Kronologija povijesnog razvitka grada Zemuna
1) Prije Krista: Neolitska naseobina, a prvi stanovnici su bili Skrodisci kao ilirsko pleme, te Rimljani i Kelti.
2) U prvoj četvrtini prvoga stoljeća nove ere Rimljani osnivaju Taurunum nakon ustanka Kelta od 6. do 8. godine prvoga stoljeća.
3) U prvome stoljeću prema svjedočanstvu antičkoga povjesničara Plinija Taurunum na prostoru današnjega Zemuna je bio drugi najznačajniji grad u Srijemu.
4) U četvrtome stoljeću Taurunum se pojavljuje uklesanim napisom na ploči Tabula Peutingeriana, zemljovidu ukrštenih rimskih puteva u antičkome dobu.
5) Oko 440. godine Huni uništavaju Taurunum, te on u sljedećih nekoliko godina neće biti spominjan kao nastamba.
6) Od petoga do osmoga stoljeća Ostrogoti, Langobardi i Avari vladali su naizmjenično Zemunom i cijelim Srijemom.
7) Godine 795. Franci ovladavaju Srijemom, što je praćeno i germanskom kolonizacijom cijeloga područja uključujući i današnji Zemun. Međutim, ostaje nejasno kojim su imenom Franci nazivali današnji Zemun ili izvorni Taurunum iz rimske epohe.
8) Godine 825. Bugarska carevina pokorava Zemun i daje mu naziv Zemlyn, što u prijevodu s bugarskoga ima značenje grada sačinjenog od zemlje.
9) Koncem devetoga stoljeća Kraljevina Mađarska osvaja Zemun i naziva ga novim imenom Zimony.
10) Godine 1018. grad Zemun zauzima Bizantsko carstvo.
11) Godine 1071. Mađari potiskuju Bizantince iz Zemuna i ponovno ga preuzimaju u svoje ruke.
12) Godine 1096. križari u prvome križarskom ratu spaljuju Zemun i ubijaju osam tisuća Zemunaca, te grad prozivaju latinskim nazivom Malevilla ( vražji grad ) ili što bi, primjerice Srbi danas rekli “Đavolja varoš.”
13) Godine 1128. Kraljevina Mađarska pod Štefanom Drugim teško razara Beograd, a od odlomljenih zidina, srušenih tijekom borbi za Beograd, preko rijeke seli na prostor Zemuna ogromne kamene ploče. Od njih je izgrađena potonja monumentalna Zemunska tvrđava, koja se i danas smatra jednim od najstarijih simbola Zemuna.
14) Godine 1151. Bizantinci osvajaju i spaljuju Zemun i podižu zidine radi učvršćenja Beogradske tvrđave. Sad je sve obratno, te Bizantinci iz Zemuna prenose preko Save i Dunava velike kamene ploče da bi podigli Beogradsku tvrđavu, od istog onog kamena iz Beograda kojim su Mađari 1128. sazidali Zemunsku utvrdu. Ipak, nakon zaključenja mira između Bizanta i Mađara, grad Zemun tijekom mirovnih pregovora iz posjeda Bizanta opet dolazi pod vlast Mađara.
15) U ljeto 1164. Bizantinci spaljuju Zemun i ubijaju većinu pučanstva.
16) Godine 1166. Kraljevina Mađarska uspostavlja ponovno vojnu kontrolu nad Zemunom.
17) Godine 1241. Mongoli u munjevitom naletu osvajaju predjele Srijema i sam grad Zemun.
18) Godine 1260. javlja se prvi spomen reda franjevaca u Zemunu.
19) Srbi, ili bolje rečeno tadašnji Rašani kao otcijepljeno istočnohrvatsko pleme,
20) Kratko je trajao primat Srba u Zemunu. Već 1319. godine Mađari potiskuju Srbe iz cijeloga Srijema uključujući i grad Zemun.
21) Srpski car Dušan, ipak uzvraća nedugo zatim vojni udarac Mađarima i za kratko im preotima Zemun.
22) Ali, borbe Srba i Mađara za Zemun ne prestaju niti nakon Dušanove smrti 1355. godine. Već 1370. Mađari ponovno istjeruju Srbe iz Zemuna i cijeloga Srijema.
