Pupovac je bijesan i jedva to skriva, vidjelo se jučer u Otvorenom. Prijevara je gotovo uspjela. Smeta samo naš portal. Ustavom zaštićeno Srpsko narodno vijeće njegov je zatočenik već 20 godina. Hrvatski Srbi također. No, polako se dižu glasovi i iz redova srpske manjine, jer je konačno jasno da ogroman novac kojeg Pupovac svake godine dobiva na raspolaganje ne služi srpskoj manjini, nego isključivo širenju Pupovčevih manipulativnih neistina uz pomoć njemu bratske SDP-ovske ekipe, kao što je Stazić. Jučer su obojica olinjalih starih vukova zavijali na lijepu zastupnicu HDZ-a u Otvorenom. Novokmet je samo uslužno ponavljao teze ove dvojice koji su u „pravednom gnjevu“ udarali po njoj. Sanja Putica ponavlja ograđivanja HDZ-a i Vlade i u konstantnoj je defenzivi. Materijala za verbalnu ofanzivu bilo bi napretek, ali vladajuća koalicija šalje samo jednu ženu koja sjedi nasuprot ovoj dvojici iskusnih manipulatora. Doduše, tu je i MOST-ov čovjek iz studija u Osijeku. Njemu je prekipjelo razgovarati uvijek o istim „ideološkim“ podmetanjima, no on je ipak daleko, u Osijeku. Stazić i Pupovac uredno rešetaju gospođu Puticu, koja vrlo uljudno pokušava spriječiti prekidanje gotovo svake njezine izjave i replike. Novokmetu se svidjela taktika prekidanja pa ju sam primjenjuje na Miroslavu Šimiću koji se nalazi u osječkom studiju. Zbog kašnjenja audio prijenosa od nekoliko sekundi to izgleda još komičnije.
HRT nije postao nezavisna televizijska nacionalna kuća, jer su Radmanovi kadrovi preraspodijeljeni i razmješteni po drugim funkcijama, čitaj – očuvani i dalje aktivni. Ova diskusija je loše namješten pokušaj problematiziranja nepostojeće „ustaške opasnosti“ u Hrvatskoj. Nema ustašofilije o kojoj vrača Pupovac, stvarnu opasnost predstavlja jačanje četništva u Hrvatskoj. Na to je upozorio Lozančić, koji je morao otići. Možda zato da ga Pupovac ne bi proglasio ustašofilom. Preskaču se branitelji, preskače se i sam Domovinski rat, njega je valjda potrebno prešutjeti i izbrisati kako bi se što uspješnije vratilo u 1941. Umjesto toga, vraćaju nas u 1991., usprkos tome što dobro znaju tko je dobio obrambeni Domovinski rat protiv agresora i tko su bili ti agresori na hrvatskom tlu: velikosrbi i četnici. Pupovcu fali još jedino uskrsnuće komunističkog diktatora i zločinca JBT (čije ime tako zgodno asocira na kraticu jedne psovke). Pupovac je na korak do toga da proglasi sve Hrvate, čitav hrvatski narod ustašama. Pritom su se učesnici NOB-e borili u pelenama, ili su pak prešli u zombije, drugačije se ne mogu objasniti tisuće boračkih mirovina koje potječu još iz prve polovice prošlog stoljeća. Nasuprot njima branitelji iz ´91, umiru prije 50-te godine života. Kako objasniti taj fenomen? Kako objasniti fenomen nepostojećih ustaša kod rastućeg četnikovanja po Hrvatskoj? Ili su svi koji nose crno osumnjičeni? U mojoj generaciji ih se zvalo darkerima, no sada je Hrvatsku preplavila ergela pevaljki, pa nema uporišta u zapadnjačkoj pop-glazbi. Ustaše su izgleda zbog bolje kamuflacije prihvatile istočnjačke cajke, ili?
