U fazi pomirbe između ustaša i nacional-komunista u Zagrebu, početkom 1979. godine je Klaus Kinkel postao Predsjednik BND-a.
U vrhunske kontakte Kinkela već se ubrajao Bruno Bušić, nova pojava na hrvatskoj nacionalnoj sceni, koji je kao hrvatski pledoajer za Hrvatsku izradio manifest: izmirenje svih hrvatskih snaga, bez obzira na njihovu političku boju i prošlost, ukoliko se rečene bore za neovisnu Hrvatsku. Bušić je već rano u svom djetinjstvu održavao kontakte s tajnim ustaškim organizacijama u Imotskom, zato je bio izbačen iz škole, ali je ipak uspio započeti studij ekonomije u Zagrebu. Kao poznati secesionist, ponekad je doduše bio proganjan i praćen od UDBE, ali također, kao nacionalno svjesni Hrvat, od mnogih hrvatskih instanci ipak zaštićen. On je putovao Europom uzduž i poprijeko i uspostavljao operativne kontakte s ustaškim organizacijama i udrugama. U Zagrebu je organizirao novine i nastupe.
Svojoj ideji vjeran, uspostavio je obavještajne veze između istočnih i zapadnih agenata, među hrvatskim emigrantima i nacional-komunistima kod kuće. Njegove operativne aktivnosti su bile koordinirane preko Ernsta Bauera, bivšeg pukovnika UNS-a (tajne službe fašističke NDH u Drugom svijetskom ratu) i, u međuvremenu, veznika BND-a za Balkan, s veleustašom u Njemačkoj Dr. Brankom Jelićem, koji je istodobno bio djelatan i za KGB.
Predsjednik službe BND Kinkel ga je cijenio kao jednog od budućih ljudi u Hrvatskoj i žalio se na njegov gubitak. Kasnije Kinkel postaje ministar vanjskih poslova Njemačke, ali nitko ga nikada nije prozivao za kontakte sa ustašama, pa prema tome ne stoji izjava komunikologije Leinert Novosel sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kako bi Nijemci smijenili čovjeka koji je bio u kontaktu s nacistima ili ustašama. Kinkel naime nije bio smijenjen .
hop portal
