Davor Gjenero je pisao kolumneza tzv. Glasnik koji je bio i ostao, iako je svoju kraticu izgubio, “Glasnik HDZ-a”.
1991. Gjenero je bio režimski pisac u Tuđmanovim novinama (nema zabune, nije drugi čovjek istog imena, što nam može potvrditi i njegov lijep pogled na slici ispod podnaslova “Bilješka o autoru”), a 2009. godine o Tuđmanu kaže ovo:
“Što je onda ostalo nakon Franje Tuđmana?
Gjenero: „Ostalo je 10 godina izgubljenog vremena, ostale su posljedice loše vladavine i rata koji se mogao, ako ne izbjeći, onda voditi daleko pametnije no što je bio vođen u Tuđmanovo vrijeme, s manje žrtava i razaranja.”
2016. godine Gjenero ima novi stav. Napada Milanovića, hvali Tuđmana, a razapinje Dragana Lozančića. Dobro plaćen za svoje eskapade. Jučer je na HRT-u objašnjavao tko je Lozančić. Dakle, Gjenero je “domoljub”, a Lozančić izdajnik. Zemljo otvori se… Lozančić izdajnik, Pupovac pukovnik…još jednom, zemljo otvori se…
Poltrončić vlasti piše ono što vlast želi čuti.
Proamaerički orijentiran obavještajac Dragan Lozančić, doktor znanosti, rođen je 27. rujna 1963. godine u Zadru. Živio je u SAD-u, čije državljanstvo ima, a u Hrvatsku se vratio 1991. godine, da pomogne svojoj zemlji, a mogao je lagodno živjeti, kao naš bivši premijer Milanović, koji je na početku rata zbrisao u diplomaciju.
Lozančić je završio klasičnu katoličku gimnaziju ‘Holy Cross’ u New Yorku 1981. godine. U New Yorku je i diplomirao strojarstvo 1986. godine, nakon čega su uslijedili magisterij (1989.), a onda i doktorat (1995.) na Sveučilištu Columbia u New Yorku.
Odlikovan je za sudjelovanje u Domovinskom ratu i to Redom hrvatskog pletera i hrvatskog trolista, Spomenicom Domovinskog rata, te Spomenicom domovinske zahvalnosti. Primio je i odlikovanje Republike Francuske Chevalier dans l’Ordre Nationa du Merite. Danas o njemu trabunja Davor Gjenero na HRT-u.
Navijački “portali desnice” krenuli su u zadnje vrijeme u hajku oko Lozančića i Markića, kako bi lakše instalirali Karamarkovog poslušnika na tu poziciju. Nisu uspjeli.
U principu, Ante Gotovina postaje sve bitniji oko imenovanja novog šefa SOA-e. Zašto? Pokvareni mediji jna desnice pokušavaju izbrisati sjećanje naroda na činjenicu tko je zapravo lovio i izdao Gotovinu, tko je podijelio nagradu i otvarao šampanjac. S tom pokvarenošću krenula je desnica poput Indexa ili Dnevnog. Oni koji su uhitili Gotovinu, ustvari se boje toga događaja. Oni žele svoga čovjeka umjesto Markića. Ne žele Daniela Markića. Kao što nisu željeli niti Lozančića. Prvi progon Lozančića napravila je Željka Antunović, kada ga miče iz sigurnosnog sustava, jer je američki državljanin, sada to čini predsjednica zbog afere Mamić, zbog velikog domoljuba za vlastiti džep. Tada je Lozančić bio smetnja velikom skandalu oko Joze Radoša, koji je u javnost odao činjenicu da su naše sigurnosne službe prisluškivale Miloševića uz pomoć Amerikanaca.
Isprika medija za smjenu je pokvarena. Lozančić je maknut jer “nije obavijestio Ivu Josipovića i Zorana Milanovića oko kontakata sa Iranom”. Kontakt sa Iranom uspostavio je Markić. Najbliži čovjek Lozančića. Kako smo u NATO-u i EU, mi smo dio jedne zajedničke politike i američka procjena je bila da su Hrvati idealni za kontakt. Posao je odrađen profesionalno. Ali naš medijski kokošinjac koji ne razumije osnove profesije, označio je taj slučaj krucijalnim za smjenu. Ako je Lozančić zaobišao Josipovića i Milanovića – sada ispada da desničarski navijački portali podržavaju ovu dvojicu? Niti ih zaobilazi, niti je on vodio slučaj oko Gotovine, a još manje je istina o vezi njega i Pašalića. Svi ti natpisi pokazuju da su i Jutarnji list, Večernji list, pa i neka manja glasila odlučili prikriti prave nalogodavce uhićenja Gotovine, koji sada participiraju u vlasti.
