Zakonodavci u RH omogućuju ovrhovovoditelju da ovršenicima/potrošačima oduzmu i gaće, pri tom se pozivajući na Direktive Vijeća Europe i pri tom lažu, i to debelo… Koga se to zapravo Vlade RH i institucije plaše?
Političari i službenici državnih pravosudnih institucija očigledno ne razumiju u kakvu tešku životnu situaciju su doveli građane donošenjem loših zakona, nesankcioniranjem onih koji ne primjenjuju zakone pri donošenju svojih odluka, zapošljavanjem i plaćanjem državnih službenika koji nemaju sluha za tegobe koje proživljava narod i koji boluju od nedostatka empatije.
Kada bi samo jedan od političara prolazio sličnu sudbinu kakvu prolazi ovršeni i opljačkani narod, preko čijih leđa se prelamaju svi mogući tereti i tegobe, možda bi njihovo razmišljanje bilo bitno drugačije. Bar jedan političar bi jasno i glasno rekao: „Ovako više ne ide“.
Nekolicina građana u nekoliko je sastanaka pokušala predočiti tim neemotivnim političarima prazne duše što to narod preživljava i proživljava, kao i činjenicu da ne može sam izaći na kraj s tim problemima, obzirom da mu omču oko vrata drži upravo država koja je slijepa i gluha na probleme građana, a koje probleme nisu skrivili građani, već interesne koruptivne grupe koji razumiju jednu jedinu riječ – novac.
Da pojasnim. U rujnu 2015. godine donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji zakon je neprimjenjiv i „neupotrebljiv“. Tako bar tvrde pravni stručnjaci. Usvojeni zakon trebao je biti slamka spasa za mnoge nelegalno ovršene građane kojima nelegalni kreditori uz pomoć sudova, bez treptaja oka, oduzimaju svu imovinu, a i kad im je oduzmu pomoću jednako tako neustavnih sudskih odluka, još uvijek su ti korisnici kredita dužni više nego što su bili kad su sklapali ugovore o kreditu. Dokaz ovome, mogao se čuti i u prošli četvrtak na Općinsko građanskom sudu u Zagrebu, gdje je održano prvo pripremno ročište između stranaka Posojilnice bank (austrijska zadruga) zastupane po odvjetniku Hinku Žerjavu i jednog od korisnika njihovih kredita. Postupak je pokrenut po tužbi korisnika kredita kojom tužbom se traži ništetnost ugovora o kreditu i privremena mjera.
Pristjetimo se početaka. Na području Republike Hrvatske prije desetak godina pojavili su se brojni posrednici koji su nudili povoljne kredite koje isplaćuju „austrijske banke“. Za dobivanje ponuđenog kredita nije trebalo proći dugotrajnu proceduru analize kreditne sposobnosti. Austrijanci su odokativnom metodom, brzinom svjetlosti, procjenjivali vrijednost nekretnina, a isto takvom brzinom odobravali i kredite. Idealno je bilo kad su te nekretnine bile locirane na atraktivnim mjestima, na Jadranu ili u centru nekog većeg grada, naročito u centru glavnog grada Republike Hrvatske. Za realizaciju kredita, osim nekretnine, tražili su i dodatno jamstvo gotovo svih članova obitelji, pa tako i danas postoje situacije u kojima su osim ovršene nekretnine, ovršene i sve obitelji: korisnik kredita, suprug ili supruga kao sudužnik, djeca kao jamci, i sl….
Na takav način došlo smo do nepunih pola milijuna ovršenih građana koji doslovno nemaju sredstava za život.
Naime, davatelji kredita, austrijske zadruge koje nisu smjele plasirati kredite niti izvan svojeg okruga u Austriji, a kamo li izvan Austrije, na hrvatskom tlu nesmetano su godinama poslovale, potom nesmetano pokretale ovrhu, nesmetano provele ovršni postupak do kraja uz pomoć sudova, i pri tom postali vlasnici brojnih vrijednih nekretnina, uz to i bez plaćanja poreza na nekretnine. Sve to uz blagoslov sudaca koji su stavljali svoj potpis i pečat na Rješenja o ovrsi, Rješenja o dosudi, itd., ali i uz blagoslov ostalih državnih institucija.
