudac Ivan Turudić, bivši predsjednik Županijskog suda u Zagrebu odbio je prihvatiti sporazum sklopljen između USKOKa i Željka Žužića. USKOK je predložio Željku Žužiću odličnu nagodbu – uvjetnu kaznu od godine dana uz rok kušnje od pet godina. USKOK će zbog odluke sudca Ivana Turudića, hrvatskog domoljuba, zatražiti podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti zbog ozbiljnog kršenja ljudskih prava u odnosu na Željka Žućića.
Tko je Željko Žućić, kum bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića?
Ulovljen u mrežu vlastite lakomosti, nakon što je svu imovinu trgovačkih društava kojima je osnivač i direktor – Solidum, Solidum Žužić, Finel i druga, Željko Žužić prenio na svoje vlastito ime, uskrativši vjerovnike i Državu za više od 400 milijuna kuna, nakon višesatne ispovijedi, izdašni financijer predsjedničke kampanje bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića i bivši vozač kamiona – prošlog ljeta nagodio sa DORH-om i “pregazio” županicu Marinu Lovrić Merzel.
Istraga protiv Marine Lovrić Merzel aktivno je pokrenuta nakon javnog istupa Jasmine Jovev, i nakon brojnih tekstova u medijima kojima se upućivalo na okolnosti da ni Lovrićkine ruke nisu sasvim „čiste“. U isto vrijeme, USKOK i DORH bavili su se i Željkom Žužićem, velikogoričkim poduzetnikom koji je krake svojeg poduzetništva raširio i na područje Siska i Petrinje. Marinu Lovrić Merzel, koja se nadala ubrzo izaći iz pritvora neugodno je iznenadio scenarij kakav joj je priredio Željko Žužić. Shvativši da postoji mogućnost „trgovine“ sa DORH-om zahvaljujući blagodati Zakona o kaznenom postupku kojim je predviđeno i „pokajanje“ počinitelja kaznenih djela, pokajnik Žužić procijenio je da je puno bolje „prodati“ županicu, nego li dovesti u pitanje vlastitu slobodu i kapital.
Dobro upućeni kažu da Željko Žužić svoj poduzetnički uspon može zahvaliti kumstvu sa Stjepanom Mesićem, bivšim predsjednikom RH, dobroj povezanosti sa Stečajnom upravom i stečajnim upraviteljem Marinkom Pajićem, a uz sve navedeno, uspjeh mu je dobro začinjen i činjenicom da mu je supruga sutkinja, čije veze i poznanstva, kao i upućenost u pravne postupke su mu zacijelo dobro došli.
Velikogorički se poduzetnik, nakon uhićenja, odlučio iskoristiti blagodat pokajanja te se do detalja raspričao o poslovnoj suradnji sa Marinom Lovrić Merzel. Žužić je pred istražiteljima nekoliko sati objašnjavao kako se zapravo dokopao većinskog udjela u društvu Ceste Sisak. Njegov iskaz, baš kao i iskaz većine drugih pokajnika, temelji sa na priči o davanju mita, kojim mu je, prema njegovim tvrdnjama, županica osigurala kupnju. Njegov iskaz bio je ključni element na temelju kojeg je USKOK Lovrićki produžio pritvor a kasnije podigao i optužnicu protiv nje.
Prema Žužićevim riječima, on i Lovrićka poznavali su se površno. Kad je Županija objavila prodaju svog udjela, Žužić je najprije preko posrednika uspostavio kontakt sa županicom. Posao se između njih dvoje, prema njegovom iskazu, brzo obavio.
Županica mu je, kako kaže Žužić, dala do znanja da je njezin utjecaj dovoljno velik da bi mu omogućio stjecanje poslovnog udjela u Cestama Sisak. Ta sitna usluga, prema tvrdnji Žužića, njega je koštala, ni manje ni više nego cijelih 100.000 eur-a. Merzel i Lovrić sastajali su se tajno na lokacijama u Sisku, nikad kod nje, niti kod njega u tvrtki, barem tako on tvrdi.
Žužić je odmah pristao na traženi iznos, jer mu se učinio neznatan u odnosu na očekivanu dugoročnu korist koju od kupnje Cesta. Naime, Ceste Sisak su u trenutku kupnje imale nekoliko okvirno dogovorenih ugovora za projekte niskogradnje u županiji i izvan nje.
Prema iskazu danom DORH-u, Žužić tvrdi, da nakon što joj je predao traženi iznos, županica je izmjenom dogovorenih uvjeta ugovora osigurala zaključenje ugovora o prodaji i prijenosu poslovnih udjela tvrtki IGM Turopolje. Ovim iskazom, Žužić je i de facto potvrdio i da je on stvarni vlasnik tvrtke IGM Turopolje koja je kupila Ceste Sisak.
Traga novcu, na kojem se temelji priča o mitu predanom županici Lovrić nema, jer je Žužić navodno predao novac u gotovini, no istražitelji temelje svoje sumnje na nesrazmjeru imovine koju u posjedu ima Lovrićka i članovi njezine obitelji.
I čelni čovjek Porezne uprave u Sisku, Marijan Pešun, ozbiljno je teretio županicu. On je u svojem iskazu naveo da ga je ona kontaktirala u vezi s kupnjom prostora za Zavod za hitnu medicinu te mu rekla da ima ponudu na 9,8 milijuna kuna za prostor autosalona. Tražila je, prema njegovim navodima, da on, kao čelni čovjek Porezne uprave napravi procjenu vrijednosti nekretnine na 10 milijuna kuna, što je i napravio. U svojem iskazu, ispričao je i svoja saznanja u vezi s malverzacijama oko prodaje udjela Cesta Sisak Žužiću, no, to nije mogao dokazati. Usporedbom nesrazmjera između primanja i imovine, istražitelji i djelatnici Porezne uprave došli su tako i do stana u Zadru, za kojeg istražitelji sumnjaju da ga je županica kupila mitom dobivenim od Žužića.
Cijeli slučaj temelji se na USKOK-ovim indicijama da je Lovrić Merzel dogovorila sa svojim nećakom Daliborom Rožankovićem da će na njegovo ime kupiti stan te ga formalno uknjižiti na njegovo ime. Tako je za nešto više od 680.000 kn kupila stan u Zadru od 85,40 m2 s vrtom i dva parkirna mjesta dok je ostatkom navodno platila uređenje. Zbog ovog djela, i nećak Rožanković tereti se za pranje novca.
Žužić se nagodio sa USKOK-om i napravio odličnu trampu. Upućeni kažu da mu je ponuđena više nego prihvatljiva ponuda kojim bi za slučaj korupcijskih radnji u poslovanju trgovačkog centra Solidum, koji je kako procjenjuju u USKOK-u, jasan kao suza i Žužića se zbog izvlačenja 373 milijuna kuna iz te tvrtke može presuditi i nekoliko godina zatvora, DORH mu je obećao puno blažu kaznu ukoliko prizna davanje mita bivšoj županici Marini Lovrić Merzel. „Trgovinom“ Žužića i DORH-a županica bi mogla duži rok prosjediti u zatvoru, a Žužić na dobrotvornom radu ili u nekoj od kuhinja Crvenog križa, poput ostalih pokajnika, guleći krumpir odnosno, proći će samo sa uvjetnom kaznom.
Nada Landeka
