OPĆI DIO:
ISTRAŽNA UPRAVA PROTIV MAFIJE
Operativni centar Bari, 2.2.2005.
PREDMET: Ishod aktivnosti i pregled razvoja u svezi:
- Đukanović Milo – rođen 15.2.1963. u Nikšiću, republika Crna Gora koja se nalazi u sastavu Unije Srbija-Crna Gora, boravište u palači Vlade Crne Gore)
- Pešić Dušanka – rođena 13.2.1959. u Danilovgradu, republika Crna Gora, na stanu u Milanu, ulica Andrea Solari br 32, udovica pokojnog Janka Jeknića, ministra vanjskih poslova Vlade republike Crne Gore
- Ivanišević Miroslav – rođen 30.5.1956., republika Jugoslavija, u posjedu putovnice 000063408, ministar financija Vlade republike Crne Gore
- Galfetti Renzo – rođen 18.6.1947., na stanu 6832 Pedrinate, konfederacija Švicarska, ulica Santo Stefano br. 11, odvjetnik
- Biondi Clemente – rođen 28.8.1954. u Napulju gdje i živi u ulici Caracciolo br. 20, s odvjetničkim društvom u Napulju, ulica Generala Orsinija br. 44, odvjetnik
TERETI SE:
- ĐUKANOVIĆ MILO;
- – zbog kriminala po člancima kaznenog zakona (……) za učešće u organizaciji Camorra mafije, koju vodi PRUDENTINO Francesco, SARNO Constantino (u Crnoj Gori do 31.5.1997., (datum dolaska u Italiju gdje je i uhićen), LARASPATA Tommaso (u Crnoj Gori do 7.10.1997. kada je iz te države pobkegao u Italiju, gdje je uhićen 30.1.1998., LARASPATO Donato, VITTELARO Umberto, CELLAMARE Giuseppe (u Crnoj Gori do 20.1.1998. kada je izručen iz te države i potom uhićen u Italiji), STANO Benedetto (u Crnoj Gori do 10.11.1997., kada je uhićen u Italiji u koju je došao ilegalno, VANTAGGIATO Santo (u Crnoj Gori do 16.9.1998. – datuma njegova ubojstva), PAGANO Antonio (u Crnoj Gori do listopada 1996.), SPARRACIO Francesco, RILLO Bruno (u Crnoj Gori do listopada 1996.), MONTEFORTE Cesario ( u Crnoj Gori do otprilike 7.6.1999., kada je uhićen u Italiji) i drugi predstavnici vrha kriminalnih organizacija Camorra mafije koji djeluju u talijanskim pokrajinama Puglia i Campania, nad kojima su provedene mjere oduzimanje slobode od strane talijanskih restriktivnih organa, zakona i Magistrature, i koji su se, želeći izbjeći uhićenje, domogli crnogorske obale i naselivši se tamo izravno djelovali i bili dio (u kraćem ili trajnijem periodu) sporazuma sa četiri koncesionara (CUOMO Gerardo, LLORENS Gilbert, MONNIER Patrick, VARANO Michele Antonio, GARCIACANCIO Luis Angel-) dozvole za import crnogorskog duhana, koncesije DELLA TORRE Franco-a, te sa tijelima javne vlasti te zemlje sudjelovali u kontroli i provođenju mafijaške ilegalne trgovine oružjem, stranim duhanom, lijekovima i s time vezanog financiranja kriminalnog kruga na obalama Puglie koja spada pod nadležnost obalnog područnog prizivnog Suda u Bariju.
Mile Đukanović glavni je pokretač, ključni čimbenik i najodgovornija osoba cnogorskog političkog vrha kojeg je talijanski istražiteljski tim pod vodstvom Dr. Giuseppe Scelsija doveo u izravnu povezanost sa zloglasnim šefom talijanske mafije Francom Della Torreom i kriminalnom organizacijom Camorra mafije i na taj način okončao krvavu vladavinu šverca na jugu Italije. Suradnja crnogorskog predsjednika i mafijaškog bossa trajala je čitavo jedno desetljeće. Mnoga lica s talijanskih tjeralica upravo su uz pomoć Đukanovića i njegovih ljudi izbjegli ruci talijanske pravde i nesmetano nastavili svoj biznis ilegalnom trgovinom duhana, oružja i lijekova jer im je to omogućio šef crnogorske države pruživši im utočište u Crnoj Gori i usput postao upravo basnoslovno bogat.
