Zadnjih deset godina medijski prostor u Hrvatskoj nakotio se novinarima koji istražuju masone i masoneriju, proklinju Amerikance i Židove na potpuno isti način kao što je to radila propaganda u Hitlerovoj Njemačkoj i Staljinovoj Rusiji 1939. godine i zato je film The Soviet Story izuzetno bitan jer se povijest ponavlja na potpuno isti način da bi se usadila mržnja prema Americi i Židovima za moguća nova zlodjela. Kao što se lako može iščitati iz naših medija, svi masoni su uvijek Amerikanci, svi Židovi su američkog porijekla ili vezani s Amerikom, dok u svim tim napisima nema ni trunka ruske odgovornosti. Upravo tu se krije prevara koju ovim člankom i ovim filmom prvi u Hrvatskoj razotkrivamo:
Staljin je u zimi 1932/33. godine paklenim planom ubio čitavih 7 milijuna Ukrajinaca, izgladnio ih do smrti, oduzeo im svu hranu, žito i rezerve i eksportirao sve na zapad. Zapad je gledao i šutio, kao i mnogo puta kasnije. Usporedimo li Ukrajinu tada i Ukrajinu danas, radi se o istom agresoru. Staljin je bio Hitlerov saveznik i prijatelj sve do onoga trenutka kada se prikazao osloboditeljem Europe i svom partneru zabio nož u leđa da bi ovladao što većim dijelom teritorija, a do tog trenutka ga je snabdijevao namirnicama, logistikom i složno surađivao s njim. Hitlerova krilatica na ulazu u koncentracione logore „Arbeit macht frei“ istoznačna je Staljinovoj u sovjetskim koncentracionim logorima koja glasi: „rad je čast“. Hitlerov ministar propagande Goebbels je otvoreno govorio o tome da postoje samo minimalne razlike između nacionalsocijalističkog njemačkog i komunističkog ruskog učenja. I Hitlerova i Staljinova ideja je bila ista; razoriti stari poredak Europe.
Za Churchilla su nacistička i komunistička ideologija bila slične: „nacizam je samo jedna forma zločinačkog komunističkog despotizma“. Mnogi su povjerovali u priču o antifašizmu Sovjeta i Staljina; čak i Židovi koji su bježali pred nacističkim progonom na istok, a koji su bili od Staljina ponovo vraćeni – nacistima, kao znak prijateljstva i savezništva s Hitlerom. Hitlerov SS i Staljinova NKVD (sigurnosna policija) su vrlo blisko surađivale. Sovjetski NKVD je čak trenirala GESTAPO, jer je njihova neljudska mašinerija terora operirala 20 godina prije nego što su nacisti uopće počeli svoj krvavi posao. Moskva ne priznaje kriminalnu prirodu sovjetskog režima ni danas. Moskva sve dokumente koji to potvrđuju proglašava lažnima, baš kao i tajni protokol kojim su nacisti i komunisti podijelili Europu između sebe. Postoji dokument u kojem su se obje strane složile i u istrjebljenju Židova. Igor Radionov, ruski ministar obrane 1996/97 nije jedini koji u Rusiji misli da je pomoć Staljina Hitleru u pronalaženju Židova bio plemenit čin protiv “židovskog fašizma”, kako to neki nazivaju u Rusiji. Staljin 1939.g. smjenjuje svog ministra vanjskih poslova Litvinova (porijeklom Židova) riječima: očistite sinagogu! – i okružuje njegovo ministarstvo NKDV trupama i tenkovima. To je prepisani Hitlerov rječnik.
Nekadašnji vođa komunizma Lav Trocki je upozorio svijet na istu, rasističku i zločinačku prirodu Hitlera i Staljina. Zbog toga je Trocki platio glavom i jezivom smrću u Meksiku, gdje ga je ubio Staljinov tajni agent alpskim pijukom. Trocki je preminuo nakon dva dana nezamislive agonije.
Nakon masakra u šumama kod Katina, Staljinov NKDV je počinio nebrojene masakre i masovna „industrijska“ ubijanja koja su uslijedila u Rigi, Taertuvu, Lvovu, Minsku… uz zvjerska iživljavanja i mučenja žrtava do neprepoznatljivosti. Britanci su sovjetskim oficirima koji su naređivali i izvršavali najstravičnija masovna umorstva dodijelili imunitet od progona i optužbe u Velikoj Britaniji, jer su ratni zločini, prema definiciji bili počinjeni samo od Nijemaca.
Čitav zapadnjački svijet je 60 godina živio u zabludi da su svi zločini drugog svjetskog rata počinjeni od njemačkih nacista. Tek sada se polako budi iz te obmane. Ruski masovni ubojice su bili rehabilitirani i odlikovani. 27 milijuna sovjetskih građana ubijeno je u drugom svjetskom ratu, Staljinovom zaslugom. Sovjetske deportacije čitavih naroda na samom završetku drugog svjetskog rata, u masovnosti i brutalnosti mnogostruko nadilaze one njemačko-nacističke za vrijeme tog istog rata. Staljin je dao deportirati čitave narode prema centralnoj Aziji, a etničko čišćenje u baltičkim zemljama, bilo je završeno doseljavanjem Rusa koji su tako postali većinsko stanovništvo u najvećim baltičkim gradovima. To je isti obrazac kao i „posrbljivanje“ koje Srbi provode prema svojim susjednim narodima. Estonci, Litvanci i Litavci su bili deportirani u Sibir. Koncentracioni logori su nastavili s radom u Sibiru nakon završetka rata, a te su male nacije dovedene na rub istrjebljenja. Logori smrti i medicinski eksperimenti na živim ljudima su se nastavili i nakon što je nacizam bio službeno poražen.
