„Iznimno sposobna Raiffaisen Grupa“ sastavljena od nekoliko desetaka austrijskih zadruga čije je poslovanje bilo austrijskim zakonom ograničeno na okrug u kojima su zadruge registrirane, a koje zadruge su sa samo 7,43 eura temeljnog kapitala napravile posao svjetskih razmjera i kapitalizirale novac kojim su raspolagale u iznosu od stotine milijuna eur-a, kažu da Hrvate štediše sa navedenog popisa nisu ni vidjeli. Nisu nikad čuli niti za posrednike koji su posredovali u prodaji kredita, a i Hrvati su prema njihovim tvrdnjama u Austriju mogli još 2001 godine putovati bez putovnice, iako zakon propisuje drugačije, a mnogi od komitenata putovnicu nisu ni imali. Unatoč svemu, Michael Spitzer, koordinator Raiffaisen Grupe za Hrvatsku tvrdi da su svi ugovori o kreditu sklopljeni u Austriji.
Nije istina da njihovo poslovanje FMA nije istraživala.
2011. godine u okviru istrage oko bivšeg premijera Ive Sanadera USKOK i DORH istraživali su i njegove račune u Austriji. Prema tadašnjem izvješću Austrijanaca navedeno je da je Ivo Sanader ulagao novac u fondove RBA i u državne obveznice Austrije i Hrvatske.
Državno odvjetništvo RH zatražilo je u svibnju 2011 godine od austrijskih kolega objašnjenje o tome koji je dio novca deblokiran s računa Ive Sanadera i njegova punca Ive Šarića u Austriji. Podatak da je antikorupcijski odjel austrijskog tužiteljstva deblokirao dio novca Ive Sanadera, ali da je dio novca i dalje ostao blokiran, potaknuo je u javnosti pitanje: koliko zapravo Sanader ima računa u austrijskim bankama i koliko je na njima novca?
Prema Rješenju Antikorupcijskog ureda austrijskog državnog odvjetništva napisanom 03. svibnja 2011 godine u tirolskoj Raiffeisenlandesbank na računu Ive Sanadera blokirano je oko 1,200.000 eura.
Zajedno s blokadom tog računa sud u Zagrebu zatražio je i otvaranje Sanaderova sefa u istoj banci. Kad je sef otvoren u njemu je pronađena štedna knjižnica sa 180.000 eura na ime Ive Šarića te 50.000 eura u gotovini. I to je odmah blokirano zbog sumnje u pranje novca. Držanje tolikog iznosa u gotovini u sefu potencijalno je kazneno djelo. Ukupno je, dakle, Sanaderu u austrijskoj banci bilo blokirano 1,430.000 eura. Glasnogovornik austrijskog tužiteljstva u Innsbrucku tada je izjavio da su navedene radnje učinjene na temelju upita hrvatskog DORH-a i USKOK-a putem pravne pomoći.
Dakle, 2011 godine u periodu od svibnja pa nadalje FMA je putem suradnje sa hrvatskim DORH-om i USKOK-om istraživala poslovanje Raiffaisenlandesbank radi sumnje u nezakonito porijeklo novca. Moguće je da je u okviru te istrage u FMA upućen i Popis komitenata koji je objavljen prije dva dana na brojnim portalima. DA je FMA istraživala moguće pranje novca, sa zahtjevom za popis komitenata iz Hrvatske, vidljivo je iz dokumentacije koju posjeduje Nenad Koljaja, predstavnik oštećenika RBA zadruga, a koji je osobno u Tužiteljstvu Austrije preuzeo navedenu dokumentaciju.
Vjerujemo da u Raiffaisen Grupi u Austriji, sastavljenoj od austrijskih zadruga nema štediša iz Hrvatske. Naime, prema austrijskim zakonima, pravni oblik Genossenschaft/Zadruge formira se od uloga zadrugara, pa su potencijalni ulagači koji bi svoj novac povjerili zadrugama na upravljanje nosili naziv zadrugari, a ne štediše.