Ipak, Amerikanci su očito utjecajem na Oreškovića napravili kozmetičku smjenu. Markić i Lozančić su dio iste ekipe, koja nastavlja dalje čistiti naše službe prepune prosrpskog kadra, vezanog za zemunski klan i srpske službe. Naši mediji, potpuno pod srpsko-ruskom školom, rade sve da to spriječe, desničarski portali ih u stopu slijede. Jedino je naš portal pisao od početka protiv Orbana, ali narod je vjerovao u priče jednog admirala da je Orban veliki državnik, a Putin dio kršćanske vojske… Danas nas baš Orban pritišće u zaštiti srpskih interesa, te ga hvali i Šešelj. Nije li komično da admiral Domazet i Šešelj imaju isti stav o Orbanu? Nije li komično da je jedan Gjenero relevantan oko Lozančića, a nekada je prozivan da se redovito sastaje sa srpskim diplomatima?
‘Ključnu ulogu u uhićenju Salaha Abdeslama u Briselu imali su hrvatski obavještajci´ . Naravno da navijački i korumpirani mediji nisu tu istinu htjeli prenijeti na svojim portalima, o tome šuti i Gjenero. Time bi Dragan Lozančić postao heroj. Čovjek kojem možemo zahvaliti što je prvi pokrenuo činjenicu oko istrage o jačanju četničkog pokreta u Hrvatskoj i koji je zapravo zbog toga i smijenjen. Prosrpski mediji i politika regiona to mu nije oprostila. Gaf predsjednice s Mamićem bio je idealan povod za smjenu Lozančića. Prosrpski dio SOA-e idealno je to iskoristio. Vijest o predsjednici i inkriminiranom Mamiću napravila je ogromnu štetu predsjednici. Ali, po tome se i razlikuju državnici od političara, da znaju procijeniti što je dobro i pametno – i u kojem trenutku. Ako SOA treba objašnjavati predsjednici koliko je to nerazuman potez, onda nas niti Gjenero ne može spasiti. Predsjednica se ponijela kao u vrtiću, “nisam ja kriva, on me nije upozorio tko je Mamić”. SMIJEŠNO. Gjenero je pravdajući nečije gluposti pokazao tko je on zapravo. Domestos po potrebi, a ne novinar sa stavom.
Koji novinari su korišteni za taj igrokaz oko Lozančića? Gjenero i Malić. Veliki protivnici tuđmanizma su danas najveći domoljubi. I to baš u “desničarskim” medijima.
Što je izjavio Miroslav Tuđman o Lozančiću? Radi se o časnom čovjeku i domoljubu. Ali ipak traži smjenu, jer zna da bi njegov ostanak ugrozio prave smutljivce iz vlastitih redova, baš zato što je častan čovjek. Častan, a mediji ga proglašavaju izdajnikom, dok novinar Malić, nekada vrlo blizak Perkoviću, razapinje baš Lozančića. Komunistička vrhuška jezivo mrzi Hrvate iz dijaspore, jer nisu obilježeni krimenom crvenih knjižica. Oni su smetnja komunističkim lopovima da provedu krađu planiranu još iz doba njihovog udbaša Steve Krajačića. U tome im pomažu korumpirani novinari ljevice i desnice dovoljno našmrkani novcem, da bi što više zamaglili njihov lopovluk.
Predsjednica je izjavila da se neće miješati u izbor šefa SOA-e. I time jasno pokazala koliko je američki saveznik bijesan na nju zbog smjene Lozančića. Markićevo postavljenje na mjesto Lozančića svakome tko logično razmišlja otkriva da Lozančić nije izdajnik i da predsjednica nije bila u pravu. Čitava ta igra bila je čista kozmetika za javnost. Opet, ako država pokrene postupak prema Lozančiću zbog nekog propusta, što stidljivo najavljuje Karamarko, predsjednica će imati svoj Watergate. Ostavka Lozančića je logična, ali njeno razvlačenje je poruka Lozančića onima koji ga razapinju, “dao sam vam dosta vremena da nađete dokaze protiv mene, niste našli ništa, sada odstupam, a vaši potezi će na kraju vas osuditi na propast”…
Igor Drenjančević
HOP portal