U državi imamo ured predsjednika i bivšeg predsjednika,a onaj bivši nimalo omiljeni stalno se prijeti vlastitoj državi. Umjesto da shvati kako je ukidanje njegovog ureda nužnost, poput ruskog oligarha prijeti tužbama, jer ne želi sudjelovati u štednji za vlastiti narod. Ako želi pomagati državi može to činiti i iz svoga stana, ali nužnost ureda zapravo je nužnost mužnje vlastitog naroda. Puna su usta Mesiću štednje dok živi na visokoj nozi i želi zadržati ulogu glavnog čovjeka u zemlji. Njega štednja ne zanima, ukidaje ureda smatra odmazdom, iako je preko ureda do sada izvukao gotovo milijun eura za nešto što je mogao raditi i od kuće ili otvoriti svoj konzultanski ured na tržištu.
Nije loše niti njegovim kćerkama, jedna je u MVP-a, a onda druga je bila poznata kao direktorica toplica Zagreb, koje ne postoje, ali je Bandić godinama držao kćer od Mesića na toj poziciji. Kada je izbila svađa između tate i gradonačelnika i put kćer je krenuo nizbrdo. I tako je Zagreb postao Mrduša donja.
Još uvijek mi kroz glavu struje Mesićeve priče oko željezare u Sisku, te njegovo potpisivanje nekakvog pisma namjere, kojim je investitor ušao u željezaru i potpuno ju uništio. Kada se dogodio krah, Mesić je tvrdio da ništa nije potpisao, ali u javnost je izašao ugovor sa njegovim potpisom. Nakon natezanja po medijima Mesić je odgovorio da je možda i potpisao dokument, ali se ne sjeća.
Kao svjedok u Haagu prozvao je osobe koje su odgovorne za rušenje mostarskog mosta, iako se s vremenom dokazalo da su Bošnjaci sami srušili most i pokvareno tvrdili da su krivi Hrvati.
U Australiji je na početku rata skupljao čekove za obranu zemlje, za koje ga danas prozivaju Hrvati iz Australije, pjevanje ustaških pjesama je opravdao činjenicom da su svi pjevali ustaške pjesme. Uglavnom za sve što loše učini neokomunistički mediji ga obrane. Već odavno je zaslužio ukidanje ureda svojim ponašanjem, što sada i ne smije biti problem jer ova vlada kreše sve uhljebničke novce razbacane po potpuno nebitnim udrugama. Koliko su nebitne govori stanje svijesti u Hrvatskoj. Te famozne udruge šute kada Index pljuje po vjerskim slobodama i ruga se Hrvatima u svezi Leopolda Mandića. Sve te udruge šute i kada dobivaju otkaze novinari koji nisu ljevičari kao Ozana Bašić, šute oni i na izljev gluposti Stipe Mesića, šute i na nekadašnji ured Ive Josipovića u kojem je sjedio sin Josipa Perkovića, šute na pljačku INA-e, Plive, pravosuđe i tek nadobudni pojedinci čine nešto. Za to vrijeme ovakve udruge sa enormnim primanjima progone branitelje u kolicima, zajedno sa policijom. I glavna vijest u medijima su branitelji u šatoru, ali nitko od tih silnih udruga nikada nije upitao što znači skrbnički račun INA-e kod Zagrebačke banke.
Što će nam onda takve udruge, pojedinci i takav predsjednik? Opljačkana zemlja ne treba takve nesposobnjakoviće. Viceve svi dobro pričaju u birtiji, a ured predsjednika nije kazalište komedija. Zato svi antifašistički uhljebi ,stvarni nesposobnjakovići brane interese svoje uhljebničke zajednice, braneći “demokraciju”. U Splitu su tako neki dan farizeji pričali o antifašizmu. Bio je snimatelj Zoran Erceg, ratni snimatelj, vrlo blizak Ratku Mladiću, 
koji je danas veliki hrvatski branitelj. Zar vi stvarno mislite da jedan Ratko Mladić u svoju blizinu dovodi hrvatskog branitelja? Neki pak Kosanović involviran u aferu oko HAVC-a i snimanja dokumentarnog filma o ubojstvima civila od strane HV-e, što se isto pokazalo kao laž, ponudio se kao antifašista na splitskoj tribini?!
Svi oni traže “ustaše”, a mi smo kroz njih pronašli ljude koji iskonski mrze Hrvatsku, ali su svjesni da je stanje u Srbiji odvratno čak i za Srbe. Vrijeme je da šaka jada prestane nas mrziti za naš novac.
HOP portal
