Porazgovarali smo prošle godine sa Kordinatorom za nacionalne manjine grada Zagreba Imbrom Berkešom u svezi jednog vrlo znakovitog slučaja koji oslikava kazalište apsurda naše političke scene. Glavni glumac je Goran Beus Richembergh.
-2011. godine na velikogoričkom području je bilo 109 registriranih Nijemaca, ali na ove izbore za predstavnike manjina upisana su samo dva birača. Od tih dva birača odazvao se samo jedan birač, a taj birač zove se Goran Beus Richembergh. On je glasao u Velikoj Gorici i izabrao je sebe- kroz jedva kontrolirani smijeh rekao nam je kordinator za nacionalne manjine grada Zagreba Berkeš.
– To u ovoj situaciji znači da je on izabran za predstavnika Nijemaca. Njegova ambicije mi nisu jasne, poglavito jer njegova prošlost ničime ne dokazuje da je Nijemac. Njegovo rođeno ime navodno je Emir Tahirović, a otac mu se zove Edhem Tahirovć iz Goražda, prema pisanju tiska. Ime majke je Marija Beus i po ničemu ovaj saborski zastupnik ne može biti Nijemac. Jedino iz vlastite koristi po tim podacima. Pokušavao je on biti i židov o čemu je isto tisak svjedočio , ali je vrlo brzo provaljen i ta priča sa židovskim porijeklom je propala. Zbog toga sumnjam da Beus ima ikakve veze sa Nijemcima.- rekao je Berkeš.
Kolika je materijalna korist u ovom slučaju zastupnika manjina na županijskom nivou?
Vrlo mala, svega 864 kune. Ne vjerujem da je taj novac razlog njegov angažmana oko izbora za manjinca. Moja sumnje ide u drugom pravcu, mislim da je saborski zastupnik Beus, a nekada imenom Tahirević to učinio zbog slijedećih izbora za sabor. Mislim da sumnja u mogućnosti HNS-e i svoj proboj u sabor preko stranke, te se odlučio za rezervnu varijantu i ulazak u sabor preko manjinaca. I tako je Beus postao Nijemac. Prema ovoj nastaloj situaciji Beus je birao Beusa i omugučio izbor Beusa. Nije li to tragično? – završio je Berkeš.
U našem tisku godinama se lome koplja oko Beusu. Ali on i dalje prolazi bez problema sve zapreke. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društava predstavljala je Beusa kao apsolventa politologije, što je tragikomika, jer to njegovo apsolviranje traje duže od mnogih njegovi životnih angažmana i zapravo navedeni političar ima tek diplomu srednje škole sa kojom si je priskrbio poprilično napredan društveni angažman; — Turistički menadžer i publicist. Po obrazovanju je suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama?!
Bio je tajnik (1988.- 1989.), a potom predsjednik Uprave Hrvatskoga ferijalnog i hostelskog saveza (od 1990. do 2000.) i organizacijski tajnik Hrvatske glazbene mladeži (2001/2002). Od 2002. radi kao razvojni koordinator i inspektor za srednju i istočnu Europu Međunarodne federacije omladinskih hostela (IYHF), inače najveće članske turističke organizacije u svijetu. Također je i direktor Centra za mobilnost mladih u Velikoj Gorici. I sve to sa srednjom brodograđevnom školom i sa nezavršenim fakultetom. Član je Hrvatskog društva politologa i Matice hrvatske – Odjela za književnost.
Od političkih funkcija, vezano uz ime kulturnog radnika sa srednjom školom brodogradnje, koje mi nikako nije sjelo, kao normalan epilog po svršetku školovanja, prema zanimanjima koje je obavljao; najznačajnije su bile; član Predsjedništva Republičke konferencije SSOH (1988. – 1989.) i Savezne konferencije SSOJ (1988. – 1990.) te član šestočlanog Odbora za raspuštanje SSOJ (1990.). Bio je član SKH (1985. – 1988.). Danas je član Hrvatske narodne stranke u kojoj obnaša dužnosti člana Središnjeg interesnog odbora (SIO) za međunarodne odnose, tajnika SIO za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, člana Predsjedništva HNS-a Zagrebačke županije te predsjednika HNS-a Velike Gorice.
Pokušajte sami to postići bez političke pozadine sa nesvršenim fakultetom, prije ćete završiti na burzi nego na svim ovim funkcijama.
Njegova supruga Ivona, kad se pogleda profesionalni put, ima sličan radni put sa jednom ‘malom’ činjenicom diplome onog u čemu je on vječiti student- politologije. Ima dvadesetogodišnje radno iskustvo u djelatnostima mobilnosti mladih (Centar za mobilnost mladih) omladinskog turizma, agencijskog poslovanja i međunarodne suradnje (Hrvatski ferijalni i hostelski savez), vođenja nevladinih organizacija. Očito da su njih dvoje eksperti za ‘omladinski turizam’. Čini se da je njemu neka ‘politička škola’ bila jača od diplomiranja politologije, jer prosječan građanin se ne bi mogao ugurati u ovako zanimljive poslove, bez osnovnog parametra-fakulteta.
