Svojim se junaštvom Nikola Jurišić proslavio god. 1532., kad je sa 700 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio 140.000 turskih vojnika na njihovom vojnom pohodu prema Beču. Turci koji su mogli mirno proći pored malenog grada i tako iznenaditi tada još nespremne Ferdinandove vojnike, strašno su se prevarili kad su mislili da će Kiseg biti lagan plijen.
Nikola Jurišić je sa svojih 28 lako i 10 teško naoružanih konjanika trebao odjahati za Beč i tamo se pridružiti glavnoj vojsci. Međutim, kad je vidio mnoštvo djece, žena i staraca koji su došli potražiti spas u gradskim zidinama, odlučio je ostati i braniti narod. Nakon što je Jurišić sastavio od seljaka i građana malu posadu od 700 ljudi, poslao je pismo Ferdinandu I. u kojem je napisao:
“Ja sam se usudio braniti ovaj maleni i slabi grad protiv turske sile, ne zato što se nadam da ću ga spasiti, nego samo da koji časak neprijatelja zabavim i tako kršćanskim vladarima pribavim vremena da se priprave za otpor. Samo zato izložio sam se najvećoj smrtnoj pogibelji.”
Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: “Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu.” Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko, koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.
Sulejman Veličanstveni imao je noćne more od Hrvata. Hrvati su tada spasili EU od turskog divljaštva, 1991. otjerali su sa svoga tla srpsko divljaštvo i ponovo spasili obraz Europi. Ovih dana gledamo turskog predsjednika Erdogana kako veličanstveno prolazi našim gradom dok su kolone građana blokirane satima u svojim automobilima. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan doputovao je u utorak u 15 sati iz Bakua u Zagreb, u pratnji šestorice ministara, stotinjak članova osiguranja i protokola i više od sto turskih gospodarstvenika te odsjeo u hotelu Esplanada.
Velika pompa oko dolaska Erdogana vezana je za turska ulaganja u Hrvatsku. Koliko je tako nešto moguće, vidjet ćemo uskoro. Niti kineska, pa ni ruska ulaganja nisu nama donijela ništa, a što će donijeti turska, odlučiti će mreža neokomunističkih vladara iz sjene, koji kontroliraju novac i bankarski sustav Hrvatske nastao na krađama u bivšoj zemlji, a koji se nastavio do današnjih dana. Teško da će neokomunistička elita dati kolač u ruke Erdoganu, kada bez većeg otpora pljačka već 25 godina hrvatski narod, iscrpljuje ga porezima, ovrhama i zakonskom pljačkom. Sa druge strane, Turci se nadaju primatu u turizmu kod nas, kada im je već sirijski rat poprilično uništio turističke učinke.
Europska unija još uvijek ozbiljno ne razmišlja o primanju Turske u članstvo. Dva su velika otpora takvoj odluci. Jedan je stav protumuslimanske koalicije, a drugi je stav Rusije, koja pokušava ovladati cijelim terenom prepuštenom Turskoj. Turski interes svakako je bliži američkom i njime se želi umiriti američkog saveznika prepuštanjem terena turskih želja. Hrvatska prebogata vodom i prirodnim resursima u netaknutoj prirodi, uvijek je bila želja mnogih vladara, pa tako i turskih. Dolazak tako i izgleda u javnosti.
SDP-ov Ostojić, dežurna baba tračara je ovaj dolazak opisao kao dolazak osobe koja kontrolira medije. Smiješno je tako nešto reći, jer u doba Milanovića kontrolirali su se mediji i mnoge udruge su služile za napadaje na neposlušne medije, znači da nam nije ništa bolje bilo nego Turcima s Erdoganom.
Ipak, treba zaključiti da je ovaj puta EU nama nametnula frustraciju Turaka neprimanjem Turske u EU , i to na način da Turskoj prepusti područje EU koje se zove Hrvatska i tako umiri savjest Unije na naš račun, a Turcima prepusti utjecaj na rubnim područjima EU, iako Tursku nije primila u EU. Nakon pokvarene igre Mađara i Austrije, koji nas pritišću zbog srpskog otvaranja pregovora sa EU, ovo je novi poraz naše neokomunističke diplomacije u srazu sa EU. Potpuno nepripremljena diplomacija za gotovo najvažnije razdoblje novije hrvatske povijesti sije i dalje čavle po putu, kojima sami sebe uništavamo prema europskom sutra.
Diplomacija i gospodarstvo baš kao kod dežurnih prostitutki, dijele ostatak plijena pokradene zemlje, bez imalo strategije i znanja.
Agresivan potez turske diplomacije u sam trbuh Unije otvara nova prestrojavanja na našem šahovskom polju. Očita kriza MVP-a i same vanjske strategije i dalje se nastavlja, a trčkaranje u Berlin na konzultacije čini samo nesposobna diplomacija koja nije u stanju sama odlučivati. Srećom, poznavajući hobotnicu svih naših pljački i privatizacija, teško je izvediva bilo kakva značajnija suradnja s Turskom, sve dok jedna moćna grupacija neokomunističkih čelnika želi zadržati primat u pljački Hrvatske. Da bi Hrvatsku zapljusnuo val investicija, treba prvo preko pravosuđa potrpati po zatvorima glavne pljačkaše Hrvatske. Do tada će svako ulaganje u Hrvatsku biti nemoguće, jer pljačkaško-komunističaka elita neće dozvoliti ničiji utjecaj u kontroli Hrvatske. Ova predstava Turaka jedino se može preseliti na male ekrane u njihove negledljive sapunice.
HOP portal
