Žrtve Centra za socijalnu skrb
Zovem se Velimir Oršuš, imam 18 godina. U udomiteljskoj obitelji Mirjane i Davora Ljubej smo moj mlađi brat i ja bili udomljeni od 2006.g. Bilo nam je odlično jer smo bili kao prava obitelj. Oni su se prema nama ponašali kao prema vlastitoj djeci. Kod njih smo proveli punih osam godina u ljubavi i toplini. Sve do 30.07.2014.g. kada je CZSS Buje došao u naš dom i oduzeli nas preko noći,isčupali iz obitelji koju smo smatrali svojom. oduzeli su nas zbog jedne anonimne prijave da nas udomitelji zlostavljaju što uopće nije bilo istina. Naprotiv voljeli su nas. Centar je obavi sa nama razgovor, sa svakim zasebno. No rekli su kako sa nam moraju obavti dodatne razgovore u centru u 7 sati navečer. Nasjeli smo na njihovu priču. Sjeli smo u auto, mislili smo samo jedan razgovor i vratit ćemo se kući, ali nije bilo tako. Ovezli su nas u dječji dom Pula gdje smo bili dva dana. Na putu sam pitao kamo nas vode, samo su hladnokrvno odgovorili na “izlet”. Znao sam da nešto nije uredu. Moj mlađi brat koji naše udomitelje zove “mama i tata” cijelim je putem plakao i bio je u šoku. Ispitivao je kad ćemo kući kod mame i tate. Nisam mu mogao dati odgovor jer sam i ja bio u šoku i zbunjen. CZSS Ludbreg je došao po nas te su nas odvezli u novu udomiteljsku obitelj u Ludbreg. Bilo nam je grozno, u toj obitelji smo prošli pakao, vrijeđali su nas i tukli. Brat je stalno plakao i ispitivao kad ćemo “mami i tati”. Bio sam ljut na sve, na istitucije koje se nisu pokretale i pokušale da nas vrate udomiteljima, pokušavao sam samoubojstvo. Pisao sam pravobraniteljici za djecu, ministarstvu te ih molio da nešto naprave i da nas vrate tamo gdje pripadamo. No odgovora nije bilo. To jest bilo je ali kao da ga i nije, govorili su nam da se strpimo i smirimo. Kako sam pisao institucijama, ravnateljica centra CZSS Ludbreg mi je govorila nastavim li tako da će me razdvojit od brat. 31.10.2015.g. premijestili su brat i mene u drugu u domiteljsku obitelj, ali ni u toj se obitelji smo baš uklopili najbolje. No unatoč tome CZSS Ludbreg tvrdi da jesmo. Za Božić je ” mamu i tatu” zamolimoj mlađi brat da mu pošalju mobitel, radi češćih kontakata. Udomitelji su mu uzeli kartice, jer je njihovo mišljenje i mišljenje centra da za njega to nije dobro. Jer se on nemože mirno adaptirati. Ali neka je svim institucijama jasno da moj brat neće zaboraviti svoje roditelje Najgore od toga je što mu to brane, ja znam i siguran sam u to da ga to jako boli. Udomitelji iz Ludbrega zanali su da postajem brzo punoljetan i da se vraćam bivšim udomiteljima iz Istre, bratu su potrgali mobitel da ga ne mogao čuti. 04.02. sam postao punoljetan ove godine. Nastavio sam školu za kuhara u malom Istarskom gradu Bujama. Sretan sam jer sam se vratio u obitelj gdje pripadam , ali dio mene još uvijek fali a to je moj mlađi brat. CZSS Ludberg mi je također odredio samo dva puta tjedno kontakte sa bratom. Naši udomitelji mog brata žele posvojiti čim se sve to riješi. Bez obzira što je moj mlađi brat bez odgovarajuće roditeljske skrbi moje je mišljenje da ima pravo glasa i pravo na na obitelj koja ga zaista voli. Ja molim u ime mojih udomitelja i ja osobno da nam pomognete, da se ovaj pakao razriješi i prestane sva patnja kroz koju prolazimo. -NAPISAO JE ORŠUŠ
SLUČAJ ZADAR- OBITELJ BOŽIĆ
Molimo sve ljude dobre volje da nam pomognu u obrani obiteljske kuĆe u Maslenici zbog oduzimanja djece.
Svi ljudi koji su voljni doĆi i pruziti potporu i otpor nemilosrdnom i nepravednom CZSS Zadar.Treba nam Što Vise ljudi za prosvjed u srijedu u jutarnjim satima ˙(sto ranije) ispred obiteljske kućee u Maslenici.
Ovim putem pozivamo sve ljude koji su u mogućnoosti da nam se pridruže u našoj borbi za dobrobit djece.
DEMOGRAFSKA OBNOVA NA HRVATSKI NAČIN…
GORDANA ŠARIĆ
HOP PORTAL