Mediji saborskog zastupnika Beusa prozivaju za protuhrvatsko djelovanje još od srednjoškolskih dana, kada je živio kod majke u Splitu. Tada je dvije djevojke prijavio, jer su gledale operu Nikola Šubić Zrinski i to je odradio pod mentorskom palicom Ognjena Ignjatovića, budućeg glasnogovornika SAO Krajine. Prema tim navodima vrlo rano je postao suradnik UDBE i veza agenta Šupea prema riječima jednog pročelnika u gradu Velikoj Gorici.
U sada aktualnoj situaciji proziva često branitelje, poglavito one koje naziva „šatorašima“, riječi su grube, bez imalo pijeteta i na tragu su njegove prošlosti. Kako je često mijenjao nacionalnosti, od očito oca Bošnjaka, pa navodno srpske, pokušaja židovske i sada njemačke, porazgovarali smo sa novinarom Aleksandrom Božićem, koji sigurno najbolje poznaje lik i djelo ovog saborskog zastupnika. I sam je nakon svoga pisanja prošao sudske napade Beusa. Kako je presudom ipak nešto i nepobitno dokazano, cijelu priču o ovom lažnom Nijemcu predstavljamo javnosti.
Zvonko Kunić gradski pročelnik iz Velika Gorica optužio je Beusa da je Beus u Beogradu bacao cvijeće na tenkove koji su išli na Hrvatsku i da je živio u Beogradu do 1993. godine, kakva su vaša saznanja o Beusu toga vremena?
Nema kartona u uredu za obranu od Gorana Beusa, niti pod kojim imenom i prezimenom, premu imenu oca Gorana Beusa Richembergha. Na sudu koji je podigao isti protiv mene i sam nije tu činjenicu znao objasniti, ali je rekao da je u „nekom uredu djelatnik T.H. rekao mu u vrijeme rata ako ga nitko ne zove, neka ostane kod kuće“. Ime čovjeka ne smije izreči, jer je to navodno službena tajna. Tako što je smiješno, jer rat je završio prije 20 godina i slobodno je mogao reći kako se zove taj službenik.
Ipak je time svima jasno; dok su branitelji krvarili, Beus je bio daleko od prve crte bojišnice. Ne znamo da li pred televizorom u šlapama ili negdje drugdje. Mediji su ga prozivali za suradništvo sa UDBA-om, ali ih on nije nikada tužio te medije, a koliko znam niti Kunića, već je ovaj pokušao njega tužiti, samo što je saborski imunitet bio prepreka tužbe.
Što je istina o njegovom rođenju i srednjoškolskim danima,a što je i na sudu utvrđeno?
Otac Beusa se zove Edhem Tiro, Majka Marija iz Dugobaba, pa sad vi procijeniti to njemačko porijeklo sami. U srednjoj školi je upropastio sudbine učiteljice Slobodanke Matijević i učenice Marine Protić. Učiteljica je rekla da je on jako opasan čovjek i da zbog njega nikada nije nešto posebno u to vrijeme napredovala. Pokazao sam joj slike Beusa, a ona je rekala da ga zna i da je bio taj plavokosi dečko jako opasan, poput zmije.
Sada je tamne kose i to me jako zbunilo. Pitao sam učiteljicu koliko je sigurna. Bila potpuno sigurna da je on taj, prokazivač koji je učenice prijavio za ustaštvo, jer su učenice gledale operu Nikole Šubića Zrinskog. Svjedočenje sam i snimio gospođe Matijević.
O vama je pisao da ste utjerivač poreza, bespravni graditelj?
Da, svašta je pisao o meni, ali kada sam njega htio tužiti nisam mogao zbog zastupničkog imuniteta. Oni su zaštičeni na taj način, ali on je mene mogao tužiti. Prema već izrečenom pokušajte sabrati logiku našeg društva i jasno je kakav je to apsurd. Sabor štiti takvu osobu. Ja sam za uvredu njemu morao platiti novčanu kaznu, a radilo se o riječi da je „udbaš“, što su napisali i Hrvatski tjednik i na sjednicama gradskog poglavarstva rekli Šimunović i Kunić. Uglavnom sve ostalo napisano o njemu nije sporno.
Pronašli ste da se njegovo ime nalazi u knjizi mladog pročetnikog znastvenika ?
