Očigledna kriminalna ekspanzija „sivog“ i nezakonitog paralelnog kreditnog i financijskog inženjeringa dostigla je svoj vrhunac. Na štetu i uštrb svojih građana i pravnih osoba koje su nevoljno ušle u zonu poslovanja sa sivim financijskim i kreditnim inženjeringom, sve državne institucije; od tajnih službi, policije, institucija pravosuđa (naročito predsjednika prvostupanjskih sudova i sudaca pojedinca, DORH, USKOK; PNUSKOK), financija, HNB-a, HANFA-e, FINA-e itd., kao i politička tijela koja vode Republiku Hrvatsku, nisu barem do sada ostvarile svoju zadaću, a to je zaštitu svojih građana i ekonomskih subjekata. Svi pokušaji oštećenika da kroz legalne institucije razriješe nametnute probleme koji su im ugrozili ili upropastili egzistenciju do sada nisu imali rezultata. Kriminalni i nelegalni miljei iskoristili su „uspavanost“ i koruptivnost sustava i pustili su korijenje. Iskoristili su pravnu neregulaciju određenih sfera financijskog života i tržišta i sada na „legalan“ način, putem korumpiranog pravosuđa, otimaju imovinu građana i pravnih osoba koje su „navukli“ na poslovnu suradnju. Zbog svega nabrojanog javljaju se oblici samozaštite oštećenika koji će u budućnosti itekako doći do izražaja. Građani neće dopustiti da putem institucionalne pljačke, iza koje stoji ništetni i prljavi pravni poslovi i organizirani kriminal, ostanu bez svoje imovine. Da bi se djelomično suspregla eskalacija navedenih problema i stvar vratila pod okrilje pravne države, poslužit će i ovaj PRIJEDLOG ZAKONA.
Primjena ovog Zakona, koji bi iz ovog Prijedloga to postao, dovela bi u zakonske okvire i situaciju pod kontrolom pravne države, „mir u kuću“ kod najmanje 10% ukupne populacije Republike Hrvatske. Uvijek moramo imati u vidu da jedan oštećenik (u pravilu glava obitelji) koji opljačkan propadne, za sobom povlači propast svoje cijele obitelji i kao onih koji su jamčili za ništetan pravni posao. Pokušaj prošlog saziva Sabora, da na zadnjoj svojoj sjednici prije raspuštanja, 18.09.2015.godine, koja je prošla u predizbornom ozračju, ipak je iskazala jednoglasnu volju svih tadašnjih zastupnika, da ipak riješe akumulirane probleme oko afere „franak“ i mega-afere, nelegalnog kreditiranja austrijskih zadruga“. Međutim, zbog žurbe posao je odrađen više nego pravno aljkavo i nedorečeno. Afera „franak“ je riješena kako-tako, ali nikako dugoročno na dobar način, što će vrijeme pokazati, ali afera nelegalnog kreditiranja austrijskih zadruge, ispalo je, zakonodavno je riješena tako da je donesen zakonski okvir koji je u praksi neprimjenjiv iz dosta zazloga, koje ovdje nema potrebe detaljno nabrajati. Dovoljno je reći, da je korumpirano pravosuđe jedva dočekalo primjenjivati neprimjenjivo, tj. nastaviti iskazivati samovolju u ovim sporovima, koji više nego očigledno ukazuju na korupciju. Dalje, tada doneseni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, probleme „domaćeg“ lihvarenja i nelegalnog kreditiranja uopće nije obuhvatio.
Znakovito je vratiti se na nelegalno i kriminalno poslovanje austrijskih RBA zadruga. U cijelosti, njihovo poslovanje na teritoriju Republike Hrvatske, s predumišljajem je nezakonito. Najmanje 15 bitnih pravnih razloga za ništetnost njihovih ugovora zaključenih sa građanima i pravnim osobama Republike Hrvatske ukazuju na notornu apsolutnu ništetnost tih „pravnih“ poslova.
Nenad Koljaja