Iako je nepobitno kako su Rusi i znanstveno ustvrdili u vlastitim molekularno genetskim laboratorijima tko su i što su Srbi, očito od njih takvih nemaju boljih političkih saveznika. To po tko zna koji puta o vertikali i horizontali srpsko – ruskih političkih zona utjecaja, očitovao se i beogradski “Blic.” Tiskovina što izlazi godinama samo zahvaljujući financijskoj injekciji korporacije Ringier Axel Springier iz Švicarske još jednom je do iznemoglosti kroz trodnevni feljton o Ratku Mladiću prolila na litre suza i patetike prema teškom zločincu. Nisu zaboravili spomenuti i važnu ulogu ruskoga predsjednika Vladimira Putina u akcijama višegodišnjeg skrivanja masovnog ubojice Ratka Mladića. Srbijanske novinare hrani Švicarac Michael Ringier, a oni mu se iz dana u dan izruguju veličajući dokazanog neprijatelja Zapada Vladimira Putina i sve njegove političke trabante po Srbiji, uključujući sve one srbijanske stranke što podupiru nitkove poput Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Vojislava Šešelja i njima slične protuhe.Britanski novinar i vanjskopolitički urednik lista “Gardian” Džulijen Bordžer nositelj je najvišeg novinarskog priznanja Pulitzerove nagrade. Svjetsku slavu stekao je objavom knjige “Suđenje kasapinima”, u kojoj potanko piše o akcijama uhićenja i toka suđenja najokorjelijim srpskim ratnim zločincima. Najzanimljivio dio knjige u svezi je s hvatanjem Ratka Mladića. Na temelju obavještajnih podataka, prikupljenih izravno i od britanske obavještajne službe, Bordžer otkriva pojedinosti o pravom malom ratu britanske i ruske obavještajne službe oko Ratka Mladića. I dok su ga Britanci na svaki način željeli čim prije vidjeti iza rešetaka, na drugoj strani Rusi su ga do posljednjeg trenutka branili i štitili svim raspoloživim sredstvima. To je činila ruska služba FSB, legitimni slijednik zloglasne komunističke KGB, za koju je svojedobno radio i sadašnji ruski predsjednik Putin. Desna ruka Putina u organiziranoj hijerarhiji svih ruskih sigurnosnih službi je Nikolaj Platonovič Patrušev. On je general ruske armije, promaknut državnim ukazom i u heroja ruske federacije.Kao glavni koordinator svih službi sigurnosti u Rusiji, on ima posebne ovlasti prenositi Putinu najbitnije obavijesti od značaja za državnu sigurnost Rusije. Ali, kao prokušani špijun i čovjek od najvećega Putinova povjerenja, imao je tijekom brojnih neuspješnih pokušaja hvatanja ratnog zločinca Mladića, pratiti u stopu i svakog srpskog dužnosnika, aktivnog sudionika u operaciji pronalaženja i uhićenja bjegunca od pravde, krvoločnog generala srpske vojske Ratka Mladića. I tako je Nikolaj Patrušev po Putinovoj zapovijedi, godinama uhodio Miodraga – Mikija Rakića,predstojnika ureda bivšeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Pokojni Rakić ( 1975 – 2014 ) kao tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Srbije imao je pod svojim nadzorom rad svih sigurnosnih službi i do izgubljene životne bitke s rakom i smrti u 39. godini života bio je blizak i sadašnjem gospodaru srbijanskog pakla Aleksandru Vučiću. Pokojnom Rakiću se otvoreno prijetilo smrću, kao i članovima njegove obitelji u Beogradu što on kao službenik srbijanske Vlade samo obavlja svoj posao i surađuje s Tribunalom u Haagu. Nakon serije ozbiljnih prijetnji, poduzeo je mjere osobne samozaštite. Angažirao je dvojicu tjelohranitelja i oni se od 2008. pa nadalje nisu nikad odvajali od Miodraga Rakića. Prigodom posjeta Haagu 2010. Rakić je u prostorijama Tribunala susreo Putinovu vjernu sjenku i glavnog ruskog državnog špijuna Nikolaja Patruševa. Potužio mu se kako osjeća kako mu ruski vjetar s Istoka puše godinama u lice. Na to je Patrušev samo uzvratio kako sve radi po naredbi Vladimira Putina, jer je veli Patrušev, ruski predsjednik naredio svim ruskim službama da čuvaju Mladića kao oči u glavi, te da drže na oku i sve Mladićeve političke suparnike u koje spada i Miodrag Rakić.
