Dr. Vojislav Stanimirović, koji je sve svoje kvalifikacije, kako liječničke tako i vojne stekao u Beogradu, u ovoj svojoj izjavi još jednom sam potvrđuje na čijoj je strani uvijek bio. Dok su njegovi sugrađani vukovarci stradavali i ginuli pod nesmiljenom agresijom četnika i velikosrpske JNA, te pod zvjerskom višemjesečnom opsadom Vukovara, on je kao liječnik “bio prisiljen” napustiti Vukovar i to točno kada je počela velikosrpska agresija njegovih istomišljenika na stanovnike i branitelje tog grada. Činjenica je da se vratio u okupirani Vukovar nakon njegova pada, u studenom 1991. godine, zajedno s agresorom koji ga je odmah postavio kao ravnatelja bolnice govori sve o njemu. On nikada nije bio dio medicinskog osoblja vukovarske bolnice koje je za vrijeme agresorske opsade ustrajno i pod cijenu vlastitog života, brinulo i liječilo ranjenike, civile i branitelje, ne pitajući za njihovu nacionalnu ili bilo kakvu pripadnost. Stanimirović je bio na suprotnoj strani, na strani agresora.
Vukovarska bolnica je simbol požrtvovnosti, hrabrosti i humanizma u stravičnom ratu protiv Hrvatske i hrvatskog naroda. No, Stanimirovićevi nalogodavci su uvijek bili oni koji su vršili agresiju na Hrvatsku. Nepojmljivo je da se takav čovjek, unatoč brojnim dokazima, kojima danas pridružujemo i ovaj dokument, njegovu vlastitu izjavu Međunarodnom sudu za ratne zločine koju je dao i potpisao osobno on sam 30.10.1996. godine, još uvijek nalazi na slobodi.
Država Hrvatska je dopustila da takav čovjek, koji i sam u svojoj izjavi potvrđuje i opisuje povezanost sa agresorom, sudjeluje u vlastima grada Vukovara i u hrvatskim vlastima, da postane dugogodišnji zastupnik hrvatskog Sabora koji i dalje radi protiv interesa hrvatske države izgovarajući se da zastupa interese srpske manjine, koji u Hrvatskoj nikada i ničim nisu bili osporavani, kako devedesetih, tako i sada. Hrvatska država ne može raditi na svojoj budućnosti dok u svojim tijelima vlasti ili u bilo kojim segmentima političkog odlučivanja ima ljude koji su tu istu hrvatsku državu htjeli uništiti, rascjepkati i koji su za vrijeme Domovinskog rata djelovali u dosluhu sa velikosrpskim agresorom.
Stanimirović se kao liječnik nikada nije izjasnio o nepružanju liječničke pomoći zbog pripadnosti nekoj naciji, o čemu donosimo slijedeći dokument iz 1991. godine, u kojemu se to jasno može pročitati. Umjesto toga se liječnik i velikosrpski borac Stanimirović još od 1991. godine bavi ustašama i ne priznaje hrvatsku državu u čijim strukturama vlasti i sam sudjeluje. Liječnik i političar Stanimirović je prekršio ne samo Hipokratovu zakletvu nego i sve kodekse časti koje bi trebao poštovati jedan političar. Hrvatska država bi ga zbog svega toga trebala kazneno progoniti, a nikako dopuštati da sudjeluje u vlasti.
HOP portal