Kada se u pripremi talijanske optužnice spominju tijela javne vlasti upregnuta u kriminalne aktivnosti, misli se ponajviše na na Milu Đukanovića, kao šefa crnogorske države, zatim predsjednika Republike i na kraju šefa Vlade Crne Gore koji je zajedno sa drugim subjektima od kojih su neki također povezani sa institucijama države – odobrio Corradu Bianchiju i Francu Della Torreu (jednom od najvećih šefova mafije) dozvolu za uvoz 100.000 sanduka stranog duhana na područje Crne Gore ili 1000 tona duhana mjesečno, koje su zatim u dogovoru dijelili na četiri dijela Gerardu Cuomou, Michele Antonio Varanu, Luis Angel Garcia Canciou i Patrick Monniereu (ovaj posljednji je uskočio umjesto pokojnog Gilbert Lloresa).
Mile Đukanović je bogato nagrađivao osobe od povjerenja, među kojima se nalazio i Žarko Marković, direktor ZETA TRANS-a, i drugih javnih crnogorskih tvrtki kako bi osigurao potrebnu logistiku za transport kopnenim, zračnim ili morskim putem kao i skladištenje sanduka duhana te je ishodio dozvole posredstvom policije i organa sigurnosti. On je omogućio da javne tvrtke kupe i nabave velike i moćne glisere isključivo u svrhu transporta i krijumčarenja oružja, sanduka duhana, lijekova te prijevoza i financiranja svih osoba koje su sudjelovale u krijumčarenju tih roba, a koje se odvijalo u lukama Zelenika i Bar. Đukanovića se zajedno s njegovim suradnicima tereti za osnivanje crnogorskog društva nazvanog MTT (Montenegro Tabak Transit) kao i panamskog društva SANTA MONICA S.A. te za transfer novaca koji su u ime „tranzitne pristojbe“ pristizali na račune čitavog niza tvrtki među kojima se nalazi ZETA TRANS, INTERNATIONAL TRADING PARTNERS Ltd u Klagenfurtu, Austriji; IKOS Finance Company ltd iz Züricha, te na račune banaka ili privatnih osoba (Slobodan Živković iz Hrvatske, Verica Mijović iz Cipra, Jakob Fleischauer iz Njemačke, Todorović Tijana iz SAD-a, Đorđe Burić, Predrag Goranović…) te na mnoge druge račune u Švicarskoj, Njemačkoj (Frankfurt, Bonn), Slovačkoj, Londonu, Panami, SAD-u, Austriji, Cipru i drugdje.
Ukratko, Milu Đukanovića igra ključnu ulogu u organiziranom kriminalu šverca duhanom, oružjem i lijekovima te je u svrhu organiziranja te kriminalne mreže zajedno sa svojim ortacima ne samo zloupotrijebio svoj položaj šefa države nego proširio organizirani kriminal diljem Europe. Utvrđeno je da je Đukanović eposredno prije izbora u Crnoj Gori 1996. godine, primio velike svote novaca od talijanske kriminalne mafijaške vrhuške. Izvjesno je da je vrhunac te mafijaško-krijumčarske djelatnosti na internacionalnom planu bio od 1996. do 2000. godine, a pretpostavlja se da je započela puno ranije.
Druga navedena osoba u dokumentima istražiteljskog tima iz Barija je Dušanka Jeknić-Pešić, koju Dr. Giuseppe Scelsi navodi kao drugu osobu u svezi kaznene odgovornosti vrha institucija ´slavenskih država´, posebice Crne Gore. Dušanka Pešić je tada bila „predstavnica srpsko-crnogorske Unije u Italiji“. Ona je za svoje usluge „veze“ između crnogorskih i talijanskih kriminalnih organizacija primala značajne svote novaca u periodu od otprilike 1994. do 2001. godine; u lipnju i srpnju 1997. godine je na njenom računu osvanula svota od čak 44 milijuna i 600 tisuća tadašnjih lira, a to je samo jedan primjer pozamašnih svota koje su periodično sjedale na njezin račun. Nekadašnja šefica trgovinske misije u Milanu, ostala je „diplomatski“ vrlo aktivna: Jeknić-Pešić je do kraja 2014. godine bila član borda direktora Budvanske rivijere, a 2015. godine je imenovana direktoricom Generalnog direktorata za ekonomsku diplomaciju i kulturnu suradnju pri Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. „Lady Cash“, kako su je prozvali milanski trgovci zbog gotovinskog plaćanja u najskupljim buticima, svoj diplomatsko-ekonomski uspon započinje u proljeće 1997. godine što se vremenski podudara s njezinim djelatnostima „veze“ u poslu šverca duhanom sa Milom Đukanovićem. Suđenje zbog talijansko-crnogorskog organiziranog kriminala i šverca duhanom u velikom stilu, počelo je 2013. godine u Bariju, nakon trogodišnjih preliminarnih saslušanja.