No, u jednom trenutku Vladimir Putin je riješio pustiti niz vodu Ratka Mladića. Što je bilo prijelomno u glavi ruskoga lidera da prestane neskriveno štititi monstruma u ljudskom liku, optuženog za najteža kaznena djela genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, teško je precizno definirati. No, Srbi, vjerni i dosljedni svome ratnom i postratnom krvožednom ludilu u “Blicu” takvu Putinovu odluku tumače na samo jedan način. Kratkom rečenicom: ” Čak je i Moskva izdala generala”, novinari lista koji kruh zarađuju novcima švicarsko – njemačke korporacije, još jednom svatkom stavljaju do znanja koliko su politički nepismeni. Ne mogu se suzdržati od hvalospjeva Mladiću, te su i naslovnicu “Blica” ukrasili napisom “Putin pustio da uhapse Mladića.” Nadvojbeno bi njihov poslodavac iz Zuricha Michael Ringier svima redom što su bili Blicovima novinarskim sudionicima trakavice oko Mladića smjesta uručio otkaze kad bi doznao što samovoljno čine u korist njegovih političkih protivnika Rusa i srbijanskih rusofila. Još uvijek Ringier nema dojave o ovome Blicovom skandalu, te su bešćutni novinari toga lista još uvijek na okupu. Ovdje je najprovokativniji dio teskta vezan za motive ruskoga solidariziranja s morbidnim Ratkom Mladićem. Dojam je kako su Rusi imali velikih vlastitih interesa i zubima i noktima, do posljednjeg daha braniti zločinca, jer su po ocjenama britanskog novinara Džulijena Brodžera, autora knjige ” Suđenje kasapinima”, Rusija paničarila kakvo bi se zlo po njih moglo dogoditi, progovori li, sve sa lisičinama na rukama, Ratko Mladić u Haagu o logističkoj i vojnoj potpori Srbima tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Posebice je Ruse strašila pomisao o svjedočenju Mladića u Haagu o najjačoj vojnoj podršci Srbima na vrhuncu provedenih akcija etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.Sve to bilo je u realizaciji optuženog zlikovca Mladića, ali pripremano, planirani i organizirano u glavama vlasti u Moskvi. I sad se u konačnici ove sage o Mladiću vidi da je i Rusija Borisa Jeljcina, suprotno dvije i pol desetljeća dugim zabludama njegove navodno prozapadne vladavine, iz potaje, također, bila srpski vražji odvjetnik. Istina, bilo je povremenih ruskih iskoraka u to doba koji su uvjeravali u suprotno, ali vrijeme je kao najbolji sudac pokazalo da su i tad Rusi jako držali srpsku stranu.
Doduše, Darko Trufunović, danas profesor Fakulteta za sigurnost Srbije, ne propušta u TV debatama istaknuti kako je Jeljcinova Rusija prodala devedesetih Hrvatskoj raketni sustav S – 300, a Srbiji nije, premda je i Beograd tražio isporuku tih raketa od Moskve. No, Srbi nisu imali novaca za kupnju 1999, kao što ih nemaju niti danas kad opet pompozno laprdaju o modernizaciji vojnih efektiva. I da bi do kraja izrazili vlastitu pristranost i oduševljenje jednom ljudskom i moralnom nakazom Ratkom Mladićem, novinari beogradskog “Blica”, nedjeljni i završni izvadak iz knjige britanskoga novinara završavaju prijekornim riječima bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću što je imao uopće smjelosti juriti i hvatati Ratka Mladića. I sam naslov trećeg nastavka skaradnog Blicovog feljtona u čast i slavu njihovog omiljenog narodnog zločinca nosi znakovitu poruku: ” Tadiću na treningu javili: Mladić pao!” I ovaj grozni novinarski uradak srbijanskih poslenika javne riječi sam po sebi ilustrira kakav sustav vrijednosti Srbi njeguju i početkom 2016. godine. Nisu nimalo odmakli od svoga divljačkog ponašanja iz devedetih, što su i pokazali slikom bijesnog Borisa Tadića, sportski odjevenog i njegovoga ubilačkog pogleda prema njihovom “nedužnom janjetu” Ratku Mladiću. Kada srceparajući velikosrbi iz Blica vuka u koži ovce tako javno prikazuju, onda nema dvojbe da imaju iza sebe i jaku rusku zaleđinu za takvo ponašanje, tim prije što Putina iz dana u dan slikaju kao najpozitivnijeg čovjeka u spektru svjetske politike. Srbija se davno opredijelila, a zaslijepljena vlastitim ludilom i nije kadra zamijetiti da je Vladimir Putin samo jedan veliki luđak, koji će najprije svoju Rusiju pogurati u propast.
Dragan Ilić
