Kažu partizanski komesari kako su na današnji dan ni iz čega stvorili državu, industriju i bolnice. Slave svoga zločinca, kao “dan mladosti”. Svega toga prije njih nije bilo, kažu lažljivci. Primitivci im i danas vjeruju iako se ne zna niti tko je Josip Broz, a kamoli kada je rođen taj masovni ubojica, kojem se danas primitivna svjetina klanja u Kumrovcu, jer im je omugućio da iz opanka obuju cipele, pobacaju vlasnike stanova kroz prozor i usele u tuđe stanove, većinom židovske… o pokradenim tvrtkama da ne pričamo… danas “antifašizmom” brane ukradenu židovsku, hrvatsku i njemačku imovinu, kako je nikada ti isti opančari i njihovi potomci ne bi morali vratiti. To se vidi na priči o bolnicama kao produktu Jugoslavije. Budući da oni tvrde kako “Hrvatska ne brine o bolnicama”, treba naglasiti neke činjenice; KBC Zagreb je osnovan 1942. godine, što znači da je po njima Ante Pavelić bio prezidente od Jugoslavije, Riječki KBC nastao 1912., vjerojatno također zaslugama Jugosa.
Jugosi su samo bolje dizali kredite bez pokrića, baš kao i danas. KBC Osijek je osnovan 1895. godine. Antifašisti nas uvjeravaju da su sve napravili Jugoslaveni. Samo ih datumi malo demantiraju.
Meni više izgleda, da su oni sve potencijale zapravo upropastili. Neke ceste su bile još iz Rimskog doba. Neke iz vremena Austro-Ugarske, a cesta u Dugom Selu je još od Marije Terezije naovamo drndala guzice đaka u busevima. A takvih je situacija i lažiranja datuma zaista previše.
Još veća je laž o industriji u Jugoslaviji, u kojoj se tvrdi kako je sve Juga izgradila. Ma vraga je ona napravila, ona je sve uništila i rasprodala, kao i ova naša antifašistička prčija.
Ponuditi ćemo listu tvrtki, koje su osnovali “partizaneri”, ali samo su ih malo zeznuli datumi osnutka;
Belišće Belišće, utemeljeno 1884
Koestlin Bjelovar, utemeljeno 1905
Čakovečki mlinovi Čakovec, utemeljeno 1893
Čateks Čakovec, utemeljeno 1874
Međimurska trikotaža Čakovec, utemeljeno 1923
MTČ Čakovec, utemeljeno 1923
Vajda Čakovec, utemeljeno 1911
Belje Darda, utemeljeno 1911
Dalit Daruvar, utemeljeno 1905
Daruvarska pivovara Daruvar, utemeljeno 1893
Pamučna industrija Duga Resa, utemeljeno 1891
Dalmacija Dugi Rat, utemeljeno 1908
Đakovština Đakovo, utemeljeno 1921
DIK Đurđenovac, utemeljeno 1895
Karlovačka pivovara Karlovac, utemeljeno 1854
KIO Karlovac, utemeljeno 1903
Lola Ribar Karlovac, utemeljeno 1932
Cemex Kaštela, utemeljeno 1904
TOP Kerestinec, utemeljeno 1922
Podravka Koprivnica, utemeljeno 1934
Brodogradilište Kraljevica, utemeljeno 1729
Mlinar Križevci, utemeljeno 1903
Cetina Omiš, utemeljeno 1930
Drava tvornica žigica Osijek, utemeljeno 1856
Kandit Osijek, utemeljeno 1920
Karolina Osijek, utemeljeno 1909
Osječka pivovara Osijek, utemeljeno 1856
Saponia Osijek, utemeljeno 1894
Tvornica šećera Osijek, utemeljeno 1905
Gavrilović Petrinja, utemeljeno 1690
IGM Ciglana Petrinja, utemeljeno 1920
Sardina Postire, utemeljeno 1907
Zvečevo Požega, utemeljeno 1921
Brionka Pula, utemeljeno 1942
Brodogradilište Uljanik Pula, utemeljeno 1856
Brodogradilište 3. Maj Rijeka, utemeljeno 1892
Istra cement Pula, utemeljeno 1925
Torpedo Rijeka, utemeljeno 1853
Tvornica papira Rijeka, utemeljeno 1821
Viktor Lenac Rijeka, utemeljeno 1896
Mirna Rovinj, utemeljeno 1877
Tvornica duhana Rovinj, utemeljeno 1872
Div tvornica vijaka Samobor, utemeljeno 1884
Segestica Sisak, utemeljeno 1918
Željezara Sisak, utemeljeno 1938
Ciglana IGM Sladojevci, utemeljeno 1900
Đuro Đaković Slavonski Brod, utemeljeno 1921
Brodosplit Split, utemeljeno 1931
TAL Šibenik, utemeljeno 1937
TEF Šibenik, utemeljeno 1897
Brodotrogir Trogir,utemeljeno 1922
Metalska industrija Varaždin, utemeljeno 1939
Mundus Varaždin, utemeljeno 1892
Varteks Varaždin, utemeljeno 1918
Jadranka Vela Luka, utemeljeno 1892
Zdenka Veliki Zdenci, utemeljeno 1897
Dilj Vinkovci, utemeljeno 1922
OPECO Virovitica, utemeljeno 1896
TVIN Virovitica, utemeljeno 1913
Pik Vrbovec, utemeljeno 1938
Borovo Vukovar, utemeljeno 1931
Maraska Zadar, utemeljeno 1768
Badel Zagreb, utemeljeno 1862
Cedevita Zagreb, utemeljeno 1929
Chromos Zagreb, utemeljeno 1920
Croatia osiguranje Zagreb, utemeljeno 1884
DTR Zagreb, utemeljeno 1914
Dukat Zagreb, utemeljeno 1912
Elka Zagreb, utemeljeno 1927
Franck Zagreb, utemeljeno 1892
Gradske pekare Klara Zagreb, utemeljeno 1909
Gredelj Zagreb, utemeljeno 1894
HRT Zagreb, utemeljeno 1926
INA Zagreb, utemeljeno 1883
Jadran Zagreb, utemeljeno 1930
Jamnica Zagreb, utemeljeno 1828
Katran Zagreb, utemeljeno 1890
Končar Zagreb, utemeljeno 1921
Kraš Zagreb, utemeljeno 1911
Lipa Mill Zagreb, utemeljeno 1907
Medika Zagreb, utemeljeno 1922
Pastor Zagreb, utemeljeno 1930
Pliva Zagreb, utemeljeno 1921
Prvomajska Zagreb,utemeljeno 1936
TEŽ Zagreb, utemeljeno 1929
TOZ-Penkala Zagreb, utemeljeno 1937
Tvornica duhana Zagreb, utemeljeno 1817
Zagrebačka banka Zagreb, utemeljeno 1914
Zagrebačka pivovara Zagreb, utemeljeno 1892
Zvijezda ulje Zagreb, utemeljeno 1916
Karbon Zaprešić, utemeljeno 1932
U ovom tekstu ne znam što bi više dodali osim ovog popisa osnutka tvrtki. Možda pitanje indoktriniranim obožavateljima naše zbilje, je li ovo dovoljno tvrtki koje kazuju kako smo živjeli i bez Juge?