Saslušanja i dokumenti ukazuju na to da je u Crnoj Gori čitavo jedno desetljeće postojala takozvana Tortuga dell´Adriatico (=„jadranska kornjača“), raj ilegalne trgovine u kojoj je kriminalcima bila zajamčena potpuna zaštita od zakona. Tom „Tortugom“ je tada upravljao Milo Đukanović. U prvoj su fazi ispitivanja crnogorske institucije negirale bilo kakvu povezanost sa organiziranim kriminalom i krijumčarenjem duhana, no kasnije su se „smekšale“ zbog sve izvjesnijeg embarga i mogućih međunarodnih sankcija. Čovjek koji direktno povezuje crnogorski politički vrh sa talijanskim mafijašem Francom Della Torreom je Branko Vujošević, crnogorski državljanin i direktor MTT-a (Montenegro Tabak Transit). Della Torre mu je omogućio pristup Kredietbank Lugano u kojoj se nalaze tri različita računa kojih je korisnik MTT, odnosno Vujošević. S tih računa su se vršile isplate trima kompanijama u Irskoj koje je pokrenuo sam Della Torre (KRESTA ENTERPRISES LTD, MONTAGNE BLEU LTD. i ANNANDALE ENTERPRISES CORP.) sa sredstvima iz fondova koji pak potječu s njegovog računa iz Sante Monice. Della Torre je od vremena do vremena s tih računa plaćao i usluge poduzeća ZETA TRANS iz Crne Gore, kao i samog Vujoševića.
Đukanovića se osim toga tereti za činjenicu je kao predsjednik Crne Gore svjesno pružio utočište brojnim talijanskim kriminalcima i krijumčarima koji su bijegom u Crnu Goru izbjegli krivično gonjenje i izdržavanje zatvorske kazne u svojoj matičnoj zemlji, te se nastavili baviti organiziranim internacionalnim kriminalom primivši crnogorsko državljanstvo i nastanivši se u Crnoj Gori. Mile Đukanović je dakle svjesno kršio zakone Italije i ostalih zemalja EU omogućivši svojom pozicijom i utjecajem nezakonitu trgovinu duhanom, lijekovima i oružjem. Dok su se u Italiji brojili mrtvi i ozlijeđeni građani i pripadnici postrojbi koje su se uzaludno borile protiv nadmoćne mafije, posebice po ulicama Puglie i Campanie, Milo Đukanović i njegov uži krug povlaštenih suradnika su mirno brojali nezakonitom trgovinom zarađene novce, pohranjene u švicarskim bankama, Monacu i Cipru. Na jugu talijanskog poluotoka nikada nisu bili zabilježeni oružani sukobi tako visokog intenziteta i trajanja, kao u tom desetljeću vladavine šverca i mafije. Alarmantna situacija u tim dvjema talijanskim pokrajinama vidljiva je iz brojnih dnevnih vijesti lokalnih, nacionalnih i internacionalnih medija i fotodokumentacija. Lanac šverca obuhvatio je čitavo područje od crnogorske obale do pokrajine Puglie i Campanie u Italiji. Pomoću moćnih i brzih glisera šverceri su gotovo neometano mogli pod okriljem noći ovladati morskim putem između dvije države. Izniman napor talijanske policije koja je zbog kritičnog stanja u te dvije pokrajine pokrenula operaciju „Primavera“ (proljeće) za koju je nabavila blindirana vozila i mobilne radar-uređaje kako bi mogla presresti kretanja moćnih glisera krijumčarene robe, nije urodio plodom.
Tek kada je istraga, godinama kasnije, bila dignuta na viši internacionalni nivo, bilo je moguće u cijelosti razotkriti mafijašku organizaciju Camorra u sprezi sa crnogorskim državnim vrhom.
HOP portal
SLIJEDI NASTAVAK
