Problem izdavanja nelegalnih kredita RBA zadruga po Hrvatskoj i posljedične pljačke zajmoprimaca (hrvatskih građana) počeo se pretvarati u Sizifov posao, odnosno jalov posao. Kada uronimo u prave razloge nemogućnosti njegovog rješavanja i uzroke nemoći državnih institucija u rješavanju problema desetaka tisuća oštećenika pojavljuje se čitav niz logičnih prepreka. Ne ulazeći u kreditne interese, kako zajmodavaca, tako i zajmoprimaca te u matematičke vratolomije izračunavanja kamatne stope otplativosti kredita, može se uopćeno utvrditi da su svi krediti sa kamatnom stopom do maksimalno 3% visine kamatne stope itekako otplativi i da takvi krediti odgovaraju zakonima tržišnog poslovanja, budući da obje strane ostvaruju svoju korist, dok u ovoj visini kako su plasirani kod nas očito nisu otplativi. Takvi krediti do 3% kamatne stope uvriježeni su u svim zemljama EU i nisu upitni. No, Hrvatska država je usvojila kamatne stope od 5,6 ili 7 % kamata, što je dvostruko više. U susjednoj Srbiji te kamatne stope “legalnih” bankarskih kredita su i tri ili četiri puta veće. U slučaju raskida takvog zbog kamatne stope neotplativog kredita pojavljuje se sitno tiskana uredba na svim zakonski sklopljenim kreditima od 12% kamata na preostalu glavnicu. Ako znamo da se u početku otplate kredita uvijek otplaćuje kamata, a da tek puno kasnije u otplatnoj rati raste udio glavnice kredita, jasno je da se u slučaju raskinutog kredita uvijek radi o “penalu” zateznih kamata na glavnicu koja je u stvari nedotaknuta, odnosno u cijelosti neotplaćena. Jer, mnoge građane još je 2007. godine zahvatila svjetska ekonomska kriza koja je u Hrvatskoj i ostala.
Poslovanje RBA zadruga se u tom segmentu ne može izdvojiti kao naročito opaka pljačka građana i loša trgovina kreditnim proizvodom, nego se mora zaključiti da su ustvari svi krediti u Hrvatskoj (i oni legalni i oni nelegalni) praktički neodrživi i zajmoprimcu nemogući otplatiti pod ovakvi uvjetima. Izdvajanje ilegalnih RBA zadrugarskih kredita od onih drugih “legalnih” svih ostalih banaka koje uredno posluju u Hrvatskoj, ustvari je čisti politički potez po onoj staroj: podijeli pa vladaj.
Zajmoprimci RBA kredita su se navodili jednostavnom i razumljivom logikom: radije ću uzeti kredit uz kamatnu stopu od 2,5 do 3% kamatne stope (kao što je normalno u uređenim zemljama EU), nego pristati na uvjete legalnih banaka koje posluju u Hrvatskoj i koje mi nude kredite od čak 6 posto kamatne stope. Zbog toga su zažmirili na vrlo sumnjivu činjenicu da ti agenti koji prodaju takve kredite ustvari rade po kućama, idu od vrata do vrata. Činjenica da oni koji plasiraju takve kredite idu od vrata do vrata i dolaze upravo s papirima na kojima je znak austrijske RBA banke, ih je u toj odluci još više učvrstila, umjesto da još pojača sumnju u ilegalno poslovanje. Također je jasno da je namjera organizirane prijevare i otimačine nekretnina preko takvih hipotekarskih kredita krenula iz Austrije.
U Austriji će direktora banke staviti iza rešetaka i time je priča za njih završena. No kod nas se ovrhe nad nekretninama dužnika i dalje provode, i za naše se oštećenike i dužnike ništa nije riješilo, osim saborski izglasane dopune zakona prošle godine po kojima se daljnje poslovanje oduvijek ilegalnih RBA zadruga proglašava ilegalnima od tog trenutka nadalje. No, od izglasavanja te zakonske dopune, ilegalni RBA krediti ionako nisu više bili plasirani na tržištu.
