Nikog od odgovornih, najmanje HBOR, nije zabrinjavala činjenica da je u periodu kupnje nekretnine Drvoplasta, koja je prodana za svega 5.500.000 kn, “kupac” Liatris d.o.o. imao samo nešto više od milijun kuna godišnjeg prometa.
Ratni profiter Dragan Čičić, bliski suradnik Mirjane Milošević, poslovni suradnikMilorada Dodika, i osoba bliska SDP-ovim političarima, multietnički (ima državljanstvo nekoliko država) multiprofitni (pokupio je novac iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije) Dragan Čičić je biznismen kojem se Jugoslavija nikad nije raspala.
Dragan Čičić čovjek koji očigledno vrlo vješto manevrira ma gdje se našao
Odnedavno je u Republici Srpskoj pokrenuta istraga zbog pljačke Republike Srpske u zajedničkoj akciji Milorada Dodika (iz premijerskih dana) i Dragana Čičića, vlasnika brojnih fantomskih firmi. Zahvaljujući njihovoj suradnji 2007. godini Republika Srpska oštećena je za ravno 15 milijuna maraka. Inače, Dodik i Čičić su u periodu 1998. – 2007. Republiku Srpsku oštetili za dokazivih 30 milijuna maraka. I dok Republika Srpska pa i Srbija pokreću istragu protiv Dragana Čičića i ispituju kako je Čičić prenio 11 milijuna maraka gotovine u Srbiju, u Hrvatskoj svi šute.
Dragan Čičić je bio vođa srpske pobune u Petrinji i na Banovini, nabavljao je naoružanje, izvozio posječene trupce iz devastiranih hrvatskih šuma koje je Arkan mijenjao za motorole, Za vrijeme rata, 1991 godine, nekretninu u društvenom vlasništvu na kojoj su kasnije izgrađene hale, Čičić je prenio najprije na sebe osobno a potom ju je dao procijeniti na vrijednost veću od 37.263.900,00 kn i unio je u temeljni kapital Drvoplast Petrinja koja je sada u stečaju. Bio je to početak scenarija kojim je besplatno stečenu nekretninu skupo “prodao” Fondu za razvoj i Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (HBOR-u).
HBOR je Čičićevoj tvrtki Drvoplast Petrinja odobrio i isplatio kredit u iznosu 4.500.000 eur-a iako je tvrtka u trenutku odobrenja kredita, a i isplate bila blokirana. No HBOR-u blokada nije smetala, novac je isplaćen na račune dobavljača i završio u Srbiji, točnije u Kraljevu. Kako Čičić kredit nije vraćao, a Fond za razvoj je imao ukniženu fiduciju na nekretnini na kojoj je HBOR imao upisano založno pravo, Fond za razvoj uknjižio se kao vlasnik nekretnine, koju je HBOR u ovršnom postupku prodavao radi naplate!!!???? drugim riječima, Dragan Čičić odlepršao je s hrvatskim novcem u Srbiju, a HBOR je zemljište u vlasništvu (Hrvatskog) Fonda za razvoj prodavao radi namirenja!!!?????
Društvo Drvoplast Petrinja registrirano je 19.03.1990. godine kao s.p.o. 29.12.1996. godine . godine preoblikovano je u d.o.o.
23.03.2000. godine donešena je odluka o povećanju temeljnog kapitala sa 20.000,00 kn na 37.283.900,00 kn na način da je Dragan Čičić nekretninu stečenu pretvorbom društvenog vlasništva u privatno tijekom ratne 1991. godine prenio na svoje ime, zatim unio u temeljni kapital društva.
2003. godine Fond za razvoj i HBOR odobravaju Draganu Čičiću kredit koji do danas nije vraćen.