Bolna je istina i da su neki od sudaca i sami dužnici tih austrijskih zadruga, odnosno postoje čak i suci koji odlučuju o ovrhama u korist ovrhovoditelja – austrijskih zadruga, a čiji su bračni partneri ili bili posrednici u kreditiranju, ili pak imaju svoj odvjetnički ured koji po punomoći zastupa austrijske zadruge!!! Sukob interesa koji Ministarstvo pravosuđa i predsjednici sudova toleriraju!!!!!
FINA ne provjerava zakonitost osnove za naplatu potraživanja
Veliku ulogu u cijeloj priči igra i FINA koja kako kaže nije dužna kontrolirati zakonitost osnove za naplatu, već samo i isključivo provesti blokadu žiro računa ako je dokument koji je dostavljen u FINU naveden u zakonu kao ovršna isprava. Činjenica da je isti u posjedu ovrhovoditelja na nezakonit način, i to u posjedu stranih institucija koje su poslovale na području Hrvatske bez dozvola za rad, bez registriranih podružnica i koje su obavljale neregistriranu djelatnost na području RH što je Zakonom zabranjeno, to u ovom trenutku, a i godinama prije, ne uznemirava previše zakonodavce ni provoditelje zakona.
Tako se dolazi do apsurdne situacije. Ovršni zakon omogućuje odgodu ovrhe ukoliko je protiv ovrhovoditelja podnešena tužba radi ništetnosti, kaznena prijava, ili se vodi neki drugi postupak naveden u čl. 65. OZ-a. Isto tako omogućuje da sud na temelju prijedloga ovršenika donese Rješenje na temelju kojeg ovršenik može ostati u svojem jedinom domu i narednih godinu dana, odnosno donosi Rješenje o odgodi ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog ili ovršnog postupka, međutim, sudovi te odredbe navedene u Ovršnom zakonu vrlo rijetko ili nikad prihvaćaju u praksi.
Isto tako, rijetko ili gotovo nikad se ne omogućuje ovršeniku da se ovrha provede na onim sredstvima koja su za njega povoljnija: npr. ako jedna nekretnina vrijedi dovoljno da se njenom prodajom vjerovnik može namiriti, iako je takva odredba sadržana u Ovršnom zakonu ta odredba se gotovo nikad ne primjenjuje u praksi, i ovršeniku se ne omogućuje da se sredstvo ovrhe promijeni na način da se deblokira ostatak njegove imovine, a da se blokada tj. ovrha provede samo na jednom dijelu dovoljnom za namirenje ovrhovoditelja.
Problem je u jednoj od ugovornih stavki u kojoj je sadržana odredba da „ovršenik pristaje da se provede naplata i zapljena na svim njegovim sredstvima i na cjelokupnoj imovini…“, pa kad se uzme u obzir da je najčešće cijela obitelj u ugovoru o kreditu označena kao dužnik, sudužnik ili jamac, tada je jasno da svi oni ostaju bez sredstava za život, a da sudovi pogoduju ovrhovoditelju provodeći ovrhe na cjelokupnoj imovini svih ovršenika.
Zakon koji svaka od institucija različito tumači, i koji nema gotovo nikakvu svrhu pravne zaštite potrošača?
