Međunarodno priznanje Hrvatske je postupno uslijedilo nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. Istog dana razdruživanje je proglasila i Slovenija i sljedeći dan su se novosamostalne države uzajamno priznale. Nakon priznanja od strane Slovenije, slijedeća zemlja koja je nas priznala bila je isto nepriznata Litva, a poslije nje u studenom Ukrajina. Zanimljivo kako danas baš sa naše uglavnom nepismene desnice zagovaraju aneksiju Krima. Ako znamo da takve ideologije kreću od nekadašnjih komunističkih diplomata i JNA kadra ne moramo se čuditi pokvarenom stavu prema Ukrajini.
U ruke portala HOP došao je dokument napada na Hrvatsku poslije njenog proglašenja samostalnosti. Dokument je od 19.9. 1991. godine i zapravo je direktiva za napad svih jedinica, plan napada na 13 strana zapovijedi , skupljanja jedinica i provođenje djelovanja protiv naše zemlje. Cilj je ovladavanje Slavonijom u prvih par dana. Za napad je određen 21.9.1991. godine.
Zanimljivo da je cilj doći u prvom dijelu plana do Okučana i Virovitice, a to znači u prvom dijelu akcije zapravo stati na granice velike Srbije. Cilj je uništiti 45000 ljudi pod oružjem u Slavoniji. Njih general Nikola Uzelac naziva ustašama.
Cilj je zauzeti cijelu Hrvatsku, ali u početku deblokirati snage JNA u Vinkovcima, Vukovaru i Osijeku. Gradove prema ovom planu treba zaobilaziti i nastaviti u napadnom djelovanju do Okučana, a izolaciju gradova treba napraviti teritorijalna obrana isključivo sastavljena od Srba. Pakleni plan uništenja Hrvatske nastavio bi daljnjim djelovanjem na pravcu Virovitica – Varaždin. Koliki je opseg djelovanja govori angažiranje jedinica iz Crne Gore, BiH-e i Srbije odane JNA-i. Pravci djelovanja su iz Srbije i BiH-e.
General Nikola Uzelac koji je potpisao ovu zapovijed predvidio je 4 dana borbe dovoljno da se odblokiraju vojarne i dođe do Okučana.
Bio je spreman i na intervenciju Austrije i Mađarske, što iznosi u planu napada, nakon ovladavanja Hrvatskom i zato je po njemu bitno ovladati graničnim područjem uz mađarsku granicu.
Ipak ništa nije išlo prema planu jer je hrabro srce Hrvata polomilo kičmu srpske soladateske u Vukovaru. Vinkovce, Županju, Slavonski brod i Osijek srpska armada nikada nije uspjela zauzeti. Blaga narav naših Slavonaca pokazala je svoj drugačiji karakter u napadu JNA i njihovih srpskih paravojnih jedinica.
Ovaj dokument je dokaz kako je vojska Jugoslavije htjela riješiti hrvatsko nacionalno pitanje. Ubijanjem.
Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovaraod strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitci je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi.
Iako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda, koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je široko štovana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je pirova pobjeda Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.
U Haagu vrlo je malo čelnika vojske Jugoslavije bilo suđeno, iako su sva napadna djelovanja išla preko njih, sam zapovjednik Veljko Kadijević nije odgovarao za svoja zlodjela niti u Haagu niti u Hrvatskoj. Vojska za koju je narod izdvajao novac okrenula je cijevi prema narodu i napravila genocid.
HOP portal