Ministar prometa u Vladi Crne Gore Andrija Lončar i generalni direktor hrvatskog konzorcija “Konstruktor” Željko Žderić potpisali su 9. lipnja 2009. godine u Podgorici koncesioni ugovor na 30 godina za projektiranje, izgradnju i korištenje autoceste Bar-Boljare. Posao koji je dobio konzorcij Konstruktor,a koji čine splitski Konstruktor-inženjering i zagrebačke firme Tehnika i Institut građevinarstva Hrvatske (IGH), na čijem čelu se nalazio Jure Radić, nekadašnji ministar obnove i razvoja u Vladi Nikice Valentića, najveći je hrvatski izvozni poduhvat od sticanja nezavisnosti 1991. 2,77 milijardi eura vrijedan posao iznosi trećina ukupnog hrvatskog izvoza.
Radić, koji se nalazio na čelu Instituta građevinarstva Hrvatske, završio je Građevinski fakultet u Zagrebu, gdje je magistrirao mostogradnju. Do 1979. bio je asistent na Građevinskom fakultetu, a zatim sekretar Društva hrvatskih građevinskih konstruktora, te šef katedre za mostove od 1987. do 1989. U Hrvatskoj otvara si vrata svih poslova.
U novinama često je sumnjičen da je sve značajnije građevinske radove povjeravao firmi Konstruktor inženjering, firmi u vlasništvu njegovog vjenčanog kuma Željka Žderića.
Posao stoljeća sa Crnom gorom je propao. Crnogorska vlada tražila je garancije za ovaj posao, od vlade Hrvatske, koju je tada predvodila Jadranka Kosor, što je vlada odbila. Sam posao je vođen preko Zagrebačke banke, koja je trebala osigurati sredstva. Zanimljivo bankovne garancije nisu osigurane. Iako je Zagrebačka banka dio Unicredit grupe, sama grupa nije osigurala garancije, iako su Hrvatska i Zagrebačka banka dobile veliki posao. Zašto Unicredit nije osigurao svojoj banci tako veliki posao?
Zato što nije stvarni vlasnik Zagrebačke banke. Stvarni vlasnik je AG Wiena banka, koja se sumnjiči po medijima za povezanost sa jugoslavenskim novcem, koji je jedan dio udbaško-bankarske elite izvukala iz Jugoslavije, točnije iz najbogatije zemlje Jugoslavije, Hrvatske. Zagrebačka banka je stvorila AG Wiena banku, da bi na kraju ova mala bankica postala većinski vlasnik Zagrebačke banke, koja je imala poslovnice po cijeloj bivšoj zemlji. Slična priča kao i MOL i INA, gdje je gigant INA pala u ruke znatno manjem MOL-u. Priča kola da je Franjo Gregurić krstario oko Kosor cijelo vrijeme u svezi garancija za projekt, ali ih nikada nije dobio. Unicredit nije mogao dati garancije za ono što nije vlasnik, to znači da niti danas dug nije u njihovim rukama, već u udbaškim.
Danas je ova priča bitna, jer već danima mediji vode veliku propagandu o dobroj poduzetničkoj klimi novog premijera, hvale suradnje sa Uni credit grupom, iako ključeve svih bankarskih računa i danas u Hrvatskoj ima udbaška elita. Može Orešković obilaziti skijališta koliko želi dok ga Vujčić nasanjkava pričama. Hrvatski dug kreće iz davne 1975. godine, kada je dio bankara pokrao turističku zaradu države, te je nastavio do potpunog sloma države, nastavio u Hrvatskoj i danas pokradeni novac posuđuje državi iz koje je pokrao novac. Kada bi odvjetništvo pokrenulo postupak i pronašlo novac, tada bi svima bilo jasno kako Hrvatska nije dužna u toj mjeri, koliko se priča, a time i vraćanje duga nije u toj mjeri koliko mediji prikazuju. U principu prljavi mediji stalno traže spasioca Isusa Krista, koji će spasiti Hrvatsku i mole Boga da se takav ne pojavi. U sukobu sa Srbijom skreću sa teme, o najvećoj pljački ikada, uništenju zemlje i prijevari naših iseljenika, koji su ulagali u zemlju. Poput Putina i Orešković mora se konačno obračunati sa lopovima.