23) Godine 1396. Turci po prvi puta u povijesti pustoše Zemun, ali ga ne uspijevaju vojno zauzeti.
24) Godine 1412. Zemun i druge gradove dobivaju na upravu Srbi nakon zaključenoga mirovnog sporazuma između mađarskoga kralja Žigmunda i srpskoga despota Stefana. U biti srpski despot je bio samo mađarski vazal i dobio je od mađarskoga kralja upravljati gradom Zemunom u ime mađarske kraljevske krune. Naravno, pohlepni srpski povjesničari namjerno taje tu ključnu činjenicu, te despota Stefana lažno prikazuju kao tobože samostalnoga vladara, a ne puku slugu mađarskoga kralja Žigmunda, koji ga je i ustoličio u Zemunu kao sebi odanog vazala.
25) Godine 1434. nakon smrti despota Stefana Mađarska vraća Zemun pod svoje državno okrilje u potpunosti i to udajom princeze Katarine, kćeri srpskoga despota Đurađa, za mađarskoga grofa Ulriha Drugog od Celja.
26) Godine 1453. Osmanlije ruše franjevačku crkvu i samostan u Zemunu.
27) Desetoga srpnja 1521. godine Osmanlije pale i zauzimaju Zemun i narednih 200 godina oni će vladati Zemunom. No, malo je sačuvanih zapisa iz vremena turske vladavine Zemunom.
28) Godine 1573. zabilježeno je prvo spominjanje pravoslavne crkve u Zemunu i to hrama SPC. I ovaj podatak nam zorno govori da su crkve SPC nicale kao gljive nakon kiše svugdje kamo su Srbi kao turske sluge i njihova vojna prethodnica dolazili u novoosovojena turska područja. Kao što su Turci preko Drine i Dunava istjerivali Hrvate katolike i doseljavali Srbe i Vlahe, tako su i iz Bačke, Banata, Srijema, Baranje, ali i Mačve u današnjoj centralnoj Srbiji gdje su do dolaska Turaka živjeli samo Mađari i Hrvati, domicilni narod raseljavali ili odvodili u tursko ropstvo, a na njihova ispražnjena ognjišta doseljavali poslušne i ponizne sluge, koji tako u to vrijeme i dobiše opći naziv koji danas nose i kojim se ponose, dakle Srbi od latinske riječi Servi, a u nekim latinskim prijevodima i Serbi. To doslovno s latinskog prevedeno znači sluga pokoran ili potčinjen ili potlačen ili poslušan. Narod poniznih turskih sluga vezan je i za uzrečicu poznatu još iz rimskoga doba koja se vezuje za pojam servi ili serbi od glagola servire ( služiti ). Tako imamo i izvedene termine tipa servus domini ( s latinskog doslovno: sluga pokoran gospodaru ). Otuda i pojmovi servis ( usluga ), servilnost ( uslužnost ) itd. Narod istočnohrvatskog plemena Rašana odrekao se hrvatskog narodnog imena i kaoličke prvotne vjere, te je promjenom vjere počeo odjednom služiti koga je god stigao i po općem principu svakoga sluge koji glasi da služi uvijek najviše onoga tko mu najviše plati za uslugu služenja. Do danas se to kod Serva nije bitno izmijenilo u podaničkom mentalitetu istočnohrvatskog plemena Rašana, danas zvanih Srba.
29) Godine 1688. Austrijanci spaljuju i osvajaju Zemun i nazivaju ga Semlin.
30) Godine 1690. samo dvije godine nakon austrijskoga zauzeća grada, u protunapadu Turci uspijevaju potisnuti Austrijance i ponovno Zemun staviti u svoj posjed.