Isto tako je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu u rujnu 2015. godine propisano, da su ugovori o kreditu sklopljeni sa kreditnom institucijom koja nije imala potrebne dozvole za rad na području Republike Hrvatske – ništetni. Isto bez ikakve sumnje potvrđuje i Ustavni sud, tj. Ustav RH koji propisuje da sve odluke tijela RH moraju biti usklađene sa Zakonom i sa Ustavom, dok navedeni ugovori o kreditu to svakako nisu. Ništetnost gotovo uvijek nastupa od trenutka nastajanja nekog akta koji ako je ništetan, ne proizvodi nikakve pravne učinke. Na ništetnost bi sud morao paziti po službenoj dužnosti, no na žalost, niti jedan sudac do sada nije po službenoj dužnosti ništetnost utvrđivao. Citirani zakon propisuje i nadležnost hrvatskih sudova, međutim, ovrhovoditelj – austrijske zadruge i njihovi punomoćnici pred sudovima RH ne priznaju nadležnost hrvatskih sudova u parnicama za ništetnost. Istovremeno pred tim istim hrvatskim sudovima vode ovršne parnice radi namirenja svojih potraživanja i prodaje nekretnine??!!!
Punomoćnik ovrhovoditelja poziva se na propise Europske unije, tvrdeći da je Vijeće Europe donijelo akte kojima je na određeni način precizirao o pravima austrijskih zadruga u Republici Hrvatskoj. To nije točno. Naime, Vijeće Europe donijelo je Direktivu kojom se nalaže svakoj Državi članici da u svojoj državi donese takvu zakonsku regulativu, usklađenu sa europskim propisima, kojima će zaštititi svoje građane sukladno stanju u toj Državi. Dakle, sva odgovornost je na Vladi RH i Saboru RH koji svojim odlukama mogu narod zaštititi. Plašenje Vijećem Europe nije ni istinito, a ni zakonito.
DIREKTIVA 2014/17/ЕU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (Cijelu Direktivu pročitajte OVDJE
| (4) | Utvrđen je niz problema na hipotekarnim tržištima u Uniji koji se odnose na neodgovorno kreditiranje i zaduživanje te potencijalni prostor za neodgovorno ponašanje sudionika na tržištu, uključujući kreditne posrednike i nekreditne institucije. Pojedini su se problemi ticali kredita nominiranih u stranoj valuti koje su potrošači uzeli u toj valuti kako bi ostvarili korist od ponuđene stope zaduživanja, ali bez primjerenih informacija o tome ili razumijevanja tečajnog rizika koji je s time povezan. Te su probleme uzrokovali tržišni i regulatorni propusti, kao i drugi čimbenici poput opće gospodarske situacije i niskih razina financijske pismenosti. Drugi problemi uključuju nedjelotvorne, nedosljedne ili nepostojeće režime za kreditne posrednike i nekreditne institucije koji nude kredite za stambene nekretnine. Utvrđeni problemi imaju potencijalno značajne makroekonomske učinke prelijevanja, mogu dovesti do štete za potrošača, djelovati kao gospodarske ili pravne prepreke prekograničnim aktivnostima i stvoriti nejednake uvjete za uključene aktere. |
| (5) | Kako bi se olakšalo uspostavljanje unutarnjeg tržišta koje nesmetano funkcionira i visoka razina zaštite potrošača u području ugovora o kreditu koji se odnose na nekretnine te kako bi se osiguralo da su potrošači, koji žele takve ugovore, u mogućnosti učiniti to s povjerenjem, znajući da institucije s kojima surađuju postupaju na profesionalan i odgovoran način, potrebno je u više područja uspostaviti pravni okvir Unije usklađen na primjeren način, uzimajući u obzir razlike u ugovorima o kreditu koje proizlaze osobito iz razlika u nacionalnim i regionalnim tržištima nekretnina. |
| (6) | Ova bi Direktiva stoga trebala razviti transparentnije, djelotvornije i konkurentnije unutarnje tržište putem dosljednih, fleksibilnih i pravednih ugovora o kreditu koji se odnose na nekretnine, istodobno promičući održivo kreditiranje i zaduživanje te financijsku uključenost i na taj način omogućujući visoku razinu zaštite potrošača. |