Zašto vlada stalno oprašta dugove EPH ili žmiri na ogromni dug vlasnika Dnevno. hr od 70 milijuna kuna? Zato što mediji čuvaju glavne lopove i uvijek skreću priču na drugu stranu. Orešković nije ništa spektakularno napravio u Austriji, ali vodeći mediji govore suprotno, vođen je pod rukicu sa guvernerom Vujčićem, koji mirno gleda kako RBA zadruge pljačkaju narod, iako nemaju dozvolu za rad. U normalnoj državi Vujčić bi bio smijenjen, a ne da je on potpora budućem premijeru. Vujčić zna tko je vlasnik Zagrebačke banke, zna kako se odrađuje posao i prva stvar nove vlasti treba biti smjena guvernera HNB-e. Ostalo je sve kozmetika. Državni odvjetnik mora ili se probuditi iz zimskog sna ili otići, vodeći lopovi ex Jugoslavije, danas su vodeći tajkuni Hrvatske.
Hrvatska je prepuna krležijanske tragedije i Glembajevih, a oni su varalice i ubojice.
Ubojica Perković je dugo godina bio prva figura zemlje, a njegov sin uz tadašnjeg predsjednika Josipovića pametovao je o demokraciji, čijeg oca isto sumnjiče za ubojstva Hrvata, brata premijera Milanovića sumnjiče za lopovluk, kao i prvog čovjeka Zagreba, Bandića, čiji pak bratić kao konzul u Tuzli je nekadašnji cinkator jugoslavenskih tajnih službi, samo budale ne bi pomislile da i on nije pod kontrolom, ako se oko njega okreće najveći novac u zemlji. Hobotnica čeka Oreškovića. Kada tom dodamo ‘ruskog igrača’ Stjepana Mesića, koji već godinama glumi paralelnu vlast sa svojim uredom i svojim izjavama zbunjuje javnost, a opet je tajne dokumente dilao kao zadnji izdajnik i za tako što dobio doživotni ured… Može li Orešković naći izlaz?
Glembajevi….
… “po riječima stare Barboczyjeve (plemenitašica udana za jednoga Glembaya), svi su Glembajevi prokleti jer su ubojice i varalice”.
JAVNI PLJAČKAŠI HRVATSKE I JUGOSLAVIJE SU TAJNE OSOBE KOJIMA SE ” DUGUJE”, A OVO JE POPIS IMENA OSOBA KOJIMA BI TREBAO BITI POZNATO KAKO JE NASTAO DUG, KOJI DATIRA OD JUGOSLAVIJE
191975 – 1976. Dr Vladimir Stepanov, generalni direktor deviznog sektora Jugobanke, Beograd 1976 – 1978.
Pavle Pavlović, generalni direktor Beogradske banke, Beograd 1978 – 1980.
Vladimir Sodin, generalni direktor sektora Ljubljanske banke, Združene banke 1980 – 1982.
Aleksandar Bogoev, direktor predstavništva Stopanske banke Skopje, Beograd 1982 – 1984.
Branko Čolanović, predsjednik Jugobanke udružene banke, Beograd 1984 – 1986.
Dr Andraš Mora, predsjednik Udružene Vojvođanske banke, Novi Sad 1986 – 1988.
Dr Tomislav Badovinac, predsjednik Udružene banke Hrvatske, Zagreb 1988 – 1990
Ljubomir Popovski, predsjednik Stopanske banke Skopje – združene banke 1990 – 1992.
Miloš Mirković, izvršni direktor deviznog sektora Jugobanke udružene banke Beograd 1992 – 1994.
Dragoslav Vuković, v.d. predsjednik Kapital banke, Beograd 1994 – 1998.
Mr Dragoljub Vukosavljević, generalni direktor MB Union banke a.d. Beograd 1998 – 2002.
Prof. dr Vojin Bjelica, generalni direktor Novosadske banke d.d. Novi Sad
2002 – Čedo Petrović, generalni direktor Eksimbanke a.d. Beograd .
HOP PORTAL
http://hop-portal.com/2016/01/oreskovic-u-austriji-kod-bankara-trazi-spas-a-sumnjiv-hrvatski-novac-je-u-ag-wiena-banci/
Hop portal
