Točno u 5:30 sati 1. svibnja 1995. godine započela je vojno-redarstvena operacija Bljesak kojom je započelo oslobađanje okupiranog hrvatskog teritorija od četničkih agresora i kojom je označen kraj paradržave srpske republike Krajine u Hrvatskoj. Svrha same te hrvatske vojne akcije je bila osigurati slobodan promet i konačno spriječiti terorizam u tadašnjem sektoru „Zapad“. Pobunjeni Srbi su na početku napada zarobili 36 pripadnika snaga UN-a, ukrali im opremu i oteli teško naoružanje iz skladišta pod nadzorom UN – a kod Okučana. U toj oslobađajućoj operaciji HV-a poginulo je 42 hrvatskih vojnika, među kojima i pilot HV-a Rudolf Perešin, heroj Domovinskoga rata, a ranjeno je 162 pripadnika HV-a. Hrvatske snage s oko 7200 vojnika i policajaca su u manje od 32 sata oslobodile 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Nakon gotovo četiri godine srpske okupacije oslobođeni su Okučani. Teroristička odmazda sa strane RSK je bila izvedena raketiranjem Zagreba i granatiranjem Karlovca i Siska. Predsjednik paradržave pobunjenih Srba Milan Martić se na radiju i televiziji otvoreno pohvalio kako je osobno izdao zapovijed za raketiranje Zagreba u kojem su rakete ispustile tzv. zvončiće, namijenjene prvenstveno ozljeđivanju i ubijanju civila na otvorenom prostoru, pri čemu stradava čak 17 balerina i baletana, među njima i slavna primabalerina Almira Osmanović. Upravo je to Martićevo javno hvaljenje postalo temelj haške optužnice i jedan je od rijetkih primjera javnog hvaljenja ratnim zločinom. Zbog zapovijedi da se napadne Zagreb, Međunarodni sud u Haagu pravomoćno je zbog ratnog zločina osudio Milana Martića na 35 godina zatvora.
Glavni stožer HV-a izdao je zapovijed da se tijekom napada na pobunjenike strogo poštuju ratna pravila prema odredbama Ženevske konvencije, da se vodi računa o životima civila koji su bili izmiješani s agresorskom vojskom što je čak i otežalo provođenje napada. Hrvatska vojska se prema civilnom pučanstvu u oslobođenoj enklavi ponašala korektno, dok se pobunjenička srpska strana poslužila terorističkim metodama raketirajući Zagreb i kasnije kada su za vrijeme hrvatske vojno-redarstvene operacije Oluja (4.-7. kolovoza iste godine), u povlačenju pred pobjedničkom hrvatskom vojskom, svojim vlastitim tenkovima gazili preko svojih vlastitih izbjeglih civila. Po tom ponašanju se vidi da je velikosrpskim vođama bilo jednako nebitno stradanje ljudi i civila, bez obzira na njihovu nacionalnost. Bosanski Srbi i Milošević pokazali su da su svoje pobunjene sunarodnjake u Hrvatskoj politički iskoristili za potrebe stvaranja velike Srbije, te da im više ne žele dati vojnu podršku, jer su odustali od projekta ´države u državi´, barem što se Hrvatske tiče. Međunarodna zajednica je prešutno pristala i dozvolila vojno rješavanje dugogodišnje okupacije hrvatskog teritorija, čime je Hrvatska konačno počela suvereno ovladavati vlastitim državnim teritorijem i granicama, budući da je srpska strana od samog početka sukoba i rata konstantno blokirala, kršila ili pak odbijala sve pregovore i mirovne prijedloge.
Ovo su ključni razlozi zbog kojih je danas na hrvatskoj nacionalnoj televiziji prijenos svečanog obilježavanja vojno-redarstvene operacije Bljesak i misa koju je predvodio hrvatski vojni ordinarij biskup Jure Boban trebao biti ne samo u prvom planu, nego i na prvom programu hrvatske televizije. Umjesto toga je to svečano polaganje vijenaca i proslava kojoj je pristustvovao hrvatski državni vrh s premijerom Oreškovićem, članovima Sabora, hrvatskim županima te predstavnicima hrvatskih postrojbi i dragovoljaca Domovinskog rata – bilo premješteno na HRT4 – na tek četvrti program nacionalne televizije! Na prvom programu HRT-a je hrvatski narod u isto vrijeme mogao pratiti misu u Okučanima povodom pravoslavnog Uskrsa. Ne zaboravimo da se sve ovo odvija u Okučanima, u radijusu od otprilike 100 kvadratnih metara, i to istodobno. Pupovac je očito namjerno pokušao provocirati odabirom lokacije prijenosa proslave pravoslavnog Uskrsa, a mogao je odabrati bilo koju drugu pravoslavnu crkvu, jer Okučani nisu središte pravoslavlja, pa niti onog srpskog. Bilo bi logičan izbor pravoslavne crkve u centru Zagreba, kao što i katolici povodom katoličkih blagdana imaju uvijek prijenos misa iz zagrebačke katedrale. Sama HRT nastavlja u Radmanovom duhu i praktički svojom politikom prioriteta emitiranja ovih današnjih proslava podržava Pupovčeve vrlo opasne provokacije koje su na samom rubu političkog incidenta. U Zagrebu, u samom centru grada se u pravoslavnoj crkvi na Cvjetnom trgu također održalo misno slavlje povodom pravoslavnog Uskrsa, te je HRT mogla znatno jeftinije proći prenošenjem te mise umjesto one u Okučanima, što baš ni u čemu ne bi umanjilo značaj proslave pravoslavnog Uskrsa u Hrvatskoj.
Ingrid Runtić
HOP portal