31) Dana desetoga srpnja 1717. princ Eugen Savojski u pobjedničkom pohodu nanosi Turcima težak poraz u Zemunu, oslobađa grad od Turaka i to je povijesni trenutak, jer Turci nikad nisu uspjeli uzvratiti Austrijancima za taj vojni poraz i gubitak Zemuna u ljeto 1717. godine. I sve od 1717. do 1918. Zemun će u nizu i točno 201. godinu biti u svome najvećem procvatu i političkom i gospodarskom usponu. To će potrajati sve do 1918. godine i osnutka zlosretne SHS pod srpskom paskom, čime će Zemun kroz cijelo naredno stoljeće nazadovati i u ekonomsom i u političkom smislu, a Srbi će ga od 1918. do ove 2016. maksimalno degradirati na svaki način oduzimanjem Zemunu statusa grada, tog nekad proglašenog kraljevskog mađarskog grada. Od 1717. do 1918. Zemun je u ta dva stoljeća postao iznimno važnom destinacijom s nizom podignute gradske infrastrukture jednog pravog i ozbiljnog srednjoeuropskog grada. No, Karađorđevići, Tito, te današnji srbijanski novovjekovni despoti od MIloševića preko Šešelja do Nikolića i Vučića unakazili su i uništili pravi i izvorni Evropski duh Zemuna i Zemunaca i sveli ga na puku gradsku općinu, utočište čak četrdeset tisuća doslejenih Srba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i sa Kosova, koliko ih se od devedesetih pa do danas sleglo u Zemun i njegovu bližu i dalju okolicu. To je korijenom izmijenilo Zemun i Zemunce i on danas uopće ne liči na grad koji je to uistinu i svojom dušom bio do potkraj osamdesetih i umnogome posve različit od ostatka Beograda i svih krajeva južnije od srbiijanske prijestolnice.
32) Godine 1728. franjevački red kapucina podigao je prvu zemunsku školu, što će imati pozitivni poticaj na kulturni razvitak grada i dati mu značajan početni impuls.
33) Godine 1739. Turci ponovno osvajaju Beograd, a mnogi kršćani pred najezdom Turaka bježe iz Beograda preko rijeke na slobodni kršćanski teritorij u Zemun. Praktički, već od 1717. pa sve do 1918. puna dva stoljeća Zemun i Beograd je dijelila jedna rijeka kao i danas, ali i sukob civilizacija Istoka i Zapada. No, treba reći i da je Beograd ili Bijeli grad koji utemeljiše po dolasku na ove prostore Hrvati 630. godine u sedmome stoljeću i dadoše mu i današnje ime Beograd, tijekom svoje burne povijesti, baš kao i Zemun bio sve samo ne srpski povijesni grad, kakvim ga danas Srbi lažno predstavljaju u svijetu. To je već posebna tema za drugu i podrobnu analizu. U biti, izuzimajući vladavinu turksih osvajača, u modernom dobu od nastanka država i velike seobe naroda u sedmome stoljeću pa do današnjih dana i Zemun i Beograd su najviše i najdulje bili mađarski gradovi, a sem Mađara od Turaka su i Beograd i Zemun branili i oslobađali od Turaka pored Mađara, još i Hrvati, Austrijanci i Nijemci. Primjerice, Beograd po prvi puta službeno postaje grad u državnopravnom smislu pod okriljem jedne srpske autonomije pod Turcima nakon prvog odnosno drugog srpskog ustanka, koji su podignuti 1804. odnosno 1815. godine. No, kako je Srbija tek na Berlinskome kongresu 1878. godine priznata neovisnom državom, to je tek od te 1878. pa evo do ove 2016. godine Beograd tek 138 godina u nizu srpski grad. Srbi bi trebali biti presretni što su i Beograd i Zemun dobili kao dar s neba, premda ih baš ničim povijesno nisu zalsužili.
34) Zaključen je mir između Osmanskog carstva i Habsburške monarhije na zemunskoj obali Save.
35) Dana 25. prosinca 1744. prva katolička misa održana je u Zemunu.
36) Godine 1745. Zemun postaje dijelom obnovljene Srijemske biskupije kao dio Kraljevstva Hrvatske i Slavonije.
37) U jesen 1745. osniva se lokalna gradska uprava Zemunskog gradskog magistrata, iste one zgrade arhitektonskog remek djela koje su nasilno fašisti Srpske radikalne stranke zaposjeli još 1991. bez ikakve pravne dozvole i pretvorili u glavni stranački stožer i osnovno uporište te zločinačke i rasističke srbijanske političke stranke. Prvi zemunski gradonačalnik postao je 1745. godine Hrvat Marko Nikolić.