Zbog toga dodajemo još jednu od mnogih stravičnih priča o krvniku Brozu i njegovim sljedbenicima, također krvnicima:
“Prozvali su desetak djevojaka i mlađih žena, među njima i Grozdu, Mirnu i Anu. Mirna je na rastanku poljubila svoju sestru Jasnu i malog brata Vladu. Plakala je samo jedna mlada žena kojoj danas ne znamo imena. Zapravo, vriskala je, nije se dala odvojiti od svog sedmogodišnjeg djeteta. Svi su uzrujano pitali kamo odvode mlade žene, a partizanski zapovjednik je odgovorio da ih voze do obližnjeg porušenog mosta, gdje će ih prekrcati u drugi kamion. Rekao im je da će kasnije svi biti prebačeni na isto mjesto.
Grozda Budak se nikada nije vratila svojoj kući. Nisu se vratile ni Ana ni Mirna.”Grozda je skončala na najgori mogući način. Nakon što su ju partizani višestruko silovali i zvjerski zlostavljali pri čemu su partizanke zdušno navijale i ismijavale ju, te pomagale svojim muškim “drugovima”, “mlade partizanke” su joj izvadile srce”.
Desetljećima su UDBA i SUP nazivali jeziva osobna svjedočanstva žrtava, koje su na podsljemenskim stratištima uspjele preživjeti vlastito smaknuće, “neprijateljskom promocijom”. No, ono što su svjedočili preživjeli Hrvati i Židovi ipak je uspjelo doći do dijela javnosti. Govorilo se tako o tome kako su ih iz njihovih zagrebačkih stanova na smaknuće odveli te u ubijanju sudjelovali milicioneri obučeni u krvlju poprskane ustaške hlače te markuševačke lajbeke. Na koncu se takozvana zlonamjerna klerofašistička kletva narodne vlasti pokazala istinitom. Koljačka jedinica bila je samo jedna od hordi koje su klale Zagrepčane, ali i one koji su boravili u hrvatskoj metropoli. Njihove žrtve brojčano iznose gotovo petinu poubijanih na zagrebačkom području od svibnja do kolovoza 1945. godine. Ovi zločinci poznati su pod nazivom lajbek milicioneri, a nosili su hlače kaki boje, bijele košulje, ali i šarene prsluke uzete s markuševačke narodne nošnje. Karakterizirale su ih kaubojske marame, a na glavi šajkače s crvenom zvijezdom. Uza se, imali su i naoružanje; puške, pištolje, noževe naoštrene za klanje te ručne bombe. Jedinica je služila za teror i ubojstva stanovništva, a njezino brojčano stanje nije utvrđeno, ali nagađa se da je brojila preko 300 ljudi. Bila je sastavljena od dragovoljaca unovačenih od partizana i njihovih simpatizera iz podsljemenskih sela, a njihova uloga je bila ubijanje ‘neprijatelja’ . Jedinica je utemeljena od narodnog heroja i ministra policije poznatog krvoloka Ivana Krajačića zvanog Stevo. Dizajner odore bio je načelnik OZNE za Grad Zagreb te narodni heroj i ubojica Marijan Cvetković, a spomenuta jedinica bila je operativno pridodana dragovoljačkom egzekucijskom odredu VI ličke divizije.
Milicionari su bili smješteni u javne, ali i prevremeno otuđene privatne zgrade u zagrebačim Šestinama, Gračanima, Mikulićima i Markuševačkoj Trnavi, a radno vrijeme bilo im je – 24 sata ubijanja, 24 sata odmora. Po naredbi ili u prisustvu operativnih oficira OZNR upadali su obiteljske domove i vile u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore. Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima. Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva, aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila, dojki, ušiju, noseva, očiju.. Sve to u dvorištu bi polijevali benzinom i palili.
Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su krili krv do gležnjeva, a sve to oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom koju su slale obiteljima i prijateljima.
U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je okončala Grozda Budak kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove polako – odrezak po odrezak. Zatim su joj isjekle prsnu kost i izvukle srce, a na kraju još uvijek živ torzo ispekle na žaru.
Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ludi. Smaknuća su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina, riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju ’45. Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva 15 tisuća ljudi raspuštena je u kolovozu iste godine.
HOP portal