Kako dakle popraviti načinjenu štetu građanima? Nenad Koljaja i Branko Hleb su u emisiji kod G. Stojića jasno iznijeli sve okolnosti problema, ali u toj emisiji, kao i u svim emisijama do sad nedostaje kompletna slika. Svi se dive što su Mađari istjerali bankare, odnosno dali poništiti takve kredite u svojoj državi. No Neno Koljaja jasno kaže i kako su to Mađari napravili: poslali su upit u Luxemburg na europski sud kako postupati, a sud je početkom 2015. godine donio rješenje po kojemu su ti krediti proglašeni nevažećima. Dakle, Mađari su jedino uz pravni naputak EU uspjeli riješiti taj problem. Nažalost Stojić nije postavio jedino logično pitanje koje je u ovoj emisiji trebao i postaviti: je li hrvatska država učinila isto? Prevedeno na ulični jezik: Mađari nisu robinhudovski istjerali bankare iz svoje zemlje, nego su samo primijenili odluku europskog suda, odnosno važeće zakone EU. POsljedično možemo zaključiti da Hrvatska jednako kao i Mađarska treba podnijeti čitav slučaj sudu EU i uz njihovu pomoć pravno riješiti problem. Umjesto toga, oštećenici se suduju po hrvatskim i austrijskim sudovima što je odmah u početku bilo osuđeno na propast, odnosno to ne može riješiti zajednički problem svih oštećenika.
No, tu se pojavljuje još jedan problem. Mađarska je ušla u EU 2004. godine, a Hrvatska tek 2013. godine. Nije nam poznato kada je počelo plasiranje nelegalnih kredita u Mađarskoj, ali znamo kada je počelo masovno plasiranje kredita ilegalnih RBA zadruga u Hrvatskoj: 2004. godine. To zapravo znači da europski sud ne može biti nadležan za gospodarski i kreditni kriminal koji je počinjen u Hrvatskoj prije ulaska Hrvatske u EU. Hrvatska je trebala odavno, još u tijeku pristupnih pregovora EU iznijeti taj problem i dići ga na razinu važnosti ostalih pregovaračkih poglavlja – jer je kriminal potekao iz Austrije, EU članice, tj. direktora RBA banke u Štajerskoj, austrijskog državljanina i bankara. Dakle, Hrvatska je imala već tada problem s jednom članicom EU – Austrijom. To je ogroman problem koji se tiče čak 20.000 prevarenih hrvatskih zajmoprimaca navodnih austrijskih RBA kredita. Taj problem je za Austriju riješen samim time što će bankar iz Štajerske zajedno sa svojim suučesnicima završiti iza rešetaka, ali to nikako ne rješava problem hrvatskih građana i hrvatske države. Time što osuđuje krivca i suučesnike na kaznu i zatvor Austrija je samu sebe pravno oprala, a problem ovrha i pljačke u Hrvatskoj ostaje interni hrvatski problem ogromnih razmjera. Također je indikativno da je masovno plasiranje RBA zadrugarskih kredita u Hrvatskoj započelo 2004. godine, iste godine kada je Mađarska primljena u članstvo EU i kada su kriminalni austrijski bankari “izgubili” njihovo tržište i pojačano se okrenuli hrvatskom. Mađarska je pravodobno mogla zaustaviti ilegalno poslovanje austrijskih ilegalnih zadrugara na svom teritoriju, jer je od 2004. godine postala članica EU.
Kako god okrenemo, hrvatska država je samu sebe dovela u pat-poziciju, a svojim ovršenim građanima servirala šah-mat. Nakon što su austrijske RBA zadruge počinile kreditni masakr nad hrvatskim pučanstvom, hrvatske interese brani povjerenik za Hrvatsku i glavni koordinator Raiffeisen bankarske grupacije Michael Spitzer koji vodi bitku na bankarsko-pravnom nivou. Onaj državnički, hrvatski nivo i interese hrvatskih građana ustvari još uvijek nitko iz redova hrvatskih institucija ne zastupa, što je tragično.
I. R.
HOP portal