| (9) | Za područja koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom države članice slobodno odlučuju hoće li zadržati ili uvesti nacionalno pravo. Države članice osobito mogu zadržati ili uvesti nacionalne odredbe u područjima poput ugovornog prava koje se odnosi na valjanost ugovora o kreditu, imovinskog prava, upisa u zemljišne knjige, ugovornih informacija i, u mjeri u kojoj nisu regulirana u ovoj Direktivi, poslijeugovornih pitanja. Države članice mogu odrediti da stranke uzajamnim dogovorom odaberu procjenitelja ili društvo za procjenu ili javne bilježnike. S obzirom na razlike među procesima kupnje ili prodaje stambenih nekretnina u državama članicama, postoji mogućnost za vjerovnike ili kreditne posrednike da unaprijed zatraže primitak plaćanja od potrošača, pod uvjetom da bi takva plaćanja mogla pomoći u osiguravanju sklapanja ugovora o kreditu ili kupnje ili prodaje nekretnine te mogućnost zloporabe tih praksi, osobito ako potrošači nisu upoznati sa zahtjevima i ustaljenom praksom u toj državi članici. Stoga je primjereno dopustiti državi članici nametanje ograničenja za takva plaćanja. |
| (10) | Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez obzira na to jesu li vjerovnik ili kreditni posrednik pravna ili fizička osoba. Međutim, ova Direktiva ne bi smjela utjecati na pravo država članica da, u skladu s pravom Unije, ograniče ulogu vjerovnika ili kreditnog posrednika na temelju ove Direktive samo na pravne osobe ili na određene vrste pravnih osoba. |
Austrijske zadruge tvrde da su ugovori o kreditu sklopljeni u Austriji, a ne u Republici Hrvatskoj
Iz niza činjenica proizlazi suprotno, tj. da su ugovori ugovoreni, potpisani i ovjereni od strane dužnika kod javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj dok vjerovnik nije bio niti prisutan sklapanju, potpisu i ovjeri ugovora već je bio prisutan samo posrednik. Ovo činjenično stanje nitko ne može pobiti. Isto tako je nesporno da kada bi ugovori stvarno bili sklopljeni u Austriji, kako to punomoćnici austrijskih zadruga tvrde, tada bi isti morali imati propisanu nadovjeru – Apostille kojima se ti ugovori legaliziraju za pravni promet na području Republike Hrvatske. U suprotnom, ne bi mogli biti prihvatljivi za upis hipoteke (založnog prava) niti za provedbu ovršnog postupka jer nemaju zakonom propisani pravni oblik.
FINA provodi ovrhe bez ispitivanja vjerodostojnosti i zakonitosti ovršne isprave. Na upit što je ovršeniku činiti, FINA, ali i Ministarstvo pravosuđa upućuju ovršene građane da se obrate sudovima sa Prijedlogom za donošenje Privremene mjere – koja bi trebala biti donešena po žurnom postupku, ponajviše radi sprječavanja eventualnih nezakonitosti i radi omogućavanja ovršeniku da normalno živi i radi.
Sudeći po sudskoj praksi, od prijedloga za ovrhu pa do rješenja ovršenik prolazi pravu kalvariju
FINA npr. blokira račun u listopadu 2015. godine, nekoliko dana je ovršeniku potrebno da uopće shvati što se to događa i tko ga je ovršio, jer ni FINA, ni ovrhovoditelj ne šalju ovršeniku nikakvu obavijest o provedbi ovrhe, a pogotovo ne nikakvo rješenje. Nakon toga, ovršenik koji već ima u postupku podnesenu tužbu radi ništetnosti ugovora o kreditu, sudu podnosi i Prijedlog za donošenje privremene mjere, međutim sudovi razdvajaju ovršni postupak na nekretnini od onog na novčanim tražbinama, pa isti prijedlog ne vrijedi i za nekretninu i za blokadu žiro računa??? Tako se postupak privremenog zaustavljanja pljenidbe novčanih sredstava (odgoda ovrhe na novčanim sredstvima) odugovlači u nedogled, mjesecima, a dokaz navedenom je da je korisnik kredita/ovršenik koji je u četvrtak imao parnicu sa Posojilnica bank tužbu radi ništetnosti ugovora o kreditu podnio u listopadu 2015. godine, Rješenje o odgodi ovrhe na nekretninama je dobio od jednog suca u siječnju 2016. godine, dok pljenidba novčanih sredstava i dalje traje, a po podnešenom Prijedlogu za privremenu mjeru nije ništa rješavano iako se radi o hitnom postupku.