38) Godine 1772. napravljen je prvi suvremeni popis pučanstva Zemuna koji je tad brojao 3 829 stanovnika.
39) Godina 1776. značajna je po prvom spomenu sagrađene sinagoge u Zemunu, što je i danas jedna od kulturnih znamenitosti grada na Dunavu.
40) Godine 1779. otvorena je prva zemunska pivara.
41) U travnju 1789. otvorena je prva gradska bolnica u Zemunu, ujedno i do današnjeg dana, najstarija bolnica na cijelom teritoriju današnje Srbije, u koju Zemun sad spada tek spletom nesretnih povijesnih okolnosti.
42) Dana 12. listopada 1789. u Zemunu je rođen Srbin Dimitrije Davidović, pisac prvog srpskog ustava i osnivač prvih srpskih novina. Dimitrije Davidović kao prokušani i ovejani velikosrbin iz preka, jedan je od preteča veliksrpstva koje u suvremeno doba počinje od njega, zatim Dositeja Obradovića, pa Vuka Karadžića i nadalje. On je na poziv kneza Miloša Obenovića, nepismenog svinjarskog trgovca iz centralne Srbije, došao iz Zemuna u Beograd sročiti Srbima prvi pisani Ustav Srbije, premda je to tek uvjetna kategorija nekoga ozbiljnog ustava, više proklamiranog i reklamiranog kao najvišeg pravnog akta nego što je to u zbilji bio jer je tad početkom devetnaestog stoljeća Srbijaimala tek autonomiju u sklopu Osmanskog carstva. Srbi koji kao i uvijek vole pretjerivati Dimitrija Davidovića, čovjeka koji je napisao pravni akt koji je zapravo pisani dokument srpske autonomije u okviru Turskog carstva, tako su za svoj prvi Ustav i pojam državne ustavotvornosti proglasili datum više od pola stoljeća prije stjecanja međunarodnog priznanja Srbije kao države 1878. godine na Berlinskome kongresu. Dokle ide srpska tradicionalna megalomanija i nemogućnost sagledavanja realnosti življenja koje nije od jučer, svjedoči i to vrijeme kneza Miloša Obrenovića. Oni su Davidovićev Ustav samovoljno proglasili državnim i pravnim aktom, iako su znali da će time samo izazvati revolt Turaka, a da ih nitko izvana neće poduprijeti, a tako je i bilo. Čak su i Rusi stali na srpsku stranu, tvrdeći da Srbi moraju poštivati samo turske zakone i biti autonomija u sklopu Turske i ništa više. Nakon toga ruskog odgovora Srbiji, došlo je do velikih nereda u Beogradu i diljem Srbije, gdje su Srbi u rušilačkom pohodu kamenovali, palili i uništavali sve što je imalo ruska obilježja, posebice zgradu ruskoga veleposlanstva u Beogradu, mada je ono bilo pod budnim okom i nadzorom turske straže koja je još upravljala Srbijom. Srbima je nametnut oktroirani takozvani Turski ustav, s kojim su se suglasile sve velike sile toga vremena, a Davidovićev samoproglašeni ustav, pisan kao vjerna kopija i umnogome puka kopija Austrijskog ustava, praktički je bačen u koš i zaboravljen. No, Davidovićevo pregnuće je imalo i donekle pozitivnog efekta po razvitak još zaostale i neporvijećene Srbije u kojoj je u prvoj polovici devetnaestog stoljeća bilo manje od dva postotka pismenih ljudi, a sam njezin mjesni lider knez Miloš Obrenović kao vjerni turski podanik koji je u ime i za račun Turaka naredio i pogubljenje svoga vjenčanog kuma Karađorđa Petrovića, potpisivao se samo prstom. Nije čudo da je u tako primitivnoj sredini i jedan seoski priučeni i samouki Vuk Stefanović Karadžić mogao biti proglašen jezikoslovcem. Svaki Srbin koji je umio opankom preko kamena na kamen u blizini kuće i okućnice pred seljanima naškrabati barem nekoliko suvislih znakova nalik na slova, smatran je u Srbiji odmah doktorom znanosti. To se slikovito vidjelo u fragmentu serije “Vuk Karadžić”, snimljene 1987. godine, kad glavni junak serije Vuk Karadžić u tumačenju glumca Kandića u djetinjstvu još nogom podupire manji kamen i njime preko većeg kamena grebe neke čudne i besmislene znake koje ni sam ne razumije. No, takav potez nailazi na oduševljenje razdraganih srpskih seljana, jer je za te čobane i takav potez tada još malodobnog Vuka Karadžića kod njih izazivao ushit, premda tako primitivni i zaostali nisu ni bili svjesni imaju li se razloga bilo čemu diviti ili samo tek čuditi.
