Božo Petrov progovorio je o vezi Joze Petrovića i Tomislava Karamarka i to označio izdajom nacionalnih interesa. U koalicijskom smislu zabio je autogol, ali nije prvi počeo pucati na svoj gol, Karamarko je već krenuo preko aferaša Bandića zastrašivati koalicijskog partnera, kako će Bandić preuzeti izgubljene mostovce u koalicijskoj magli. To je naznaka kraja koalicije, u kojoj Orešković iritira nepoznavanjem jezika, a Karamarko i Petrov nepoznavanjem komunikacije. Ako stalno jedan drugog prozivaju na televiziji, znači da se radi o dva politička autista. Što se tiče same procjene političke podrške javnosti, obojica su potpuno promašili smisao i jako puno pomogli SDP-u. Sve više se zaboravlja koliko je Milanović pokvareno postupio u slučaju vrbovanja Prgometa, a sve manje se spominje i veza brata Milanovića sa krim miljeom.
U ponovljenim izborima MOST bi vjerojatno nešto lošije prošao, jer više nema naklonost medija kao u radmanovo vrijeme, a dvije velike stranke u našoj zbilji sve više kotiraju kao dvije velike prijevare, tako da bi jedino odlučivala hrvatska ili jugoslavenska ideološka prijevara. Ipak, kada ih malo promućkate možete dobiti svašta. Tako je brat Miljana Brkića glavni uvoznik “Cedevite” u Australiju, a svi znamo da je Milanovićev veliki prijatelj upravo Emil Tedeschi, vlasnik proizvoda otetog od nekadašnjeg giganta Plive. Hercegovina je listom za HDZ, ali najbolji kompanjoni brata Zorana Milanovića baš su hercegovački tajkuni i krimosi. U principu, potpuno je sve premreženo, a priča oko ustaša i partizana je priča za zamagljivanje muljaža.
Narod se bavi kapama i pozdravima, dok njegov novac uvijek ista mreža ljudi koristi.
Niti novi izbori ne mogu nam pomoći. Spas je u trganju mreže organizirane za kontrolu države. Kako to izgleda najbolje je osjetio MOST. U rad “Orepićeve” policije stalno se miješa Karamarko znajući da je baš u njoj najveća moć, jer se kontrolom rada policije i tajnih službi utječe se na rad zakonodavstva i štiti vlastite tajkune, a napada one druge. Isto to je činio i SDP. Napadao je Bandića i Mamića kako bi oslabio HDZ i zablokirao novac za kampanju. Iako MOST nije planirao biti vodonoša promjena, prema sastavu njegovih preostalih političara, sve više se nameće kao pokretač političke žabokrečine, jer Karamarka još uvijek opsjeda ideja ovladavanja tajnim službama. Ali MOST nema intelektualni kapacitet za tako nešto, jer je izbacio iz igre pokretača promjena ekonomistu Lovrinovića i time jasno pokazao da mu nije do promjena. Zašto je Lovrinović izbačen iz pregovora? Upravo zato kako bi se prikrio kriminal u bankama i privredi. Tim potezom MOST je više prevario birače nego onim cirkusom s javnim bilježnikom. Na kraju će baš taj potez trajno koštati MOST opstojnosti na političkoj sceni. SDP je pacifirao Prgometa odmah na početku, a HDZ je očito lukavo izbacio Lovrinovića iz pregovaračkog tima MOST-a. Preostali su tek provincijalci oko Petrova. Opet je sve učinjeno da prevaga SDP-HDZ ucjena uspije. To u prijevodu znači;” vi ne dirajte naše lopove, mi nećemo vaše”.
Navijači SDP-a dobili su ponovo nesposobnog i pokvarenog Milanovića na čelo, što opet znači da smo nigdje, jugoslavenski pokret oko SDP-a, a zapravo skupina neradnika i uhljeba oko Milanovića gotovo bez dana staža, liči na uhljebe i neradnike Živog zida. I jedni i drugi gostuju po srpskim televizijama, lupetaju fraze od kojih nam ne može biti bolje.
Ova vlada očito je odlučila baviti se sobom, kao što je 4 godine Račan gnjavio narod sa koalicijskim svađama.
Petrov i Karamarko bi u svakoj drugoj poziciji bili gubitnici, Petrov i Milanović je izgledno kao odnos vepra i majmuna, Karamarko bi bez ove koalicije bio na stranačkim izborima prošlost. Umjesto da im je ta činjenica poveznica, ona postaje osnova svađe. Ne treba biti previše pametan i shvatiti da aferaš Bandić treba političku zaštitu i da mu ovakav razvoj posebno odgovara pred nova suđenja.
HOP
