Daniel Markić kao mladić došao je u Hrvatsku. U doba rata. Baš kada je otac Zorana Milanovića povukao sve veze i strpao sina u diplomaciju. Prvu crtu nikada nije vidio, za razliku od Markića. Dragan Loznačić na molbu Gojka Šuška isto je došao u zemlju. Kakva je slika u medijima o njima? Markić je nesposobnjaković, a Lozančić izdajnik. Što je najkomičnije takav stav izvire iz desnice, a ljevica trlja ruke. Samo naivici misle da Milanović podržava ovu dvojicu ratnika. Iako o njima daje hvalospjeve u novinama, zapravo ih na taj način potkopava, što još samo naša priglupa desnica “puši”. Iako su mediji pod kontrolom neokomunističke ljevice, oni uporno šalju poruke sdepeovske podrške. Željka Antunović je doslovno izbacila Lozančića iz tajne službe, kada im tada nije vrijedio, ne vrijedi im niti danas. Lozančić je bio dio ekipe koja je sa Amerikacima blisko surađivala na prisluškivanju Slobodana Miloševića, za što smo dobili američku logistiku, a sve je to izdao u javnost prethodnik Antunovićke Jozo Radoš. On za izdaju državne tajne nije išao u zatvor, a Lozančić je dobio otkaz, baš kao i danas, jer njemu sdp-hdz igre nisu ništa značile. Nije navijač niti jednih niti drugih, a to je kod ovih neokomunističkih stranka nedopustivo.
Lozančićev grijeh je bio otkrivanje porasta četničkog poretka u našoj državi. Kada SOA izlazi sa tim podacima prosrpska vlast čini sve u njegovoj diskreditaciji. I uspijeva preko afere Kitarović-Mamić. Podatke iznose u javnost i predsjednica ulazi u sukob sa Lozančićem. Glasila “desnice” optužuju Lozančića da nije obavijestio predsjednicu tko je Mamić. Kao da ona nema savjetnike ili informacije iz prve ruke. Javnost je popušila medijski spin ljevice, a tzv. desnica odradila ostalo. Lozančić je izdajnik, zaključak je primitivnih medija. Izdajnik je; jer otkriva velikosrpski projekt ponovo u našoj državi, isto je kriv što je odigrao vrhunski sporazum oko iranskog nuklearnog programa, što naravno naši mediji šute, kriv je isto; jer je odigrao ključnu ulogu oko uhićenja terorista Abdesalama u Briselu. Naravno da niti tu informaciju mediji nisu pustili u javnost,a nas su ignorirali, jer ipak naše kuharice, mehaničari, kamiondžije na svojim portalima znaju bolje od nas tko je Lozančić.
Markić je ključni čovjek oko iranskog nuklearnog programa, ali glasila desnice na opće veselje ljevičara pljuju po Markiću. Markić je dragi gost kod generala Gotovine svake godine. Gotovina svaki puta rado otvara vrata Markiću. Neki vodeći ljudi naše države niti danas se ne usude kod Gotovine, ali zato lažljivi desničarski mediji iznose priču da je Markić otvorio šampanjac nakon uhićenja Gotovine. Tko je podijelio novac za uhićenje Gotovine? Zašto šutite i obmanjujete narod? Sjećate se idiotskog teksta tzv. desničara Trusića da je Gotovina izdao svoja načela? Umjesto da je jasno i glasno rekao tko je izdao Gotovinu, on je okrenuo pilu naopako kako bi zapravo spašavao izdajnike Gotovine.
Gotovina je, dakle, namamljen na Tenerife kako bi tamo preuzeo novac koji je kao prikupljen za njega od australskih Hrvata. Jozo Grgića – Jablana, koriste kao mamac koji bi Gotovini trebao predati novac za pomoć u bijegu u iznosu od 12.000 eura. Osobe koje sudjeluju u hapšenju Gotovine su zapravo kolege iz obavještajnih službi iz 90-tih i ranijih godina. U trenutku hapšenja, Gotovina kod sebe ima 12.000 obećanih eura i putovnicu na ime Stjepan Seničić.
