Krajem svibnja 1995. godine u republici srpskoj je pokrenuta strogo povjerljiva operacija Mač kojom se pomoću otrova pomiješanim s brašnom namjeravalo onesposobiti kako branitelje Bihaćkog džepa, tako i preostalo civilno stanovništvo. Otrov o kojemu je riječ u ovim izviješćima i dokumentima iz RSK, bio je isproban na hrvatskom zarobljeniku Goranu Marjanoviću, koji je dobio očekivane simptome u vidu mučnine, proljeva i glavobolje. Inkubacija traje 5-7 dana, a otrov je u obliku praška koji se proizvodio na teritoriju republike srpske. U manjim koncentracijama dolazi do oboljenja, a u većima do smrti. Otrov podnosi visoke temperature, kao što je slučaj prilikom pečenja kruha, zbog čega je i bio pomiješan s brašnom. Osim u brašno, otrov je bio dodan u šećer, ulje i deterdžente.
Međutim, izvođači ove operacije masovnog trovanja cjelokupnog stanovništva, nisu htjeli samo otrovati sve živo, već i iz zatrovane robe ostvariti veliki materijalni profit. Iz njihovih međusobnih optuživanja jasno je da se radi o stotinama tisuća DM, a na jednom mjestu se govori i o ukupnoj vrijednosti “robe” u iznosu od 2 milijuna i 237 tisuća DM. Dakle, Sve izuzev 50.000 DM, koliko je sveukupna roba koštala u nabavi, trebalo je završiti u kasi republike srpske, no najveći dio je predan Beogradu. Velik dio su sebi prisvojili šverceri i lokalni vođe pobunjenih Srba. Čitava akcija bila je osmišljena od srpskog vodstva i generalštaba vojske Jugoslavije, a provedena od lokalnih aktera kao što je Milan Martić, Milke Mrkšić, Rade Rašeta itd. 25. svibnja su ubačena 3 šlepera kontaminirane prehrambene robe u Cazinsku krajinu, a 12. srpnja je osiguran prolaz konvoju od 5 šlepera iz Gline prema Ličkom Petrovom selu. Armija BiH je platila 2.237.000 DM za zatrovanu prehrambenu robu, a novac je završio u kasama republike srpske i Srbije, odnosno, Jugoslavije.
Iz svega je evidentno da je cjelokupno stanovništvo tog područja dobivalo zatrovanu hranu i robu, jer je vojska i MUP republike srpske, kao i vojska Jugoslavije kontrolirala svaki ulaz prehrambenih proizvoda. K tomu su ostvarili ogroman, milijunski profit od zatrovane robe koju je kupovala Armija BiH i domaće stanovništvo u okruženju.
Večernji zaključuje u svom članku iz 2015. godine: “Međutim, “Večernjakovi” izvori tvrde kako je zahvaljujući hrvatskim obavještajnim službama, planirano trovanje razotkriveno na vrijeme te kako je zapovjedništvo Armije BiH u Bihaću na vrijeme upozoreno pa je i šteta bila minimalna”, dok Jutarnji list spominje sumnju o trovanju.
Međutim, suprotno tome, kompletna izviješća i dokumenti koja ovdje o tome donosimo, ne ostavljaju nikakvu sumnju da je zatrovana prehrambena roba bila prodana, podijeljena i konzumirana. Konačno, informacije o rapidnom porastu broja oboljelih od karcinoma probavnog trakta i drugih bolesti probavnih organa u poslijeratnim godinama naknadno potvrđuju sva ova izviješća te ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji da je trovanje “u normalnim dozama” zaista bilo provedeno.
HOP portal
