Popularno austrijsko skijalište redovito u siječnju održava konferenciju UniCredita, vlasnika Zagrebačke banke, pod nazivom “Emerging Europe Winter Conference”:
Čest gost UniCreditove zimske konferencije u Kitzbühelu je Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, a riječ je o godišnjem skupu djelatnika narodnih banaka zemalja iz regije, zaposlenika ministarstava financija, regionalnih direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) te direktora UniCredita. Osim UniCreditova, koji organizira konferenciju, na njoj nema predavanja ni drugih nastupa predstavnika privatnih banaka, fondova ni investitora. Ove godine u skijalište se zaputio i mandatar Orešković. Dok Karamarko brusi priču sa Petrovom, Orešković zapravo želi saznati u što se upušta i tko i kako drži hrvatski dug. Zagrebačka banka je osnovica svih problema i dugova u zemlji, a pojavljivanje Oreškovića u Austriji je normalno.
Iako je država dužna austrijskim bankama, što naši vodeći mediji tvrde, istina je puno drugačija. I drži se prljavi novac u ‘udbinim bankama’, danas bankama nastalima u vrijeme Jugoslavije. U principu bi za Oreškovića bilo pametno da pročita ovaj tekst i svakako obiđe banku AG Wiena, koja je nekim čudom postala prava vlasnica Zagrebačke banke. Isto tako, bilo bi vrlo korisno provjeriti kako je Zoran Milanović dobio veliki kredit nedavno u LHB banci, koja je isto nastala u vrijeme Jugoslavije i jugoslavenskim kapitalom. I dok Boris Vujčić i Cvitan ne znaju gdje nestaju hrvatski novci, bilo bi vrlo umjesno i pametno istražiti kapital navedenih banka i pljačku građana preko tzv. RBA zadruga, kojima sada nezakonito FINA isplaćuje ovrhe u Austriju i nastavlja pljačkati narod. U čemu je caka? AG Wiena je pojela kapital Zagrebačke banke, LHB banka isto drži kapital otet iz Jugoslavije, a RBA zadruge imaju moć kao strane institucije koje utječu na FINU. Što u prijevodu znači da se i u njihovom kapitalu očito nalazi udbaška ruka, jer je utjecaj na FINU više nego očit. Orešković očito luta još ne znajući sve pojedinosti, ali je upućen u glavnu štetočinu, Zagrebačku banku.
Prema istraživanju pljačke banaka, sve je počelo od 1974. godine, kada su vodeće banke bivše države osnovale predstavništva u inozemstvu i počeli musti bivšu državu, te je zaduživati. Devize su mijenjali strani turisti više vani, nego u SFRJ-i, a time su devize kontrolirane od jedne grupacije bankara preko pet predstavništava u inozemstvu.
Zapravo petstotinjak ljudi zaslužno je za ubijanje 17000 ljudi u domovinskom ratu, 150 000 otišlih u zadnje vrijeme u inozemstvo i za gotovo 400 000 nezaposlenih. Umjesto da se odstrani taj karcinom, dozvoljava se neviđeno protjerivanje građana u inozemstvo i na Zavod za zapošljavanje. Mladen Bajić je znao je za sve te dokumente, kojima se treti određene ljude za neviđenu pljačku. Nije reagirao.
Što je zapravo istina u priči o srpskom tiskanju novca bez pokrića u Jugoslaviji, a vezano za predstavništva jugoslavenskih banaka u inozemstvu i što ste do sada otkrili oko pljačke Hrvatske ?
To je najveća zabluda, jer topčiderska tiskara u Srbiji nema veze sa nekontroliranim tiskanjem novca za plasiranje tog istog novca u inozemstvu. Novac se tiskao u Zagrebu, znači u Hrvatskoj. Tiskara Ognjen Prica u Savskoj ulici je odgovrna za takvo nekontrolirano tiskanje novca. Iz te tiskare su plasirane novčanice u inozemstvo, putem predstavništava jugoslavenskih banaka vani, za otkup deviza, najčešće od turista koji su dolazili u Jugoslaviju.
