Domagoj Margetić je začetnik prakse otvorenih pisama, a danas rado u trku zaskače političare sa svojim plakatima i pitanjima. U principu je gladan pažnje jer je svima dosadan kao uš. Takav je bio i 2007. godine kada je državnom odvjetniku Bajiću uputio svoje pismo o urotama, aferama i vlastitom herojstvu u obrani predsjednika Tuđmana. Iz pisma smo saznali prvenstveno da je Margetić silno pošten, okretan kao James Bond, a i inače prvi predsjednikov izbor za tajnog agenta za svaku prigodu. Tako bez njega nisu mogli biti vođeni pregovori s američkim “Enronom” pa ga je predsjednik Tuđman osobno imenovao kao nadzornika tih pregovora jer je Margetić ipak – veterinarski tehničar, što je presudna kvalifikacija za sudbinu samih pregovora. Na pregovorima je Margetić odbio sudjelovati u razdiobi 300 milijuna provizije i to “prepustio” Sternu i Valentiću, a on je odlučio pokrasti samo Crnu Mlaku. On je ipak pošteni 007, a sada konceptualac-novinar. Kao odlikovanje za njegove obavještajne zasluge, predsjednik Tuđman ga je namjeravao poslati u Tiranu kao konzula, budući da bi se tamo i izgledom jako lijepo uklopio. Margetić je odbio, pa mu je ponuđena predsjednička mirovina, iako nikada nije bio predsjednik. Tajni agent Domagoj 007 iz Pušće Bistre hrabro je spasio predsjednika Tuđmana od atentata njemačkih zavjerenika oženivši njemačku agenticu 008 Mirtu Geiger koju je uspješno zaveo i odvukao u krevet. Međutim, kada je njemačka agentica vidjela s kim ima posla, htjela ga je upucati na mjestu, ali je Domagoj bio brži i ona je pobjegla glavom bez obzira. To je bilo njezino najgore iskustvo u krevetu zbog kojeg je odustala i od atentata na Tuđmana.
Prema Margetićevoj optužbi iznesenoj u ovom pismu, Tuđmana je htio ubiti Stipe Mesić i članovi vlade zajedno s Martinom Špegeljem.
Najzanimljiviji dio ove znanstvene fantastike je priča koju je izmislio Margetić da bi opravdao vlastiti kriminal u Crnoj Mlaki, radi kojega je bio i osuđen od državnih institucija. Kaže kako je ustvari bio ubačen među kriminalce kao špijun i zato je bio prisiljen sudjelovati u krađi, odnosno predvoditi svojim primjerom, kako ne bi postao sumnjiv. Kada je situacija postala preopasna, Margetić je pobjegao iz zemlje, završio kod Milorada Dodika, a kada je i tamo obavio svoju špijunsku dužnost, vratio se u Hrvatsku i otkrio da nikome nije nedostajao. Srbi iz republike srpske su za njega zaključili da takvog prevaranta već dugo nisu imali prilike upoznati. Nadmašio je čak i njih same.
Čitajući ove budalaštine upućene glavnom državnom odvjetniku, svatko imalo normalan se pita što taj Margetić uopće izvodi. Ali on zna da ima svetu dužnost spasiti vaše novčanike, kao što je spasio i dogovore s Amerikancima, spašavao Tuđmana i kao što danas pronalazi ustaše po Hrvatskoj. Njegovu knjigu je u emisiji Otvoreno pokazao drugi veliki cirkusant Velibor Sinčić, nesvršeni student koji nikog nikada nije spasio ni od čega, ali je zato dobio masne donacije od žrtava ovrha i birača. Na koje jadne grane je spala naša država kada ju “spašavaju” takva dva bezveznjaka ne treba ni govoriti. Ovaj James Bond 007 iz Pušće Bistre jako dobro kotira kod Saše Lekovića, srednjoškolskog novinara iz Pakraca s kojim se Hrvatska izuzetno usrećila kad ga je ustoličila na mjesto predsjednika HND-a.
HOP portal