43) Od 18.listopada 1817. do 20. listopada 1817. godine u Zemunu boravi u službenom diplomatskom posjetu austrijski car Franc Prvi.
44) Dana 26. siječnja 1825. godine utemeljena je prva knjižnica u Zemunu, ujedno i najstarija na teritoriju cijele današnje države Srbije.
45) Godine 1848. tijekom kratkotrajne revolucije građani Zemuna otkazuju u razmjerno velikom broju poslušnost vlastima i stupaju na stranu revolucionara. Slijedi kratko razdoblje anarhije, te formiranje privremenog gradskog vijeća koje će poztrajati do kolovoza 1849. godine. Tijekom revolucije od 1848. do 1849. Zemun je smaovoljnom odlukom pobunjenih Srba bio proglašen glavnim gradom samozvane tvorevine Srpske Vojvodine. Srbi su još tad koristili gužvu u carstvu i sukobe na širem planu u Evropi u pokušaju da Zemun prigrabe za sebe. To će im nakon niza sličnih pokušaja poći za rukom u dvadesetom stoljeću i takvo stanje traje još i danas, ali je upitno hoće li tako biti i vječno, premda se Srbi tome epilogu silno nadaju.
46) Od 1848. ne ide više ništa na srpsku vodenicu. Jer, od 1848. do 1852. Zemun i službeno ulazi putem svojih političkih zastupnika u okvir državnog Hrvatskog sabora u Zagrebu.
47) Dana 23. rujna 1858. službeno je utemeljena visoka zemunska škola, koja je u početku u prvoj svojoj generaciji imala samo 21 učenika.
48) Dana 29. svibnja 1867. Austrijsko ili Habsburško carstvo preimenovano je u dvojnu monarhiju poznatu pod nazivom Austro – Ugarska.
49) Na Novu godinu prvoga siječnja 1871. Zemun je proglašen slobodnim kraljevskim gradom, a loklani magistrat je pretvoren u gradsko poglavarstvo. Zemun je tad živio u Austro – Ugraskoj kao kraljević, a danas u Srbiji živi kao prosjak, ponižen od strane Srbije.
50) U travnju 1876. godine istočni dijelovi Zemuna su poplavljeni izljevanjem Dunava. Ukupna materijalna šteta bila je 150 000 forinti.
51) Od 1879. do 1886. na mjestu negdašnjeg austrijskog velebnog Kontomaca u centru Zemuna podignut je gradski park na 7,7 hektara zemljišta. U neposrednoj blizini parka je i slavna Zemunska gimnazija, kao i sportka dvorana “Pinki” kojom je potkraj devedesetih u stilu drumskoga razbojnika ravnao Aleksandar Vučić, kojem je to rukovodno mjesto bilo i prvo radno iskustvo u životu, jer prije toga nikad i nigdje nije ništa radio sem što je sjedio kao narodni zastupnik, zatim i ministar bez ijednog dana radnog staža u Skupštini Srbije. I danas taj kronični neradnik nema nijednog dana radnog staža, ali vedri i oblači nesretnom Srbijom, jer Srbi vole birati za političke vođe upravo takve nedovršene ličnosti.
