Miljenko Živaljić član uprave Zagrebačke banke u Večernjem listu pokušao je oprati sve grijehe Zagrebačke banke, koji se jedino ovdje kod nas temeljito iznose. Zašto baš sada? Previše je mulja izašlo na površinu i sada banka koja je upropastila svoje ulagače preko kontroliranog medija pokušava glumiti spasioca. Klasične neokomunističe metode. Živaljić je za vrijeme Jugoslavije bio u upravi našeg grada, zatim u INA-e, da bi kroz Hrvatsku došao do Francka i Zagrebačke banke. Praktički “katica” za sve. Živaljić zapravo dokazuje našu priču i poveznicu jugoslavenske prošlosti, i kontrolu financija još od jugoslavenskog vremena, kojom bankarska elita pokušava prikriti trag vladanja državom.
O čemu se zapravo radi? Nama se nudi spas preko banke sumnjiva poslovanja, koja se ušaltala u nove političke smicalice na tronu ove države. Više se zapravo ne zna tko je pošten u ovom ludilu države, pa nije teško kad spasioca predstavlja štetočina. Glavno je biti “domoljub” i vikati “za dom spremni”. Pitaju nas udbaški provokatori u zadnje vrijeme jesmo li za taj pozdrav, a mi im sa ovog portala odgovaramo da su neki “za Remetinec spremni”.
I dok se raspravljalo dugo u noć u Savskoj 66 koliko je ili nije pozdrav za dom spremni presudan, koliko je Matić pokvaren ili dobar, činjenica je svakako kako je Matić sjedio u iznajmljenom uredu, iako država ima hrpu praznih zgrada i na taj način trošio ogromna sredstva za najam, dva ministarstava; braniteljskog i socijalne skrbi su trošeni novci, iako država ima praznih zgrada. Za nešto slično u Novom Zagrebu prekršajni sud plaća vlasniku Dnevnog i poreznom dužniku od 70 milijuna kuna oko 60 000 eura mjesečno, što je oko 3 milijuna eura u 4 godine. Računajte koliko se na taj način može zbrinuti branitelja, kojima niti danas nisu riješena statusna prava.
Naravno to nikoga ne zanima, jer u biti cijeli cirkus se vodi oko ideološke podjele, ljudi se konfrontiraju, plaše i fizički prijete, kako bi Matić i Klemm na kraju jeli u vikendici zajedno i sva ona smrzavanja, tragičnu smrt pred vratima ministarstava prekrili su roštiljom, a Večernji list zamagljuje odgovornost Zagrebačke banke.
Ipak da hipokrizija društva bude veća pobrinula se Zagrebačka banka i sama Industrogradnja, vlasnica zgrade na toj adresi. Uz to što se država rasipa s novcem za najma ministarstava, sama zgrada je na vrlo čudan način privatizirana, a sav taj novac bi bio itekako potreban za zbrinjavanje branitelja. Ovako odlazi u privatne džepove. Danas Industrogradnja živi od najma svojih zgrada , nekada je bila gigant, vlasnik 1% Zagrebačke banke sa 13000 zaposlenih. Tko su vlasnici Industrogradnje? Josip Galinac, čovjek koji je sa nepunih 20 godina postao 1992. godine direktor brokera Zagrebačke banke. Mislite li da je baš tako briljantan ili se radilo o protekciji? Drugi vlasnik je Đuka Martinjak direktor moskovske poslovnice građevinske tvrtke. U njegovo vrijeme Industrogradnja je napravila rusku akademiju Moskvi, navodno zaradila 300 milijuna dolara, ali unatoč tome otpustila mnoge radnike. U provedenoj reviziji Šime Krasić je zaključeno da privatizacija nije napravljena zakonito.http://www.revizija.hr/izvjesca/2007/revizije-pretvorbe-i-privatizacije/331-industrogradnja-zagreb.pdf
Treći vlasnik je žena koja živi sa njim Radmila Zrilić, postavljena u nadzorni odbor tvrtke, da nadgleda tvrtku.
