Sve je jasnije kako slučaj Loznačić i cirkusarije medija oko Dragana Loznačića je zapravo spašavanje vojnika u HDZ-u. U demokratskoj Hrvatskoj dozvoljeno je medijsko blaćenje osobe, ali niti u medijima, a još manje u politici nema demokratskog prava da “izdajnik” Lozančić išta kaže. HDZ se lobiranjem pobrinuo da Lozančić ništa ne kaže pred saborskim odborom, a naše političke gljive i one u odboru složne su sa tom konstatacijom. Sve samo iz jednog razloga, da se prikrije istina. Po medijima Lozančić će ostati izdajnik i kao takav upamćen, iako su neki drugi iz vrha vlasti podijelili nagradu za ulov i cinkanje Ante Gotovine. Sada neki od tih prozivaju Lozančića, a narod priprema preko potpuno istih medija i na ljevici i desnici giljotinu.
Na drugoj strani Josip Klemm legenda specijalne policije može zapošljavati u svojoj firmi okorjele teroriste ili po narodski četnike, kao što je Pavo Dugošija, čovjek koji je upamćen kao partijaner sa Milom Martićem, zapovjednik tenkovske jedinice omraženog srpskog zločinca Ajdinovića i isti mediji baš ničime ne reagiraju, ali napadaju Lozančića. Ne smeta njima niti Dugošijino članstvo u SDP-i. O čemu se zapravo radi? Novcu i dodvorništvu. Lozančić je komunicirao sa Milanovićem jer je bio premijer iz SDP-a.
Dapače ponašaju se neki i gore od izdajnika Joze Radoša koji pred medijima je otcinkao našu suradnju sa Amerikancima i prisluškivanje Srba, poglavito Miloševića. Umjesto da je Radoš suđen za veleizdaju, on i dalje živi u sesvetskom Novom brestju bez posljedica. A tako i urednik jednog desnog portala iznosi činjenice prisluškivanja Slovenaca od strane Lozančića. Koja tajna služba ne prisluškuje ? Nije li čin veleizdaje iznošenje u javnosti prisluškivanje Slovenaca? Mediji ako treba mogu izdati i državne interese, samo da bi bio okaljan Lozančić? Koja će visokostručna osoba htjeti raditi u SOA-i ako se ovako ponaša vlast prema glavnom čovjeku tajnih službi ? Samo uhljebnik pod zaštitom politike. To znači depolitizacije tajnih službi i dalje nema.
Isto takvo ponašanje je kod lijevih medija, koji sustavno blate branitelje, nazivaju ih šatoraši, a zadnje događaje u Vukovaru, prebijanje Hrvata, prijetnje Hrvatima, doživljavaju kao incident. Radi se o blasfemiji iz 1991. godine koja se do danas širi u Vukovaru, a najviše se vidi u odgojno-školskom programu za srpsku djecu, koja nisu obavezna obići mjesta stradanja i na taj način zapravo ne saznavaju nikada istinu, pa su zlostavljanja Hrvata normalna pojava, od smrti branitelja Pajčića, pa sve do sadašnjih nemilih događaja u Vukovaru. O tome mediji ne raspravljaju, kako ne bi potakli “mržnju”, iako je ona prisutna. Kada konačno mediji prestanu biti oruđe politike i sam život će postati snošljiviji za pojedince, jer upravo mediji i politika su odgovorni za stalno nasilje prema pojedincima i Vukovaru .
HOP portal