52) Godine 1881. Zemun postaje dio Hrvatsko – Slavonske Vojne granice i uključen je dravnopravno kao sastavni dio trojednog Kraljevstva Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
53) Dana 10. prosinca 1883. završena je i puštena i promet željeznička pruga Budimpešta – Zemun, što je bilo od povijesnog značaja za ekonomski napredak grada Zemuna. Iduće 1884. godine Zemun je željeznicom spojen i s Beogradom. Zanimljivo, do današnjeg dana Srbi službeno slave kao dan željeznice Srbije 1885. godinu, kad je godinu dana nakon pruge Zemun – Beograd puštena u rad pruga Beograd – Niš. I ovaj vid srbijanske diskirminacije prema Zemunu i nijekanje povijesnog značenja pruge Zemun – Beograd samo ilustrativno pokazuje koliko Srbima Zemun nikad ništa nije iskreno značio, niti ga dugoročno smatraju svojim gradom, nego tek ratnim plijenom, što je vidljivo i kroz ovaj tek naoko sitan detalj oko nepriznavanja primata pruge Zemun – Beograd iz 1884. kao najstarije u Srbiji nego one Beograd – Niš koje je puštena u promet godinu kasnije 1885. godine.
54) Od 1886. do 1889. godine austtougarske vlasti u zemunu sagradile su Zeminski kej dug nekoliko kilometara. Taj kej je i danas omiljeno zemunsko šetalište.
55) U proljeće 1895. Zemun je još jednom poplavljen. Ovoga puta materijalna šteta iznosila je 200 000 forinti.
56) Godine 1896. podignuta je Zemunska tvrđava Milenijum na Gardošu u spomen na tisuću godina mađarske državnosti i manje više stalne u Zemunu. I danas je to jedan od zaštitnih i najprepoznatljivijih znakova Zemuna, kojega upoznaje svaki strani turist.
57) Prosinca 1900. uvedena je električna rasvjeta u Zemunu.
58) Dana 28. srpnja 1914. počeo je i zvanično Prvi svjetski rat i to topničkim napadom autrougarske vojske iz pravca Zemuna prema Beogradu s druge strane Save. Dana 10. rujna 1918. godine srpska vojska u ofenzivi na kratko zauzima Zemun, no to je trajalo samo tri dana jer su već 13. rujna 1918. u protunapadu autrougarske vojske Srbi sa svojom vojskom potisnuti iz Zemuna.
59) Dana 29. listopada 1918. godine Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije proglašava nezavisnost od Ausro – Ugarske i ulazi u državnopravni sutav novoosnovane Kraljevine SHS ( Slovenaca, Hrvata i Srba ) i što je ključno naglasiti Hrvatska u okvir novouspostavljene Kraljevine SHS unosi i Zemun i cijeli istočni dio Srijema od Šida do Zemuna u novu državu kao državnopravno svoj neotuđivi dio teritorija, koji će joj Srbija otimati postupno već od 1918. raznim poliitčkim igrama, a definitivno nakon 1945. godine.
60) Dana 5. studenog 1918. srpska vojska ulazi u grad Zemun i stavlja ga pod svoju vojnu, ubrzo i politčku kontrolu. Od tada počinje propadanje Zemuna koje traje i do danas.
61) Dana 25. studenog 1918. godine Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i drugih Slavena protuzakonito objavljuje proglas o prisajedinjenju Banata, Bačke i Baranje Kraljevini Srbiji, ne spominjući pritom Srijem koji im je kako je gore pojašnjeno tad i tako bio izvan vidokruga, budući je bio sastavni dio Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te je sa ostalim hrvatskim zemljama i Srijem kao hrvatska zemlja ušao u sastav Kraljevine SHS. Samozvana Narodna Skupšina Srba, Bunjevaca i dugih Slavena bila je pravno ništavna budući su vijećnici Skupštine manirom srpske hadjučije iz sale gdje se glasovalo izbacili sve zastupnike dugih brojnih naroda u Vojvodini kao što su tad bili redom Mađari, Nijemci, Hrvati, Rumunji, Slovaci i ostali, te je pripojenje Srbiji izglasala samo glasačka mašinerija Srba u Vojvodini i njihovih prosrpskih satelita panslavenske msili na teritoriju Vojvodine. I danas pravnici u svijetu upravo radi te nelegalne i nelegitimne odluke i sve dalje odluke i rjšenja takve umjetne Skupštine smatraju pravno ništavim aktom.
62) Godine 1921. obavljen je popis pučanstva u Zemunu. Grad je tad imao 18 528 stanovnika.