Rusija i Putin, kao nasljednici sovjetske Rusije, bili su dužni ispitati počinjene masovne zločine i genocide nad mnogobrojnim narodima nakon završetka II svjetskog rata. Pod Gorbačovom i Jeljcinom zločini Sovjetske unije bar nisu bili reklamirani, no Putin nastavlja utabanim putem Sovjetske unije, a svaki prigovor shvaća kao direktni napad na „modernu Rusiju“. Evidentan je snažan prorast ksenofobije, mržnje prema drugim nacijama i religijama, kao i veličanje velike i svima nadmoćne ruske nacije. Igor Radionov devedesetih godina ponovo govori o „židovskoj mafiji“. Predsjednik ruske delegacije Rogozin u Europskom vijeću govori o porastu fašizma u Europi, dok u izbornom videu svoje stranke poručuje: očistimo Rusiju od smeća! (misleći na druge nacije) – i u ruskom parlamentu pozdravlja nacističkim pozdravom. To je čovjek koji posjećuje Srbiju danas i nudi joj rusko naoružanje i suradnju.
Na stotine šokantnih videa o likvidacijama ljudi, pripadnika drugih nacija, pojavile su se na internet stranicama današnjih ruskih nacionalsocijalista. Kada su svjetski mediji počeli pisati o tome, Putin je konačno dao zatvoriti te web stranice ruskih nacional-socijalista, ali je naravno sve prozvao farsom i američkom propagandom. Nažalost, ispostavilo se da su ubojstva bila zaista počinjena. Stotine njih, svake godine, diljem Rusije…
Sovjetska unija je ubila više od 20 milijuna ljudi. Ruske oficire koji su naredili masovna ubojstva u Katinu poznaje se imenom i prezimenom, no oni su dekretom zaštićeni u Velikoj Britaniji. Baš kao što se imenom i prezimenom poznaju četnici i ubojice koji su haračili po Hrvatskoj i BiH za vrijeme Domovinskog rata, kao što je poznato ime ubojice Jean-Michel Nicoliera, Lederera i mnnogih drugih. Zašto ih se abolira i ne procesuira? Po uzoru na Europu koja zbog moćnog Putina i uvijek nekih političkih razloga i igara ne smije jasno procesuirati masovna ubojstva od Staljina naovamo? Može li Europa opterećena zločinom prešućivanja krenuti dalje? Od 1917. godine, otkad je komunizam ovladao Rusijom, sustavno se provodila komunistička politika masovnog ubijanja istovjetna s kasnijom fašističko nacionalsocijalističkom o micanju čitavih naroda i ogromnog dijela populacije da bi se stvorilo mjesta za „zdrav novi svjetski poredak“.
U ovom filmu Edvinsa Šnorea, (producent Kristaps Valdnieks), sudjelovali su i govorili članovi europskog parlamenta i članovi europskog Vijeća Girts Valdis Kristovskis, Inese Vaidere; Vladimir Bukovsky (disident iz Rusije), Nikolaj Melenic, koji je preživio veliku glad u Ukrajni 1932/33. i mnogi drugi te brojni europski i ruski povjesničari; upotrijebljeni su dokumenti iz latvijskih arhiva, iz političkog arhiva ministarstva vanjskih poslova Njemačke, njemačkog historijskog Muzeja, iz Ukrajinskog državnog arhiva, iz Muzeja okupacije Latvije, uz financijsku potporu EU za Europu nacija – političke grupe europskog Parlamenta. Ovaj film Edvinsa Šnorea je nastao 2008.g., u znak sjećanja na sve nebrojene žrtve komunizma i ruskog nacionalsocijalizma. Ovaj film dokazuje istu kriminalnu i zločinačku prirodu Hitlerovih i Staljinovih nacionalsocijalista i zaslužuje biti prikazan i na hrvatskoj televiziji. No, ovaj film zbog izostanka lustracije i posljedične pojave titoističkih i neokomunističkih „antifašista“ koji su direktni sljednici komunizma i socijalizma kao zločinačkog i nehumanog društvenog poretka, zasada nije mogao doprijeti do hrvatskog naroda. Jer da jest, hrvatski narod ne bi imao nikakve sumnje tko mu radi o glavi već stotinu godina: komunisti i neokomunisti, masovni ubojica Tito, grobnica naroda Jugoslavija s velikosrpskim pretenzijama koja je mali model sovjetske i ruske grobnice naroda od koje se Putin ne ograđuje, a kojega neki neuki hrvatski desničari uzvisuju kao velikog državnika. Putin i njegova Rusija uz korištenje velikosrpskih planova Srbije te podmićivanjem raznim ruskim „investicijama“ ulaze u Hrvatsku i toga bi trebali biti svjesni svi koji se obrušavaju na Ameriku, kapitalizam i židovski kapital.
Hrvatska televizija i državni mediji s razlogom šute o svim ovim činjenicama o drugom svjetskom ratu; Domovinski rat i istina o njemu se zatire, dragovoljci toga rata se ponižavaju, jednako kao i njegove žrtve. Obrana domovine se sotonizira, a ulazak Rusa pozdravlja, branitelje se naziva „ekstremnim desničarima“, a zaboravlja se da to govore ekstremni ljevičari koji i dalje vode specijalni rat protiv Hrvatske, kao što ga vodi Putin protiv Ukrajine, Čečenije i svih ostalih ne-Rusa. On nije spas Hrvatske već njezina sigurna propast i predstavlja politiku konačnog istrjebljenja hrvatskog naroda, upakiranu u neokomunizam. Bez lustracije Hrvatskoj nema budućnosti.
Ingrid Runtić
HOP portal
Vezani članci:
