Pukovnik DUŠAN GRAHOVAC je od veljače 1993. do 25. kolovoza 1995. godine bio načelnik za sigurnost 11. slavonsko-baranjskog korpusa. On je potpisao dokument “odelenja bezbednosti” u kojem se govori o preseljenju leševa sa Ovčare te u kojem stoji da su „operativnim radom došli do saznanja da je to rađeno po noći i na brzinu te da se ne zna koliko je još leševa ostalo. Znajući da će, kada se masovna grobnica otkrije, biti okrivljeni upravo JNA i paravojne četničke postrojbe koje su i omogućile nastanak srpske marionetske paradržave RSK na teritoriju Hrvatske, vodstvo RSK je svim raspoloživim sredstvima blokiralo pokušaje s hrvatske strane da se započne istraživanje lokaliteta Ovčara, ali je dopustilo generalu Petersu, zapovjedniku istočnog sektora UNPROFOR-a, “praćenje i kontrolu lokaliteta Ovčara”. Također, Peters i RSK su bili složni u tome da se ne istražuje po Ovčari sve do političkog rješenja u svezi RSK, dakle ni jednima ni drugima nije bilo u interesu istražiti masovne grobnice, već što je moguće duže odgoditi ta istraživanja. U međuvremenu su se leševi ubijenih odnosili s mjesta masovnog zločina.
Iz ovog dokumenta jasno proizlazi da je vodstvo srpske RSK paradržave u Hrvatskoj bilo itekako svjesno počinjenih ratnih zločina i upoznato s masovnim grobnicama na Ovčari, kao i sa činjenicom da su se leševi po noći iskopavali i prenosili na druge lokalitete. Štoviše, nameće se zaključak da nisu bili samo upoznati s time, već i da su organizirali tu monstruoznu akciju odnošenja posmrtnih ostataka ubijenih na Ovčari kako bi izbrisali postojanje masovne grobnice i vlastite ratne zločina. Pitanje je samo na koji je način UNPROFOR to sve pratio i nadgledao?
HOP portal
