PLEĆAŠ POSTAO UGROŽENI SRBIN S HRVATSKOM MIROVINOM I POČASTIMA

Prije dva dana se na mreži tv moglo vidjeti klistir-emisiju s dva „ugrožena Srbina“ u hrvatskom eteru: Gordana Stojića i Nikolu Plećaša. Već i špica te bolesne emisije koja pretendira na nepristranost izjednačavanjem nespojivoga, tjera na proljev. Voditelj je posrbica Stojić, umjesto Hrvatice i uspješne voditeljice emisije Ozane Bašić koju su – otpustili da bi istakli ovog propalog živozidaša i srboljupca. Stojićev svjetonazor, njegovo vječito kukanje i prosjačenje te medijsko prostačenje krunski su dokazi njegove prosrpske opredijeljenosti i pripadnosti velikosrpskom kolu. Poseban štih mu daje i ulizivačko ponašanje prema gostu.

Dakle, jedan ugroženi posrbica drži ručicu drugom ugroženom Srbinu s puno empatije i razumijevanja. Sve se to odvija u eteru hrvatske televizije, na kojoj je jedan „ugroženi“ voditelj, a drugi „ugroženi“ u zasluženoj mirovini s posebnim počastima radi sportskih zasluga. Razabirem puno riječi poput„hiljadu, sekretar, Jugoslavija“ i pitam se nalazim li se možda u nekom neželjenom vremeplovu?

Za Plećaša ne postoji naziv Domovinski rat, on se doduše dobro informirao o II svjetskom ratu, ali od ´90tih nadalje, njegov se svijet ruši. Taj vrhunski košarkaš, čija obitelj po njegovim riječima još od 16. stoljeća živi u Hrvatskoj, koji je cijelu svoju sportašku i ostalu karijeru izgradio u Hrvatskoj, koji danas prima hrvatsku mirovinu, nije zadovoljan. Početkom tog nemilog događanja kako on naziva srbočetničku agresiju na Hrvatsku, on jadan ostaje bez posla i vraća se u Zagreb. Hrvati, hrvatski civili  i svi domoljubi bez obzira na nacionalnosti i vjeroispovijest u to doba po ratištima širom domovine gube živote i udove, ali to je Plećašu manje bitno. Plećaša su nekada s divljenjem i poštovanjem nazivali sveti Nikola. No od zraka se ne živi, pa Plećaš u ovom razgovoru utvrđuje da u to doba nije bilo lako zapošljavanje, pa ni komunikacija. Za to izravno krivi – Hrvate i dalje kuka, mada mu nikada ni dlaka s glave pala nije.  Slijedi njegova slijedeća nebuloza u dugom nizu: „Srbi postoje u Hrvatskoj samo zato da bi se reklo da Srba ima, ali to ustvari nije istina.“ Dakle, svima nama se očito priviđa, jer u svim segmentima javnog života u Hrvatskoj smo dosada vidjeli gotovo isključivo samo Srbe i prosrpski nastrojene ne-Hrvate.

Naročito ga tišti to da Srba u Hrvatskoj sada ima manje nego prije rata. Nije mu problem ni 17.000 ubijenih Hrvata, a niti to da se upravo Hrvati iseljavaju iz Hrvatske u kojoj ne mogu dobiti posao. On ga je imao i nakon „toga što se događalo“ (misli na Domovinski rat). Usprkos tome žali što je ostao u Zagrebu i Hrvatskoj kada se „događalo to što se događalo“ (opet misli na Domovinski rat).