Danas njegovi izdajnici ne dolaze u Pakoštane, ali po desnici “nesposobni” Markić dolazi. I što je onda loše napravio Orešković? Ništa. Shvatio je igru. Na čelo službe su trebali sjesti poslušnici, da ne bi slučaj Gotovina isplivao. Kako bi slučaj Mamić krenuo u domoljublje, a ne u istragu.
Lozančića nije branio Milanović kao što je branio Perkovića prije puta u Njemačku, a svatko normalan zna da je bio njegov čovjek kako bi baš sve poduzeo u blaćenju Kolinde. Samo je mirno slijegao ramenima i čekao rasplet.
Danas se vidi da je najjači čovjek u zemlji Tihomir Orešković. Kada bi Kolinda imala stvarnu moć i podršku Amerikanaca Orešković ne bi uspio u naumu postavljanja Markića na čelo SOA-e, najbližeg suradnika Lozančića. Markićevo postavljanje jasna je poruka Kolindi da je autogol zabila,a mogla je pričekati redovnu smjenu. Tada sav ovaj mulj ne bi izašao u javnost. Navijači desnice, koji sebe nazivaju novinarima mogu početi lajati na mjesec.
Zašto je došlo do svega ovoga? Očito se na mala vrata želi instalirati ruski interes što i nije neko čudo, a naša predsjednica se sa time jako loše nosi. U Jugoslaviji svi poslovi hrvatskih firmi vezani su bili za Ruse. Rusima je SDP poklonio INA-na naftna polja Bijele noći i još bogatija u Siriji za vrijeme svoje vlasti, Kotromanović je htio rasprodati obalu, a Pejnović nakon pokradenog DUUD-ija pobjegao je u Rusiju, bratstvo rusko-hrvatskog kriminala raste. Ali čude izjave ideologa desnice Domazeta Loše kako se Rusija diže iz pepela, kako je ruski aparatčik Orban veliki državnik, kada je jasno da je on u ulozi destrukcije EU. Destrukcija unije je jedni spas Rusije pod sankcijama.
Još je komičnija izjava ideologa masonerije Emila Čića da su Rusi naš spas, kao kršćani. Čini se da nas ovi kršćani sustavno kradu, ali mi im opraštamo, jer su kršćani. Udbaška bankarska elita vezana je isto za Rusiju. Očito nije dovoljno da su nas pokrali naši komunistički lopovi, sada nam još trebaju ruski prevaranti. I uvijek isti odgovor rusofila da su sve pokrali hazari i masoni. Samo da se ne bi konačno govorilo o imenima lopova. Kao što se znaju izdajnici Gotovine, tako se znaju lopovi naše države. I među njima nema Lozančića i Markića.
Hrvatska je na prijelomu prema istini ili propasti. Krenemo li prema Rusima kao što je krenuo Medveščak u hokeju, bit ćemo samo dobra kanta za napucavanje. I čekati ćemo trenutak kada će nas velikosrpski projekt pojesti. To je shvatio Orešković, a sada čekamo od naše “MUDRE DESNICE” da i njega proglase izdajnikom štiteći one prave…
Predsjednica povlači jedan mudar potez nesuprostavljajući se Oreškoviću oko Markićevog imenovanja i time spašava izgubljen utjecaj u zadnjim političkim igrama, te priznaje tko je vodeći političar regije. Ljevica je uspjela preko slučaja Lozančić kroz desničarskih medije oduzeti moć predsjednici i potez Oreškovića je jedini razuman sa postavljanjem jednog poštenog čovjeka na čelo službe, jer mora imati pouzdano zaleđe kao jedinu branu rusko-srpskom utjecaju.
Nakon ovog fijaska predsjednica mora hitno promijeniti tim oko sebe, jer očito je ova situacija promašena. Kolinda je znatno bolje rješenje od Josipovića, ali naivni potezi pod utjecajem medijskih neokomunista učinili su veliku štetu njenom ugledu kod saveznika.
Igor Drenjančević
HOP portal