2004. godine HSP Petrinja doznaje sve činjenice o kreditu isplaćenom na račune izvan Republike Hrvatske, blokiranoj tvrtki, vlasnika ratnog profitera pod sumnjom ratnog zločinca Dragana Čičića i poziva HBOR da se očituju o okolnostima. HBOR otkazuje kredit Drvoplastu nakon čega Trgovački sud u Sisku u lipnju 2005. godine donosi rješenje kojima se pokreće postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom DRVOPLAST d.o.o. Petrinja, Milana Nemčića II desni odvojak 3. II/ Određuje se mjera osiguranja, te se stečajnom dužniku postavlja privremeni stečajni upravitelj mr. Mladen Selec iz Ivanić Grada, Savska 6. III/ Određuje se mjera osiguranja zabrane raspolaganja imovinom dužnika. Stečajni upravitelj Mladen Selec nije doslovno shvatio mjeru osiguranja zabranom raspolaganja pa je u prostoru Drvoplasta, HBOR-ovog dužnika od dana otvaranja stečaja poslovala tvrtka Trgodrvoplast – vlasništvo Đurđice Čičić koja je svojem bivšem suprugu svakodnevno izvozila PVC granulat u Kraljevo na daljnju obradu. Prema javno dostupnim oglasima tvrtka još posluje na toj adresi http://www.etvrtke.biz/
Sumnjiva prodaja imovine Drvoplasta u stečaju
Nakon raspisanog natječaja za prodaju imovine Drvoplasta u stečaju, na natječaj se javlja samo jedan kupac, tvrtka Liatris d.o.o. iz Petrinje sa minimalnim prometom iskazanim u Računu dobiti i gubitka i gotovo bez imovine. Imovina Drvoplasta d.o.o. prodana je za svega 5.500.000 kuna, iznos koji ni blizu ne pokriva obveze Drvoplasta prema vjerovnicima.
Liatris d.o.o. vlasništvo je Ivice Ljubanovića, oca direktora Alena Ljubanovića, koji slovi kao desna ruka krvnika Bore Mikelića, prijeratnog direktora Gavrilovića i gradonačelnika Petrinje. Navodno je upravo Mikelić pomogao Draganu Čičiću da 29. srpnja 1991 godine stekne društvenu imovinu koja će kasnije pripasti Drvoplastu.
Liatris d.o.o. nastavlja tradiciju zaduženja na istoj nekretnini
Iako se prema dostupnim podacima HBOR, a ni ostali vjerovnici uopće nisu namirili niti sa jednom kunom od prodaje nekretnine, Liatris d.o.o. kao novi vlasnik nekretnine raspolaže istom i podiže nove kredite. Na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od dana 10. veljače 2012. godine, uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od 590.000,00 (slovima: petstodevedesettisuća) EUR što na dan 20.03. 2012. godine iznosi 4.438.452,59 kuna, uvećano za sve ugovorene kamate, naknade i troškove prema uvjetima iz Ugovora.
U međuvremenu je dana 4. studenoga 2015. godine Trgovački sud u Sisku razriješio mr. Mladena Seleca dužnosti stečajnog upravitelja i imenovao na njegovo mjesto Gorana Jujnovića iz Zagreba.
Trgovačko društvo Liatris, nakon nepune dvije godine poslovanja u nekretnini koja je pripadala Drvoplastu u stečaju (koje još uvijek ima sjedište na istoj adresi),pokrenulo je predstečajnu nagodbu zbog nemogućnosti podmirivanja svojih financijskih obaveza. Pljačkaški krug se nastavlja.
Neistražena ubojstva 17-orice zarobljenih hrvatskih branitelja zakopanih pokraj vikendice Dragana Čičića
Skupina Dragan Sanader bila je u sastavu 17 brigade TO Petrinja ali je djelovala i kao banda te kao takva počinila ratni zločin 16.09.1991 nad 17-oricom zarobljenih Hrvatskih branitelja, pripadnika ZNG-a koje je strijeljala nedaleko vikendice Dragana Čičića iznad Petrinje.
Zapovjednik skupine bio je Dragan Sanader sin Branka i majke Milke , rođen 18.06.1953 .u Ljeskovcu sa zadnjim poznatim prebivalištem u Sisku ulica I. Zajca kbr.2 , a u grupi su bili Sanader Mile rođen 03.05.1957 u Ljeskovcu od oca Branka i majke Milke trgovac sa zadnjim poznatim prebivalištem Sisku ulica I. Zajca kbr. 2 .,Drobnjak Milan zvan Prelac iz Gornje Mlinoge i Drobnjak Slavko zvan Prelčić.
Dragan Sanader/Iskaz : 777 5962
Zločine su počinili Miroslav Drobnjak po nadimku Prelac ( moj rođeni stariji brat ), Janko Adamović zvani Janjac i njegov sin Dragan Adamović zvani mlađi Janjac, Miroslav Kljajić i Mile Sanader. Bio sam prisutan kada su ubijeni zarobljeni gardisti. Kada su zarobljenici streljani stajao sam kod Čičićeve vikendice udaljen 10-15 metara od mjesta strijeljanja. Nosio sam šarenu vojnu uiniformu SAO Krajine.
