Nemajući nikakve prave odgovore i rješenja za nagomilane ekonomske i socijalne probleme u vlastitoj državi, Srbi po svom starom običaju posežu huškanjem na rat. Ovoga puta zazivaju, barem prema pisanju internetskog portala “Slobodni mediji” za otpočinjenjem trećeg balkanskog rata, kojeg bi vodila alijansa pravoslavnih država na Balkanu i to Srbija, Grčka, Bugarska i Makedonija protiv Albanije. Glavni povod zazivanja rata udružene koalicije balkanskih pravoslavnih država protiv Albanije kao njihovog zajedničkog neprijatelja, bio bi po pisanju narečenoga portala bliskog srpskoj dijaspori u Evropi, a posebice u Americi, suprotstavljanje navedenih balkanskih država projektu Velike Albanije. Srpski tekstopisci, što se pozivaju u Slobodnim medijima i na izvore američke sigurnosno obavještajne agencije CIA, posebno ističu da su sve spomenute balkanske zemlje nezadovoljne i ogorčene na politički stav Amerike po pitanju, kako vele, američke bezuvjetne potpore isključivoj provedbi političkih interesa Albanaca na Balkanu i, kako dodaju, na štetu interesa svih albanskih susjeda u balkanskome regionu. I tu onda portal Slobodni mediji pod političkim okriljem velikosrpske dijaspore u nastavku svoga priloga razvija i potkrijepljuje uobičajene srpske spike o teoriji zavjere.
Srbi preko svoga portala pod paskom srpske dijaspore na Zapadu tvrde da bi i Grci i Bugari bili itekako zainteresirani priključiti se paktu protiv Albanaca, gdje bi glavni stožer, očito bila Srbija jer su, po tumačenju Srba, revoltirani svojim postojećim statusom EU i NATO paktu. Ne objašnjavaju Srbi u svojoj ispisanoj geopolitičkoj tlapnji što bi Grci i Bugari pohrlili pravoslavnoj Rusiji u susret, tražeći spas od navodnog etničkog širenja Albanaca na njihov račun, kad se odlično zna da su ti računi etničkog i teritorijalnog razgraničenja između svih njih poravnati i izglađeni još nakon svršetka Drugog svjetskog rata 1945. godine. Zato je i pisanje Slobodnih medija, portala lažne srpske oporbe, financiranom od Srba diljem svijeta, pravi mali račun bez krčmara, kako to znaju reći i sami Srbi za pojam neke neizvodljive kombinacije. Netom nakon 1945. godine veliki broj pripadnika albanske i grčke manjine u zoni pograničnog područja Albanije i Grčke oko Epira razmijenio je mjesta trajnog prebivališta i krenuo put svojih matičnih zemalja. Štoviše, više je Grka ostalo na jugoistoku Albanije nego Albanaca na zapadu Grčke, posebice u blizini grada Janjina. Tamo je i danas stjecište i glavna koncentracija preostale malobrojne albanske manjine u Grčkoj. Ovo automatski znači da Grčka nema nikakvih motiva ulaziti u rat protiv Albanije, jer su se još prije sedam desetljeća etnički razgraničili. Još je upitnije što bi Bugarska imala razloga ulaziti u ratni sukob s Albanijom kad se zna da Bugari i Albanci nikad nisu ni bili susjedi, a Bugari ne bi imali rezona biti ratnim saveznicima Srbima ako je opće poznato da su upravo Bugari i Srbi kroz povijest imali u balkanskom regionu najviše međusobnih ratnih sukoba oko spornih graničnih područja dvije zemlje. Jedini eventualni poticaj Bugarima da zarate s Albancima bio bi ako bi Makedonci imali ugroza od brojne albanske manjine u Makedoniji. No, Albanci aktivno sudjeluju u političkom životu Makedonije, čak su njihove manjinske stranke u vladajućoj koaliciji s najvećom makedonskom strankom VMRO – Dpmne i što bi onda Makedonci i Albanci ratovali? Osim toga, Albanci na zapadu Makedonije u svojim većinskim općinama žive po najvišim manjinskim standardima u Evropi, a u svom najvećem većinskom gradu u Makedoniji Tetovu Albanci imaju i Sveučilište na albanskom jeziku. I sve to postigli su i realizirali političkim pregovorima, kako sa sadašnjom desnicom na vlasti u Skoplju, tako i u pregovorima s makednoskom ljevicom koja je prije toga obnašala vlast u Makedoniji. I tu otpada svaka dvojba oko potencijalnog izazivanja rata između Makedonije i Albanije. Tretman sličan onome u Makedoniji imaju i Albanci u Crnoj Gori, gdje uživaju u Ulcinju i nekoliko drugih općina gdje imaju apsolutnu ili relativnu većinu sva zakonski zagarantirana prava po europskim kriterijima.
I kad se sve to potanko analizira, ostaje na vrhu ledenog brijega samo strijemljenje Srba za novim ratom na Kosovu i za posjedovanje plodne i prirodnim resursima bogate bivše srbijanske pokrajine Kosovo, koja je sad država etničkih Albanaca kojih je tamo u ovom trenutku preko 90% na ukupnom ozemlju. I zato Srbi lansiranjem lažnih vijesti, makar dolazile i iz izvora srpske dijaspore na Zapadu i konkretnije u SAD-u, žele Srbima u samoj Srbiji skrenuti pozornost s gorućih teških ekonosmko – socijalnih poteškoća na sasvim sporedni kolosijek. To je već oprobana taktika kojom se Srbi najviše služe onda kad njihovom gospodarstvu najviše škripi. Znaju da jedino izazivanjem nekog većeg regionalnog ratnog meteža mogu u drugi plan potisnuti ono od čega se živi. I zato im i godi širiti ratničke najave preko internetskih portala, pozivajući se još i na autoritet izvora CIA, kako bi netko ozbiljnije povjerovao u konstrkuciju njihove priče. Očevidno je samo to da Srbi jedini u balkanskom regionu imaju razloga i želje ratovati s Albancima radi Kosova, jer su svjesni Srbi da je Kosovo sad i de facto i de iure albanski teritorij i da Amerika čvrsto stoji iza Albanaca. Stoga, priželjkuju Srbi da se njihova jedina nada Rusija osovi na noge čim prije, jer im je vojna pomoć Rusije u bilo kom budućem ratu i jedini adut da doživotno neće voditi ratove samo u play station video igricama kao ratoborni internetski ratnici. Koliko Srbi istinski mogu računati na neku izdašniju potporu Rusa pokazuju i aktualni događaji u Srbiji prouzročeni katastrofalnim i najnovijim velikim poplavama, poglavito u zapadnom dijelu Srbije. I dok Srbi od Rusa očekuju konkretnu pomoć u saniranju posljedica elementarne nepogode, Rusi samo sjede skrštenih ruku i ne haju za stradavanja Srba. No, Srbi iz neke njihove iracionalne pobude čvrsto vjeruju da bi ih ti isti Rusi, koji im ne pomažu u oporavku poslije poplava, u vojnom smislu ozbiljno pomogli u mnogo težim i zahtjevnijim uvjetima ratnog stanja, a Rusi im usred mirnodopskog vremena okrenuli leđa i prepustili ih na milost i nemilost i ćudima majke prirode.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
HOP portal
