Sirotinjo, i Bogu si teška… – tom narodnom se navodi Pernarov i Sinčićev Živi zid kada bira svoje klijente i odlučuje koga će braniti od deložacije. Evidentno je, radije bira one dubljeg džepa. Boris Jurić, menadžer strane tvrtke (ABC Accelerator sa sjedištem u Ljubljani), pasionirani kapetan kratke plovidbe, otac mnogočlane obitelji na adresi u Žerjavićevoj ulici izvukao je sretni gubitak i postao živozidaški branjenik. Njegova profilna slika na facebooku svjedoči o nekom boljim vremenima. U svakom slučaju, Boris Jurić je digao stambeni kredit u visini od 180.000 eura u Erste banci 2003. godine, kojeg je 2006. prebacio u švicarske franke te ga usprkos svim tim financijskim akrobacijama ipak nije uspio servisirati i – zapao u probleme.
Nakon jet-set života managera na gliseru, Boris Jurić sada je odlučio snimiti propagandni filmić za Pernara u kojem obećaje svoj birački glas ubuduće i zauvijek Živom zidu, da novac za kamatu ne postoji i da je novac za kredit stvoren iz zraka, a HNB mjenjačnica i tako dalje… sve po spisku teoremi iz Pernarove dubokoumne knjige u kojoj nam taj medicinski brat objavljuje svoja otkrića iz svijeta financija. Zauzvrat će Boris Jurić dobiti najveći tulum svog života u svom stanu prije vlastite deložacije i račun od suda od kojega će ga glava zaboljeti više od šampanjca na kojeg je do sada navikao.
Nekoliko dana ranije je Pernar povukao još jedan “briljantan” potez savjetujući branitelju Marijanu Brčini čija je kuća bila jedina prepreka proširenju Branimirove ulice da odbije velikodušnu ponudu Ministarstva i Grada. Naime, Ministarstvo je u listopadu 2005. dodijelilo Brčini predmetnu nekretninu u Heinzelovoj 54c, kuću od 68 kvadrata, u najam sa zaštićenom najamninom, na neodređeno vrijeme te korištenje okolnog zemljišta. Međutim, kuća u kojoj je živjela obitelj Brčina sada je zasmetala prostornom planu proširenja Branimirove, te je grad po zakonu ponudio branitelju izdašnu ponudu od dva stana i 412.000 eura u zamjenu za kuću koja je bila procijenjena na oko 262 tisuće kuna, a koju je Brčina kao ratni vojni invalid platio oko 37 tisuća kuna, kako stoji u dopisu Grada Zagreba. Nakon što je Marijan Brčina odbio Bandićevu ponudu koja se sastojala od otkupa njegove kuće za čitavih 412.000 eura i umjesto toga zahtijevao 1,3 milijuna eura za kuću koju je platio samo 37.000 kuna, obitelj Brčina je bila deložirana, iako ih je “branio” Živi zid. Kada je u Heinzlovu stiglo 60 policajaca, Marijan Brčina im je poručio: ‘Nasilno ne možete ući!’ Na kraju je Brčina dragovoljno sam išetao iz svoje kuće. Grad mu je bio ponudio dva stana u novogradnji u Prečkom i Španskom uz spomenutih 412.000 eura, ali branitelj je sve, na nagovor sveznajućih živozidaša Pernara i Sinčića – odbio te radije odabrao ostati bez ičega i ubuduće glasovati za Živi zid.
U oba slučaja se radi o ogromnom novcu, a ne o pitanju siromašnih građana koji žele očuvati jedini krov nad glavom. U oba slučaja je Živi zid taj koji profitira stvarajući sebi propagandni materijal od tuđih loših financijskih odluka, u oba slučaja je jasno da su njihovi štićenici loše procijenili situaciju i izvukli deblji kraj svojom krivnjom, dok Živi zid lažno tvrdi suprotno.
HOP portal