Čekao se dolazak komandanta Dragana Sanadera i njegova naredbe za strijeljanje Komandu za strijeljanje izdao je Dragan Sanader. On je bio glavni i nosio je bijeli Colt. Zarobljenicima je naređeno da ustanu, i da bježe naprijed, te im je pucano u leđa. U zarobljenike su pucali i ubili ih: Miroslav Drobnjak zvani Prelac iz “šarca„,, Janko Adamović pucao je iz ” šarca “,Dragan Adamović pucao je iz automatske puške. Miroslav Kljajić pucao je iz pištolja u mrtva tijela već ubijenih gardista, i u gardiste koji su preživjeli strijeljanje i ranjeni zapomagali, ubijajući ih.
Mile Sanader ubio je dvojicu gardista iz automatske puške.
Iskaz : 5896874
Mobiliziran sam u rujnu 1991 godine. Primio sam to normalno, kao činjenicu da i ja trebam dati svoj doprinos obrani Domovine. U noći 15.09.1991 potajno smo se prebacili iz Mošćenice na položaje oko Vile Gavrilović i Nove Bolnice. Te položaje držala je naša 120 Brigada, Zagrebački MUP i nekoliko Petrinjaca. Dečki su bili dobri, bili smo na brdu, te smo Petrinju i vojarnu gledali bez problema. Kada su minobacački napadi postali jači odlučili smo se povući prema gradu u kojem su još uvijek naši držali položaje.
Na brdu smo bili dobra meta, a računali smo da će grad manje gađati. Trebalo je samo da se spustimo do ceste Petrinja-Glina i Zagrebačke ulice. Nismo znali točne položaje četnika, ali smo znali da su ispred nas. Povlačili smo se kroz šumarak, jedno 2 -3 puta ulazili sa njima u okršaj. Pokušali smo se zatim probiti preko vinograda i između vikendica do stadiona Mladosti. Na pola brda s desne strane naišla je vojska. Bili su u šarenim maskirnim uniformama. Pomislili smo da su naši i krenuli prema njima.
Kada smo se približili grdne li prevare! Od tog trenutka su počele paklene muke za nas. Odmah po zarobljavanju naređeno nam je da legnemo potrbuške na zemlju, oduzeto nam je oružje i naređeno da skinemo uniforme. Nastupili su trenuci iživljavanja, psovanja i psihičkog maltretiranja.
Četnici su urlali : “što ćete Vi u Petrinji ? Ona nije Vaša ! Ona je u SAO Krajini ... ”
Tko bi od nas digao glavu sa zemlje ili se pomaknuo dobio bi udarac kundakom. Mene su udarali kundakom puškomitraljeza u glavu… Dizali su nas po trojicu i govorili: ” Trčite! Bježite! ” Dečki bi napravili nekoliko koraka i dobili rafal u leđa.Pucali su sa dva puškomitraljeza i jednom automatskom puškom. Tako su išla prva trojica, zatim druga, a potom i treća grupa. Onda su stali i poslali dvojicu mojih kolega da sklone leševe s puta i bace ih u živicu. Zatim su nastavili.
Došao sam i ja na red! Potrčao sam posve lijevo, a kako sam preživio ni danas još ne shvaćam.Trebam li zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi, sumraku koji je padao, njihovoj nepreciznosti ili mojoj “brzini” u bacanju na zemlju? Jedino čega se sjećam kada sam se pribrao je da oko mene nije bilo nikoga, a preko nogu ležao mi je mrtav prijatelj. Metak me nije ni okrznuo, samo me je boljela glava od udarca puškomitraljeza kojeg sam zaradio nakon zarobljavanja.
Odlučio sam se pritajiti i pričekati da se posve smrači. Nakon sat, dva, počeo sam se povlačiti kroz šumarke, prema gradu i dijelu Petrinje za kojeg sam mislio da je još uvijek naš.
Došao sam do Sajmišta i blizu ceste Petrinja-Glina.
Na cesti sam vidio grupu vojnika u maskirnim uniformama, pritajio sam se u mračnom dijelu jednog dvorišta i kada sam bio siguran da su naši, javio sam im se.Tako sam se izvukao i došao u sigurne ruke.
******
Dragan Čičić još uvijek je nedodirljiv hrvatskim institucijama, novackoji je zajedno sa strojevima otišao u Kraljevo, Srbije, iznos veći od 6.000.000,00 eur-a nikada nije vraćen, dok HBOR nije dobio niti novac od prodaje nekretnine, kako se to zaključuje prema oglasu objavljenom u Narodnim novinama ali i prema očitovanju HBOR-a.
NADA LANDEKA