U Hrvatskoj toga vremena, sedamdestih godina prošlog stoljeća, bilo je nekoliko vrsta kriminala koji se isticao. Dubrovnik i njegova turistička ponuda je bio idealan za kriminal. Ogromni novci koji su završavali u blagajnama dubrovačkih turističkih resursa bili su meta partijskog kriminala. Tko je bio tada u Dubrovniku kao kontrolor takvih događanja? Mladen Bajić, koji se trudio da taj kriminal ne procuri van. Slijedeći u nizu velikog kriminala toga vremena je INA; devize, transferi novca. Zato je ubijen Đureković, a tajnu istragu oko tog kriminala je vodio sudac, koji je isto naprasno umro i istraga je stala…
Tko je sudjelovao u tim sumnjivim transakcijama toga vremena? Zagrebačka banka, Ljubljanska banka, Vojvođanska banka, Jugobanka, Stopanska banka, a sve te banke posložene u konzorcij jugoslavenskih banaka su odgovorne za mnoge makinacije. Na čelu tog konzorcija je bio Nikola Mrkić, nekadašnji direktor Karlovačke banke. Kao viceguverner u Jugoslaviji, on je otvorio predstavništvo jugoslavenskih banaka u Frankfurtu i na još četri mjesta.
Zanimljiva je činjenica, kako Stane Dolanc nije dozvolio otvaranje frankfurtske banke pod ingerencijom ovog konzorcija, dok nije postao predsjednik nadzornog odbora. Već 1981. godine taj konzorcij raspolaže sa 52 tona zlata u inozemstvu.
Sada se pronašlo, ovih godina, nekih 600-700 milijuna dolara u Parizu, od toga novca, a zapravo je u pet banaka vani i dan danas ogroman novac. Najveći je novac i dalje hrvatski. I što se danas događa? Baš iz tih banaka vani, koje su osnovale prozvane banke, kupuju se ceste, zrakoplovne baze, posuđuje novac onima čiji taj novac zapravo i jest; od hrvatskih građana – hrvatskim građanima… Hrvatskim novcem se pljačka hrvatske građane, kao nekada građane Jugoslavije, a to se radi preko MMF-a, koji ne pita od kuda vam novac, tako da je ovaj konzorcij imenom YU-Forex filao novac u MMF i tako kontrolirao kreditima jugoslavensko tržište novca. Oni kao Yu-Forex grupacija su za vrijeme domovinskog rata bili nezadovoljni prekidom komunikacija u jednom dijelu, a da nikada nisu zamrli kao YU Forex grupacija, što govori njihovo okupljanje 2oo2. godine. Tim okupljanjem su još jednom pokazali svoju nadmoć na ovom terenu. Odgovorno tvrdim da Hrvatska nije dužna država, jer ova kriminalna grupacija zadužuje hrvatske građane, otimajući njima vlastiti novac. Vlasnici jugoslavenskog duga su današnji vlasnici Hrvatske. Svi bankari prošle države su i danas bankari ove države. I upravljaju tržištem novca.
Institut za javne financije osnovan sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije do danas otkrio taj kriminal. Čime se on bavi? Zašto on taj problem ne vidi? I danas postoji taj institut, ali nema interesa kontrolirati tokove novca. Taj institut bi valjda trebao znati kuda ide ta država. Zanimljivo da su djelatnici tog instituta bili i djelatnici Zagrebačke banke.
Hrvati moraju shvatiti da im nitko ne može ukrasti nacionalnost i zastavu, ali im je ukradeno ono materijalno od čega se opstaje, genocid nad Hrvatskom se vršim olovkom i pljačkom. Iseljavanjem 150 000 mladih ljudi iz zemlje zadnjih deset godina, koji da su ostali mogli su osnovati 70000 obitelji i u prosjeku imati bar jedno dijete po obitelji, pravi je izračun genocida koji se vrši nad Hrvatskom…
Hrvatska ima isti problem kao i Rusija; kada je Putin došao na vlast, Rusija je bila prezadužena zemlja, nakon napravljene inventure, to je druga zemlja, ustanovilo se tko je pokrao novac i danas je Rusija u suficitu.