Tako je i tu knjigu posjedujem.“ Krivična estetika“ rad Marinka Arsića Ivkova , u sebi ima tekst od Beusa „Juga noćas mora pasti“, člana SSOJ-e. Tu je već prikačeno njemačko prezime na njegov tekst. Ne mogu tvrditi da je bio tada član UDBE, ali u metodologiji te organizacije su bila uobičajna dva prezimena, da se teže uhvati trag suradnika.
Igor Drenjančević
-2011. godine na velikogoričkom području je bilo 109 registriranih Nijemaca, ali na ove izbore za predstavnike manjina upisana su samo dva birača. Od tih dva birača odazvao se samo jedan birač, a taj birač zove se Goran Beus Richembergh. On je glasao u Velikoj Gorici i izabrao je sebe- kroz jedva kontrolirani smijeh rekao nam je kordinator za nacionalne manjine grada Zagreba Berkeš.
– To u ovoj situaciji znači da je on izabran za predstavnika Nijemaca. Njegova ambicije mi nisu jasne, poglavito jer njegova prošlost ničime ne dokazuje da je Nijemac. Njegovo rođeno ime navodno je Emir Tahirović ili tako nešto slično, a otac mu se zove Edhem iz Goražda, prema pisanju tiska. Ime majke je Marija Beus i po ničemu ovaj saborski zastupnik ne može biti Nijemac. Jedino iz vlastite koristi po tim podacima. Pokušavao je on biti i židov o čemu je isto tisak svjedočio , ali je vrlo brzo provaljen i ta priča sa židovskim porijeklom je propala. Zbog toga sumnjam da Beus ima ikakve veze sa Nijemcima.- rekao je tada Berkeš. Nama je bio znakoviti ovaj razgovor, jer ovih dana baš ovaj zastupnik najviše pametuje oko ministra branitelja Crnoje dijeli lijevi moral najviše sa Zoranom Milanovićem. Češe se i on gdje ga najviše svrbi, a to su branitelji.
U našem tisku godinama se lome koplja oko Beusu. Ali on i dalje prolazi bez problema sve zapreke. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društava predstavljala je Beusa kao apsolventa politologije, što je tragikomika, jer to njegovo apsolviranje traje duže od mnogih njegovi životnih angažmana i zapravo navedeni političar ima tek diplomu srednje škole sa kojom si je priskrbio poprilično napredan društveni angažman; — Turistički menadžer i publicist. Po obrazovanju je suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama?!
Bio je tajnik (1988.- 1989.), a potom predsjednik Uprave Hrvatskoga ferijalnog i hostelskog saveza (od 1990. do 2000.) i organizacijski tajnik Hrvatske glazbene mladeži (2001/2002). Od 2002. radi kao razvojni koordinator i inspektor za srednju i istočnu Europu Međunarodne federacije omladinskih hostela (IYHF), inače najveće članske turističke organizacije u svijetu. Također je i direktor Centra za mobilnost mladih u Velikoj Gorici. I sve to sa srednjom brodograđevnom školom i sa nezavršenim fakultetom. Član je Hrvatskog društva politologa i Matice hrvatske – Odjela za književnost.
Od političkih funkcija, vezano uz ime kulturnog radnika sa srednjom školom brodogradnje, koje mi nikako nije sjelo, kao normalan epilog po svršetku školovanja, prema zanimanjima koje je obavljao; najznačajnije su bile; član Predsjedništva Republičke konferencije SSOH (1988. – 1989.) i Savezne konferencije SSOJ (1988. – 1990.) te član šestočlanog Odbora za raspuštanje SSOJ (1990.). Bio je član SKH (1985. – 1988.). Danas je član Hrvatske narodne stranke u kojoj obnaša dužnosti člana Središnjeg interesnog odbora (SIO) za međunarodne odnose, tajnika SIO za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, člana Predsjedništva HNS-a Zagrebačke županije te predsjednika HNS-a Velike Gorice.
Pokušajte sami to postići bez političke pozadine sa nesvršenim fakultetom, prije ćete završiti na burzi nego na svim ovim funkcijama.
Njegova supruga Ivona, kad se pogleda profesionalni put, ima sličan radni put sa jednom ‘malom’ činjenicom diplome onog u čemu je on vječiti student- politologije. Ima dvadesetogodišnje radno iskustvo u djelatnostima mobilnosti mladih (Centar za mobilnost mladih) omladinskog turizma, agencijskog poslovanja i međunarodne suradnje (Hrvatski ferijalni i hostelski savez), vođenja nevladinih organizacija. Očito da su njih dvoje eksperti za ‘omladinski turizam’. Čini se da je njemu neka ‘politička škola’ bila jača od diplomiranja politologije, jer prosječan građanin se ne bi mogao ugurati u ovako zanimljive poslove, bez osnovnog parametra-fakulteta.