Pitanje slušatelja o tome koliko je umjesno govoriti o ugroženosti Srba u Hrvatskoj kada se istovremeno u Srbiji  ukida jedini hrvatski radio Subotica – Stojić ne želi čuti do kraja, a ni proslijediti svom gostu. Tko je to Plećaša na ulici vrijeđao zato što je Srbin? Plećaš ne bi znao reći. Zna samo da je preživio užase – on, a ne Vukovarci, stanovnici Škabrnje, Dubrovnika i gotovo svih gradova i sela  Hrvatske. Teško mu je ustanoviti kako se osjeća u Hrvatskoj ali u njoj rado prima mirovinu. Zaposlio se u gradskom Uredu za sport, oko čega su mu pomogli političari Hrvati i Bandić. Činjenica je da su mu Maras i Ljuština pomogli u zapošljavanju, proznaje. Priznato mu je 28 godina radnog staža u Hrvatskoj, a ne 40 – mora da je to zbog toga što je Srbin, a ne zato što je niz godina radio u genocidnoj tvorevini republike srpske. Treba mu veća mirovina, i nije sasvim zadovoljan dodatkom za izvrsnost u sportskoj karijeri. On bi radije u Hrvatsku uveo model bivšeg Sovjetskog saveza po kojemu se zbog zasluga u sportu dobivao vojni čin. Slušam i ne vjerujem što čujem!

A sada dolazi ono što ga najviše smeta:  Dražen Petrović. On se ne bi trebao smatrati zagrebačkim košarkašem, bez obzira na uspjehe i počasti, kaže Plećaš. „Ne smeta me što je poginuo, nego marketing koji je stvoren oko njega“ , kaže ovaj moralni bijednik, koji je i član SDP-a, a javno nas laže da ga politika ne zanima. Tragično je kako se ovaj vrhunski sportaš sam riječima pregazio i srozao. Nakon svih ovih izgovorenih bljuvotina, Plećaš priznaje da nije Srbin nego Hrvat pravoslavne vjeroispovijesti čija obitelj odavno živi u Hrvatskoj, ali budući da nije vjernik, nego ateist, ni sam više ne zna što je. Oplakuje propalu Jugoslaviju, to je jedino svima jasno. Omalovažavanjem Dražena Petrovića omalovažio je samoga sebe.

Gledatelj se javlja u emisiju: „mi smo svi navijali za vas i klicali vam Nikola sveti! Pa niti jedan sportaš kao Srbin u Hrvatskoj nikome nije smetao – kao ni vrhunski nogometaš Milan Rapajić … nitko tko se prema državi ponio kako treba, nije imao problema, zašto vi mislite da ih imate?“

Stojić je vidno uznemiren, a njegov „ugroženi bre“ gost izbjegava odgovor na to pitanje. Očito je da nije imao nikakvih problema. Ali ga svejedno  smeta ´91 godina jer se „dogodilo to što se dogodilo“ (ponovo izbjegava reći Domovinski rat).

Dokle ćemo tolerirati ovo silovanje zdravog razuma u našoj vlastitoj državi? Dokad ćemo držati prosrpske snage i gnjide poput Gordana Stojića u eteru i javnom prostoru Hrvatske koji se ne libe usporediti akademika Reinera i predsjednika hrvatskog Sabora s „nekom šušom“?! Treba li podsjetiti na činjenicu da je Stojić donedavna bio živozidaški glasnogovornik koji je tu kriminalnu organizaciju promovirao u svojoj emisiji kao da se radi o njegovoj privatnoj prćiji i time sam pljunuo na slobodno novinarstvo? Na čiji račun? Treba li podsjetiti i na to da je Sinčić jedini od svih zastupnika glasovao protiv Reinera, kojeg njegov intimus i medijski psovač Stojić naziva šušom?! Sudeći po ovom nastavku emisije Bitno, Gordan Stojić zloupotrebljava pojam demokracije kao i čitavu novinarsku struku. Razvidno je također da upravo takvi srbofili kao on u medijskom prostoru šire podvojenost među građanima Hrvatske dijeleći ih po nacionalnoj osnovi, po starom jugo-udbaškom ključu ugroženih bre Srba i nacionalističkih Hrvata. No, istina je drugačija: Hrvati su ugrožena vrsta u vlastitoj domovini, koju ovi drugi ne priznaju, ali svojski muzu i koriste – protiv Hrvata. Nije Stojić dobio otkaz na televiziji, nego Ozana Bašić. Nemojmo to zaboraviti!

Ingrid Runtić