Kada bi se napravila inventura u Hrvatskoj, nakon tri mjeseca uz jak tim u državnom odvjetništvu otkrilo bi se stanje bez duga. Dubrovčanin Kotruljević je napravio najveći bum u knjigovodstvu na svjetskoj razini, a mi se još mučimo sabrati dva i dva u našoj ekonomiji.
Hrvatska nikako ne pronalazi snagu procesuirati kriminal?
1994. godine je tristo stručnjaka radilo na knjizi svih kriminala u državi do tada, ta knjiga je prozvana Bijelom knjigom, a koja se nikada nije našla u prodaji. Stavljena je u saborske klupe i vrlo brzo maknuta iz njih, a samo je Vlado Gotovac pokazao veliki interes za nju.
Dat ću vam samo jedan primjer velike prijevare, kada je Tuđman bio uvjeravan kako je Pliva na londonskoj burzi, vezano uz dodjelu jednog kredita od 100 milijuna, a koji uopće tadašnja Hrvatska nije dobila izvana, nego je kamataren novac hrvatskih građana, hrvatskim građanima, Pliva nije bila na londosnskoj burzi.
Vjerujte da je Bajić iz dokumenata mogao podići tisuću prijava protiv kriminala u Zagrebačkoj banci, ali nije podigao niti jednu. To je prava slika o njemu. 
Što se dogodilo u slučaju tužbe Kačinarija protiv Zagrebačke banke i koliko je točno da je Općinski sud u Zagrebu namjerno izgubio dokumente, koje ste priložili kao dokaze?
358 milijuna kuna Zagrebačka banka duguje u toj priči. I taj dug je prvo htjela prikriti falsifikatom, a kada je ustanovljeno da je dokument falsifikat, tada su preko suda nestali dokumenti u kojima se jasno vidi kako je kriminal cvao u toj banci, te kako su osnovna i obrtna sredstva u banci totalno neusklađena sa realitetima. No krenimo redom…
Zagrebačka banka je tvrdila da je uplatila novac, koji duguje. I to je laž. Zapravo je falsificiran obrazac ponudila kao dokaz. Iz aviona se vidjelo koliko je jadno falsificirano. Toliko providino, pa je materijalno knjigovodstvo sa tog obrazca postalo po sudu financijsko knjigovodstvo, što jedan sudski vještak nije uočio. Očito da je vještak Tkalec za sud proveo jedno vještačenje, koje nitko nije znao protumačiti. Razlog jasan, neotkrivanje malverzacija Zagrebačke banke. Tkalec kao vještak u predmetu se nije proslavio, jer mu je to očito bilo naređeno; da vještači taj papir godinu dana, a uobičajna praksa je par mjeseci. I kad je završio vještačenje, rezultat je bio nikakav, nitko ga nije razumio. Tkalec prije karijere vještaka je bio zaposlenik Zagrebačke banke.
Kako takvo vještačenje nije bilo jasno, priloženi su neki krucijalni dokumenti o kriminalu u banci. Ti dokumenti su dokazi o kriminalu u državi, kriminalu u Zagrebačkoj banci, na kraju su nestali. Iako su dokumenti priloženi legalno i na vrijeme, a opet težine 3,7 kilograma, nije bilo jasno, kako tako što čovjek može zagubiti, a ovaj sud jest. I takva agonija sa nestankom podataka zbog nemara je trajala pet godina. Kada je Kačinarij tražio da se dokumenti pronađu, podignuta je istraga na samom sudu, ali nije dala rezultate. Sam sud je tražio dokumente, ali ih nije našao, a nakon toga je tek zaključeno kako su nestali. I na tome je stalo. Znači predao je dokazni dio parnice na Općinski sud u Zagrebu, kao da je predao u dućan, pa je tijekom godina nestalo.