Mediji saborskog zastupnika Beusa prozivaju za protuhrvatsko djelovanje još od srednjoškolskih dana, kada je živio kod majke u Splitu. Tada je dvije djevojke prijavio, jer su gledale operu Nikola Šubić Zrinski i to je odradio pod mentorskom palicom Ognjena Ignjatovića, budućeg glasnogovornika SAO Krajine. Prema tim navodima vrlo rano je postao suradnik UDBE i veza agenta Šupea prema riječima jednog pročelnika u gradu Velikoj Gorici.
U sada aktualnoj situaciji proziva često branitelje, poglavito one koje naziva „šatorašima“, riječi su grube, bez imalo pijeteta i na tragu su njegove prošlosti. Kako je često mijenjao nacionalnosti, od očito oca Bošnjaka, pa navodno srpske, pokušaja židovske i sada njemačke, porazgovarali smo sa novinarom Aleksandrom Božićem, koji sigurno najbolje poznaje lik i djelo ovog saborskog zastupnika. I sam je nakon svoga pisanja prošao sudske napade Beusa. Kako je presudom ipak nešto i nepobitno dokazano, cijelu priču o ovom lažnom Nijemcu predstavljamo javnosti.
Zvonko Kunić gradski pročelnik iz Velika Gorica optužio je Beusa da je Beus u Beogradu bacao cvijeće na tenkove koji su išli na Hrvatsku i da je živio u Beogradu do 1993. godine, kakva su vaša saznanja o Beusu toga vremena?
Nema kartona u uredu za obranu od Gorana Beusa, niti pod kojim imenom i prezimenom, premu imenu oca Gorana Beusa Richembergha. Na sudu koji je podigao isti protiv mene i sam nije tu činjenicu znao objasniti, ali je rekao da je u „nekom uredu djelatnik T.H. rekao mu u vrijeme rata ako ga nitko ne zove, neka ostane kod kuće“. Ime čovjeka ne smije izreči, jer je to navodno službena tajna. Tako što je smiješno, jer rat je završio prije 20 godina i slobodno je mogao reći kako se zove taj službenik.
Ipak je time svima jasno; dok su branitelji krvarili, Beus je bio daleko od prve crte bojišnice. Ne znamo da li pred televizorom u šlapama ili negdje drugdje. Mediji su ga prozivali za suradništvo sa UDBA-om, ali ih on nije nikada tužio te medije, a koliko znam niti Kunića, već je ovaj pokušao njega tužiti, samo što je saborski imunitet bio prepreka tužbe.
Što je istina o njegovom rođenju i srednjoškolskim danima,a što je i na sudu utvrđeno?
Otac Beusa se zove Edhem Tiro, Majka Marija iz Dugobaba, pa sad vi procijeniti to njemačko porijeklo sami. U srednjoj školi je upropastio sudbine učiteljice Slobodanke Matijević i učenice Marine Protić. Učiteljica je rekla da je on jako opasan čovjek i da zbog njega nikada nije nešto posebno u to vrijeme napredovala. Pokazao sam joj slike Beusa, a ona je rekala da ga zna i da je bio taj plavokosi dečko jako opasan, poput zmije.
Sada je tamne kose i to me jako zbunilo. Pitao sam učiteljicu koliko je sigurna. Bila potpuno sigurna da je on taj, prokazivač koji je učenice prijavio za ustaštvo, jer su učenice gledale operu Nikole Šubića Zrinskog. Svjedočenje sam i snimio gospođe Matijević.
O vama je pisao da ste utjerivač poreza, bespravni graditelj?
Da, svašta je pisao o meni, ali kada sam njega htio tužiti nisam mogao zbog zastupničkog imuniteta. Oni su zaštičeni na taj način, ali on je mene mogao tužiti. Prema već izrečenom pokušajte sabrati logiku našeg društva i jasno je kakav je to apsurd. Sabor štiti takvu osobu. Ja sam za uvredu njemu morao platiti novčanu kaznu, a radilo se o riječi da je „udbaš“, što su napisali i Hrvatski tjednik i na sjednicama gradskog poglavarstva rekli Šimunović i Kunić. Uglavnom sve ostalo napisano o njemu nije sporno.
Pronašli ste da se njegovo ime nalazi u knjizi mladog pročetnikog znastvenika ?
Tako je i tu knjigu posjedujem.“ Krivična estetika“ rad Marinka Arsića Ivkova , u sebi ima tekst od Beusa „Juga noćas mora pasti“, člana SSOJ-e. Tu je već prikačeno njemačko prezime na njegov tekst. Ne mogu tvrditi da je bio tada član UDBE, ali u metodologiji te organizacije su bila uobičajna dva prezimena, da se teže uhvati trag suradnika.
Igor Drenjančević