63) Dana 25. ožujka 1927. godine otvorena je civilnovojna zračna luka u Batajnici blizu Zemuna. To je bilo prvo zračno uzletište zrakoplova u cijeloj SHS, a prvi eksperimentalni letovi izvedeni su nad zemunskim nebom iste godine. Prvi domaći let u SHS-u izveden je na relaciji Zemun – Zagreb na dan 15. veljače 1928. godine.
64) Ukazom fašiatičkoga kralja Aleksandra Drugog Karađorđevića iz 1934. godine Zemun postaje po prvi puta beogradska općina i pravno gubi status smaostalnog grada. To stanje je s manjim prekidima aktualno i do današnjeg vremena 2016. godine.
65) Dana 12. travnja 1941. Zemun postaje dio Nezavisne Države Hrvatske.
66) Partizani i sovjetska crvena armija u jesen 1944. godine ulaze u Zemun i on istoga trenutka pistaje dio formirane SFJ, netom prezvane u FNRJ, na kraju i u SFRJ.
67) Dana 22. listopada 1945. godine Zemun ponovno i službeno biva proglašen u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji beogradskom općinom. Ovaj detalj je važan s obzirom da su Srbi još za Karađorđevića 1934. jednom već oduzeli Zemunu status grada, a onda su pod svojim poslušnikom Titom Srbi još jednom to učinili 1945. godine, jer su očito željeli pod svaku cijenu pravno poništiti status grada Zemuna koji je gradu na Dunavu kao starim i slobodnom kraljevskom gradu još iz mađarske epohe dodijelila NDH. Naravno, Srbi nikad nisu priznavali pravni legitimitet NDH, barem ne javno, ali je slučaj srpskog ponovnog oduzimanja gradskog statusa Zemuna iz 1945. i njegovo vraćanje na status beogradske općine kao što su već Srbi uradili s Zemunom i 1934. nadasve zamimljiv. Jer, tim činom su Srbi izravno priznali pravi legalitet i legitimitet NDH u gradu Zemunu, jer je uparvo NDH bila ta koja je u travnju 1941. Zemunu i vratila status grada koji je stoljećima s ponosom nosio dok ga nisu okupirali Srbi.
68) Godine 1952. dio zemunske općine se izdvaja odlukom Skupštine grada Beograda, kao i odlukama na najvišoj državnoj razini, iz prijašnjeg teritorijalnog sastava općine Zemun i tako nastaje nova i danas namnogoljudnija općina Beograda, točnije Novi Beograd, koji je danas i glavni i najatraktivniji i poslovni, pa donekle i stambeni prostor Beograda. Međutim, Novi Beograd je nikao na zemunskome, a ne na beogradskom katastru i daleko bi bilo logičnije i razboritije da su taj dio grada Srbi upravo iz tih povijesnih razloga nazvali Novi Zemun, a ne Novi Beograd. Čak i tak naizlged bezazlen čin pokazuje dodatno svu srbijansku netrpeljivost i odbojnost prema Zemunu, kojeg, vidljivo i iz imenovanja novog dijela grada Novim Beogradom, a ne kako je trebalo Novim Zemunom, nikad nisu u duši ni smatrali, ni osjećali istinski svojim, nego upravo osvojenim područjem, te se prema njemu i danas tako odnsoe.
69) Sredinom devedesetih oko 40 000 Srba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i sa Kosova naseljeno je na uže i posebno šire područje općine Zemun, što je dovelo i do značajnog etničkog preslagivanja pučanstva Zemuna u korist Srba, a pridošli stanovnci Zemuna na svim provedenim političkim izborima bili su najpouzdanije glasačko tijelo svih srbijanskih fašističkih stranaka, posebice Šešeljeve SRS i Vučićeve i Nikolićeve SNS. Oni su Zemun i Zemunce zavili u crno.
70) U listopadu 2011. održan je redoviti popis pučanstva Srbije, koji je organiziran i na području Zemuna. Prema najnovijem popisu iz 2011. godine Zemun je imao 150 000 ljudi, od čega je brojao još i nešto preko te brojke, preciznije 165 000 stanovnika u širem području Zemuna i njegove bliže i dalje okolice.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
HOP portal