http://zse.hr/userdocsimages/novosti/1758-08-INDG_promjene_Uprava.pdf
Problem je što Industrogradnja nije unijela svoj dioničarski kapital oko 12000 dionica u osnovni kapital.Ono što nije unijela u svoj kapital na kraju je založila za kredit u Zagrebačkoj banci i sama sebe kupila svojim novcem za ovo troje ljudi. Kako bi se štitio privatni interes pojedinaca, jedni drugima su sjedili u nadzornim odborima i na taj način štitili transakcije, što je inače zabranjeno tzv povezanost društava. 1.1. 1990 Industrogradnja je imala u dioničarskoj knjizi Zagrebačke banke 113000 vrijednosnih papira. http://zse.hr/userdocsimages/novosti/939-08-INDG_dokapitalizacija_drugi_krug.pdf
Branitelji nisu niti malo svjesni da se nalaze ispred zgrade koja je zamračena u privatizaciji, te da njihov ministar plaća najam prostora za tako nešto, dok su oni gladni, ima epilog i danas, branitelji na ulici, mešetari punih novčanika u toplome.
http://zse.hr/userdocsimages/novosti/939-08-INDG_dokapitalizacija_drugi_krug.pdf
Poveznica naših bankarskih “spasitelja” i novinara Večernjeg lista nudi nam Zagrebačku banku kao osnovu svih spasonosnih transakcija za nas. Spasitelji u Zagrebačkoj banci za vrijeme domovinskog rata od kamate su zaradili 300 milijun dolara. Narod je spašavao živu glavu u ratu, a banka se bogatila. Ako usporedimo poslijeratne godine i zaradu za vrijeme rata dolazimo do činjenice da se zarađivalo manje ponekad u miru.
Banka je “zaboravila” upisati 140 zgrada u temeljni kapital i tako izdala neprimjeren broj dionica. Kako vidimo Zagrebačka banka nas spašava za naš džep. U slučaju Kačinari Zagrebačka banka je falsificirala dokument i to priložila na sudu. Tako je spasila klijenta falsifikatom.
Kada sve saberemo, pitanje je koga ova banka može uvjeriti u spašavanje Hrvatske? Očito se radi naručenom članku kako bi javnost bila mirnija. Ipak ništa nije tako jednostavno. Banka je uništila svoje ulagače iz zahvalnosti, pa je teško očekivati da neće uništiti i sve ostalo. Ljudi umreženi u banku su dio cijelog sustava direktora nekada bogatih poduzeća, danas upropaštenih i čuvari interesa manje grupacije ljudi.
Na svjetskom nivou zanimljivo je da bazelski bankarski krug je odbio sudjelovati u podjeli zlata bivše zemlje, jer očito neke stvari nisu jasne. Jugoslavija je imala dug, ali prilikom podjele zlata taj dug nije bio prepreka podjeli zlata. Logično bi bilo da se zlato zaplijeni za plaćanje duga. Reza-šah Pahlavi, šah Irana i osnivač dinastije Pahlavi i sam Gadafi svoj dug morali su podmiriti, ali zanimljivo Jugoslavija nije.
Zanimljiva je priča oko lobista Black Watera, te braće Podesta Johna i Tonya, tvrtke Podesta grupe, koji su stupanjem na dužnost Stipe Mesića ponudili rješenje hrvatskih problema kroz pronalazak hrvatskog ukradenog novca. Za 30% provizije pronađenog novca nudili su 70% u povrata državi i pravo na 10% ulaganja u našu zemlju. Ta ideja propada zbog prevelike umreženosti kriminalaca i umočenih prstiju samog Mesića. Danas nam banka sumnjive pretvorbe, nekada vlasništvo udbaške filijale u Austriji “Adria AG Wiena” nudi spas. I Večernji objavljuje taj smiješni intervju.
Sam Živaljić kojeg intervjuira Večernji list je prijatelj najpoznatijeg hrvatskog udbaškog sina, Saše Perkovića, nekada savjetnika Ive Josipovića, a danas zaposlenik domoljuba i generala Čermaka.
Igor Drenjančević
HOP portal