Kako god okrenemo, Pupovčeva priča ne stoji. Ali, on se uporno probija i dalje, jer se radi o mogućem gubitku velikih financija. Na „lustriranoj“ HRT Suzana Gotthardi Pavlovsky ostala je kao pomoćnica redakcije unutarnje politike, a na HRT je došla preko prijateljstva s Josipovićem. Urednik te iste redakcije je Goran Rotim, Milanovićev miljenik. Inače, Suzana je supruga velevažnog Alekseja Gotthardija Pavlovskog, koji je (gle čuda!) predsjednik Vijeća časti u HND-u (Hrvatsko novinarsko društvo). Predsjednik HND-a je Saša Leković, čitateljstvu bolje poznat po srednjoškolskoj spremi. Slavica Lukić supruga je Milorada Pupovca i potpredsjednica tog istog novinarskog društva. Krug je zatvoren, interesi jasni. Hrvatski novinari, njih preko 2.500 učlanjenih u HND dosada nisu uspjeli prokužiti ovu igru. Radi li se o amaterima ili strahu? Očito 2.500 novinara živi u strahu od jednog Pupovca, srednjoškolca iz Pakraca Lekovića i ostale Radmanove klike s HRT-a. I kako možemo očekivati da narod bude bilo o čemu obaviješten uz sveopću šutnju 2.500 novinara? Aleksej kao predsjednik časnog suda osuđuje HOP portal, koristeći se smicalicom nekog lažnog maila na koji su HOP portalu navodno slali svoje opomene i odluke. Može li podlije? Novi list prenosi dijelove Pupovčevog biltena i osuđuje HOP portal. HOP portal opširno objavljuje svoj demanti s detaljnim dokumentima i činjenicama po kojima je razvidno da je Pupovac lagao, i šalje taj tekst Novom listu na tiskanu objavu. Novi list to ne čini, jer vjerojatno slijedi Lekovićeve smjernice. Jedan „mali portalčić“ je zablokirao velikog Pupovca, i to samo pomoću dokumenata i činjenica. Zato je Pupovac u emisiji Otvoreno bio neuobičajeno namršten, zato je bio toliko neugodan i netrpeljiv prema lijepoj i pristojnoj hadezeovki Sanji Putici. Budući i sama žena, znam da joj nije bilo ni malo lako. Sramite se, Sanjini kolege hadezeovci! Ovako pustiti nezaštićenu ženu u arenu s poznatim drugovima vukovima, zaista neoprezno!
Nakon današnjeg obilaska izloženog tijela hrvatskog katoličkog sveca Leopolda Bogdana Mandića, kojeg i dalje u tišini, molitvi, skrušenosti i vjeri posjećuje i odaje mu štovanje neprekidna rijeka ljudi, vraćam se zaokupljena mislima o vječnosti, milosrđu i ljubavi prema svakom čovjeku kući. Palim kompjuter i dočekuje me monstruozno verbalno zlo koje je iz svojih usta bazbožno i posprdno ispustio Matija Babić. Pitam se hoće li časni sud pod predsjedavanjem Alekseja Gotthardija Pavlovskog takvo izražavanje nazvati govorom mržnje i pljuvanjem po vjerskim osjećajima naroda, ili novinarskom slobodom? Jer ako su činjenice koje iznosi HOP portal govor mržnje, onda je Babićeva usporedba sa sušenom govedinom verbalno ubojstvo svakog ljudskog dostojanstva, da o dostojanstvu i značaju hrvatskog sveca Mandića i ne govorimo. Trebamo li pisati papi o ovom skandalu, ili će to učiniti Aleksej ili Milorad u nekom svom novom biltenu?
Na kraju još jedno: bojkot službene komemoracije u Jasenovcu direktno izaziva podjele i otvara dodatne rane u hrvatskom društvu. Pupovac i SNV ne dolaze, ali dolazi Nenad Vlahović, predsjednik Nacionalnog vijeća Srba. Time je sve rečeno: Pupovac već dugo ne predstavlja sve Srbe u Hrvatskoj, on možebitno predstavlja one koji su se ´91 odmetnuli u četnike, a Vlahović zasigurno one koji su ´91 stali u obranu svoje domovine Hrvatske. Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj i Židovske općine Zagreb koji je 2006. godine tvrdio da se ne osjeća ugroženim u Hrvatskoj, 2015. godine naglo preuzima Pupovčev govor. Židovi u Hrvatskoj žive u harmoniji sa ostalim življem, kao i stotinama godina prije, izuzev razdoblja drugog svjetskog rata kada su širom Europe bili proganjani od totalitarnih režima u koje ne spada samo fašizam i nacionalsocijalizam, nego i komunizam, a upravo on je produžio agoniju svih naroda, a ne samo pripadnika židovskog. Nadalje, pitanje kojim se odavno neuspješno bave (ili bolje rečeno ne bave) rascijepljene židovske zajednice u Zagrebu jest onaj ponovne izgradnje sinagoge u Vlaškoj 7. Pasivnost Židovskih općina u konačnom ostvarenju tog projekta, kojeg podupiru i sve hrvatske vlade dosada, govori nažalost o tromosti židovskih općina i nekim drugim problemima unutar njihove zajednice. Ujedinjenost Krausa s Pupovcem u bojkotu komemoracije Jasenovca, a razjedinjenost židovskih organizacija u izgradnji vlastite sinagoge govori o tome da je komunistički režim duboko narušio temelje poslovično iskrene odanosti sekularnih Židova državi u kojoj su se nastanili, odanosti koja je čvrsto opstala kroz sva stoljeća sve do nasrtaja komunizma u srednju Europu, a čiji dio je Hrvatska oduvijek bila. Stoga iz svih nabrojenih razloga smatram ovu odluku Židovske općine sasvim pogrešnom.
Ingrid Runtić
Vezani članci:
HOP portal
