Hrvatsku se krade već dugo istim modelom; državnu imovinu kupuje skupina jugoslavenskih komunističkih privrednika preko banaka koje uništavaju našu imovinu i privredu, zlažući zapravo dionice tvrtke bez kune ulaganja. Drugi nivo se čini kada se sumnjiva kupnja neke zgrade obavi i sve bez kune ulaganja, pa takva praktički besplatna zgrada se daje državi ponovo u najam za njena ministarstva i sudove. Na taj način reketari se državu dva put, iako ima hrpa državne neiskorištene imovine, koja stoji prazna. Druga bitna karakteristika takvih odnosa je utjecaj tih moćnika na pravosuđe, teško netko može vjerovati u poštene presude našeg pravosuđa tvrtkama koje iznajmljuju prostor našim sudovima i ministarstvima. Najbolji je primjer vlasnik portala Dnevno, koji je oštetio državu za 70 milijun kuna, ali i dalje mirno iznajmljuje prostor državi.
Navest ćemo tri slučaja takvih odnosa.
Na adresi Vukovarska 49 država iznajmljuje prostor za ministarstvo pravosuđa. Zgrada je vlasništvo Plive. Nekada čelnik grada Čović, poslije postaje rukovodioc Plive, koja u vrlo čudnoj privatizaciji biva prodana, pun je bio zamisli oko rukovođenja sustavima, iako je bila prepuna svojih patenata i proizvoda prodaja Plive postaje nužnost. Danas zgradu u Vukovarskoj 49 iznajmljuje ministarstvu Pravosuđa. U posjedu zgrade se nalazi Agrokor, a vlasništvo zgrade je od Plive i Aspera nekretnina, koje je osnovala Pliva, a osnivački kapital Plive u Aspera nekretninama je 92 milijuna kuna. Na taj način očito Pliva razdvaja dva segmenta poslovanja i omogućuje lakše makinacije sa nekretninama. Sjetimo se slučaja Zagrebačke banke i 140 nekretnina koje nisu upisane u osnovni kapital, a koriste se od strane banke i mnoge stvari lakše ćete pojmiti. Tako i u ovom slučaju izuzimanjem nekretnina iz vlasničke strukture ASPERA lakše se manipulira vlasništvom, kreditima i dionicama. I još uz taj segment muze se državu za najam prostora, iako država ima prazne zgrade u Ilici, zaostale iza mnogih vojarni. Tako država gubi novac, a ove tvrtke imaju posebne aranžmane sa državom i praktički zaštitu.
Iako država ima hrpu praznih zgrada i na taj način troši ogromna sredstva za najam, dva ministarstava; braniteljsko i socijalne skrbi troši novce, iako država ima praznih zgrada. Za nešto slično u Novom Zagrebu prekršajni sud plaća vlasniku Dnevnog i poreznom dužniku od 70 milijuna kuna oko 60 000 eura mjesečno, što je oko 3 milijuna eura u 4 godine. Računajte koliko se na taj način može zbrinuti branitelja, kojima niti danas nisu riješena statusna prava.
Ipak da hipokrizija društva bude veća pobrinula se Zagrebačka banka i sama Industrogradnja, vlasnica zgrade na toj adresi. Uz to što se država rasipa s novcem za najma ministarstava, sama zgrada je na vrlo čudan način privatizirana, a sav taj novac bi bio itekako potreban za zbrinjavanje branitelja. Ovako odlazi u privatne džepove. Danas Industrogradnja živi od najma svojih zgrada , nekada je bila gigant, vlasnik 1% Zagrebačke banke sa 13000 zaposlenih. Tko su vlasnici Industrogradnje? Josip Galinac, čovjek koji je sa nepunih 20 godina postao 1992. godine direktor brokera Zagrebačke banke. Mislite li da je baš tako briljantan ili se radilo o protekciji? Drugi vlasnik je Đuka Martinjak direktor moskovske poslovnice građevinske tvrtke. U njegovo vrijeme Industrogradnja je napravila rusku akademiju Moskvi, navodno zaradila 300 milijuna dolara, ali unatoč tome otpustila mnoge radnike. U provedenoj reviziji Šime Krasić je zaključeno da privatizacija nije napravljena zakonito.http://www.revizija.hr/izvjesca/2007/revizije-pretvorbe-i-privatizacije/331-industrogradnja-zagreb.pdf
Treći vlasnik je žena koja živi sa njim Radmila Zrilić, postavljena u nadzorni odbor tvrtke, da nadgleda tvrtku.
http://zse.hr/userdocsimages/novosti/1758-08-INDG_promjene_Uprava.pdf
Problem je što Industrogradnja nije unijela svoj dioničarski kapital oko 12000 dionica u osnovni kapital.Ono što nije unijela u svoj kapital na kraju je založila za kredit u Zagrebačkoj banci i sama sebe kupila svojim novcem za ovo troje ljudi. Kako bi se štitio privatni interes pojedinaca, jedni drugima su sjedili u nadzornim odborima i na taj način štitili transakcije, što je inače zabranjeno tzv povezanost društava. 1.1. 1990 Industrogradnja je imala u dioničarskoj knjizi Zagrebačke banke 113000 vrijednosnih papira. http://zse.hr/userdocsimages/novosti/939-08-INDG_dokapitalizacija_drugi_krug.pdf
IGOR D.