Podigao je Kačinarij kazneni postupak u svezi nestanka dokumenata protiv nepoznate osobe, potraga je trajala pet godina. Tek nakon pet godina su pronađeni dokumenti, kojima se može otkriti sav kriminal u državi, a koji je išao preko Zagrebačke banke. Privredna banka nije sudjelovala u pljački građana, jer su preko nje išle plaće, a sve ostale transakcije su rađene preko Zagrebačke banke. Zagrebačka banka je temelj rješenja kriminala u zemlji. I većina kriminala piše u glasnicima banke, samo dobro treba znati isčitati stanje. Ovo je posao kojim se može spasiti država. U dokumentima piše tko je i kako krao ovu državu i kako dug države ne postoji. Trag novca uvijek postoji, samo ga treba pratiti, a u dokumentima se jasno vidi kako su hrvatski građani godinama kamatareni za svoj novac. I to preko MMF-a i drugih institucija izvana.
MMF ne pita za porijeklo novca, tako da su naši kriminalci godinama otimali novac od naroda i tom istom narodu posuđivali taj novac preko međunarodnih institucija. Dokaz te situacije su bankovne franšize, odnosno franšize imena banaka, u Hrvatskoj postoje tek dvije banke u stranom vlasništvu, turska i ruska, ostale su u vlasništvu grupacija koje vladaju bivšom Jugoslavijom.
Gdje su pronađeni dokumenti kojima dokazujete pljačku Hrvatske i tko je snosio posljedice?
Nakon istrage od pet godina, dokumenti su pronađeni na sudu. U jednom ormaru. Razlog nestajanja je jasan, previše su bitni u razotkrivanju kriminala u državi. U njima jasno stoji; tko je i kada i na koji način varao građane ove države. Građani moraju shvatiti da im nitko neće uzeti nacionalnost, ali se uzima novac, koji je opstojnost. Krađa ovih razmjera je neviđena. 1300 poduzeća je uništeno preko Zagrebačke banke.
Franjo Luković je dovden preko Jugobanke, gdje je bio direktor u Zagrebačkoj banci, kako bi kreirao strategiju podjele bankarske moći tzv. YU Forex grupe, a koja djeluje još1974. godine. Ta grupacija je podijelila bankarsku moć u bivšoj zemlji na dva dijela, prema podjeli iz Jalte. I svaka grupacija je zadužena za svoje teritorijalno područje djelovanja. Taj plan se i danas provodi. Nije mi jasno zašto državni odvjetnik ne krene u akciju i tako spasi prezaduženu državu i narod, a sve dokumente sam prikupio i dostavio na sud. Do sada za nestanak dokumenata nitko nije snosio posljedice. Kao da su pronašli nevažno smeće, a ne dokumente za spas ove zemlje. Sud je preko svojih službenika pokušao prikriti falsificiranje dokumenata od strane Zagrebačke banke, za tu nečasnu radnju nije nitko odgovarao, znači za falsificiranje dokumenata. Samo kako bi se Kačinarija prevarilo i neisplatilo novaca, a naposljetku i za gubitak dokaza na pet godina nitko nije odgovarao. Sve je to na općinskom sudu u Zagrebu normalno.
Samo Kačinarijeva upornost je pokrenula procese. Zamislite situaciju u kojoj sud je mjesto gdje nestaju dokumenti, a banke falsificiraju dokumente i prilažu kao dokaz. To se zove Hrvatska
.
.Zadnja je vijest; da je nestao spis iz kojeg se vidi da je Zagrebačka banka krivotvorila dokument u slučaju Kačinarij?
U tom slučaju nestaje očito baš sve. Pitajte se zašto, mislim da iz svega navedenog je više nego jasno. Kriminalci se sve više prepoznaju. Prije par mjeseci je nestao spis koji se odnosi na presudu P-9987/06 od 3.4. 2014. godine, a radi se o predmetu P-4090/02, iz kojeg je razvidno, kako se Zagrebačka banka poslužila falsificiranim dokumentom, da bi opravdala presudu prema Kačinariju. Oba spisa su iste tematike, ovaj prvi je nestao prije par mjeseci, a onaj drugi je nestao na pet godina, uglavnom oba spisa se odnose na činjenicu da je Zagrebačka banka falsificirala dokument, da bi dokazala riješeni dug prema Kačinariju i prikrila svoj kriminalni put. Prije desetak godina gorila je i arhiva Zagrebačke banke. Poveznica je ovaj preopasan slučaj, koji otkriva kompletnu hobotnicu lopovluka u Hrvatskoj.
Igor Drenjančević
HOP PORTAL