Razlog, punomoćnik ovrhovoditelja traži da se sud u Republici Hrvatskoj proglasi nenadležnim (što je suprotno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju), tvrdeći, da korisnik hipotekarnog kredita nije – POTROŠAČ te da se na njega ne odnosi propis kojim je regulirana ništetnost ugovora o kreditu, nadležnost sudova i odgoda ovrhe!!!!!
U ovršnom postupku o kojem pišem, a koji se vjerovatno ni malo ne razlikuje od mnogih drugih ovršnih postupaka, ovršenik je korisnik kredita, a ovršenici su i sudužnik i jamci. Sudužnik je preminuo od moždanog udara 2011 godine, a prethodno su mu svakog mjeseca uporno uskraćivali mirovinu naplaćujući dug prema nelegalnom kreditoru. Isto tako je dug plaćao i korisnik kredita, a zaplijenili su i sredstva s računa dva jamca.
Poput krpelja koji neumorno siše krv, tako i ovaj ovrhovoditelj uporno traga za izvorom sredstava svojih dužnika i „sjeda“ na sve dostupno.
Zakon je opet u tim ovršnim postupcima nedorečen, omogućivši da se ovrha provodi protiv dužnika, sudužnika i jamaca – protiv svakog u punom iznosu koji se nalazi u Ugovoru o kreditu, neovisno o tome koliko je do tada već duga isplaćeno, i neovisno o tome što se blokadom svih sudionika naplata upeterostručuje pa time ovrhovoditelj stječe nepripadnu materijalnu i financijsku korist, naročito stjecanjem višestruko vrijednijih nekretnina od visine duga.
Blokadom cjelokupne imovine i svih novčanih sredstvava svih sudionika ugovornog odnosa broj blokiranih se povećava, stvara se veći broj siromašnih i opljačkanih građana, a ovrhovoditelj ima mogućnost naplatiti se od svih – i to u punom iznosu.
Jedini način da ovršenik kasnije vrati zaplijenjena i oduzeta sredstva je da pokrene protuovrhu protiv ovrhovoditelja i da u parnici dokazuje da su mu sredstva neosnovano oduzeta…..
A koji ovršenik obzirom na socijalno i financijsko stanje ima takvu mogućnost?
U Hrvatskoj se proizvodi sirotinja, i to svakodnevno, dok se ovrhovoditelji enormno i prljavo bogate.
Pa kad u Ministarstvu pravosuđa, u Vladi RH, u Saboru RH, kažu toj sirotinji – pokrenite parnice i vodite tužbe svatko za sebe, ili zatražite od suda odgodu ovrhe, odnosno privremenu mjeru, očigledno je iz te tvrdnje da uopće nisu upoznati sa radom institucija, koje uporno pogoduju ovrhovoditelju, dok ovršenici u tim postupcima nemaju baš nikakva prava. Još ako je ovršenik poduzetnik ili obrtnik, tada se može slobodno reći da mu je budućnost upropaštena u potpunosti. Jer obrtnike, OPG-ove i poduzetnike ne štiti Ovršni zakon koji za građane propisuje da se ne može oduzeti više od 1/3 primanja.
Naprotiv, poduzetnicima, OPG-ovima i obrtnicima – oduzeli bi i gaće, kada bi se iste nalazile na listi dozvoljenih predmeta za provedbu ovrhe.
NADA LANDEKA
HOP PORTAL