Kako su nastale zadruge i kako se financiraju?
Zadruge su organizacije udruženih članova. Zadrugari imaju mogućnost da ekonomskom participacijom u osnivačkom kapitalu i upravljanju zadrugom definiraju poslovnu politiku i donose odluke koje, u krajnjoj liniji, utječu na njihov položaj, prava i koristi od članstva u zadruzi.
I u Austriji, kao i u ostalim dijelovima svijeta zadruge su okupljale struku, te je takvo udruženje trebalo koristiti obrtnicima, seljacima i drugim proizvođačima. Robert Owen osnivač prvog zadružnog pokreta još je davne 1799. godine započeo u svojoj tvornici pamuka u Škotskoj eksperiment za humane radne i životne uvjete. Inspirirano takvom idejom, prva samostalna radnička zadruga osnovana je 1844. godine u sjevernoj Engleskoj, od 28 radnika lokalnih berača pamuka. Svrha okupljanja u zadrugu je povećanje tržišne snage čime se osiguravaju niže cijene.
U njemačkom govornom području dva čovjeka pokrenula su osnivanje zadruga u isto vrijeme, neovisno jedan o drugom. 1847 godine prvu zadrugu osnovao je u Weyerbuschu Friedrich Wilhelm Raiffeisen. Bila je to prva humanitarna udruga za potporu ruralnom stanovništvu koja je imala zadatak dovesti po povećanja radne učinkovitosti i olakšanje života obrtnika/zadrugara. Prema načelima samopomoći, samoupravljanja i samoodgovornosti, osnovane su 1847. godine udruge za stolare i postolare koja je preteča današnje Volksbank. Ideje ovih liberalnih zadrugara nastala je na ideji njemačkog radničkog pokreta, snažno orijentirane u udruživanju koje je počivalo na socijalizmu. Do većeg vala nastanka socijalističkih zadruga došlo je tek nakon promjena u austrijskom zakonodavstvu u 1890 godine pa nadalje.
Princip poslovanja zadruga dodatno je usavršen okupljanjem 1850 obrtnika i radnika u malom saksonskom gradu Eilenburgu koji su predstavljali prvu potrošačku zadrugu u Njemačkoj, a takav oblik udruživanja poznat je i u Švicarskoj.
Diljem svijeta je barem 700 milijuna ljudi udruženo u razne zadruge. Zadruge su zajednice koje okupljaju ljudi čiji zajednički cilj je povećanje vrijednosti čiji „apetiti“ često nadilaze ciljeve proizvođačkih poduzeća ili trgovaca. ICA opisuje djelovanje zadruga: kao temeljne vrijednosti zadruge promiču se princip self-help, samoodgovornost, demokracija, jednakost, pravičnost i solidarnost. U tradiciji svojih osnivača, članovi zadruga vjeruju u etičke vrijednosti poštenja, otvorenosti, društvene odgovornosti i interesa za druge ljude.
Zadruge u Europi
- godine Europska komisija izdala je priopćenje Europskom parlamentu i Odboru regija o promicanju zadruga u Europi u kojem stoji da zemlje članice Europske unije imaju registriranih više od 300.000 zadruga s više od 140 milijuna članova u Europi.
Najveći europski oblike zadruge je španjolski Mondragon kojoj pripadaju tvrtke iz različitih sektora kao što su strojarstvo, automobilska industrija, proizvodnja kućanskih aparata, građevinarstvo, maloprodaja (supermarketi), banke i osiguravajuća društva.
Austrijske zadruge imaju minimalni temeljni kapital, od svega 7,43 eur-a
GmbH je pravna osoba i ima vlastitu pravnu osobnost, to jest, to može stjecati prava, snositi odgovornost i tužiti i biti tuženo. Za stvaranje GmbH potreban je društveni ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta.. Minimalni temeljni kapital za osnivanje tvrtke pravnog oblika GmbH iznosi 35.000,00 eura, dok su zadruge osnovane sa svega 7,43 eur-a kapitala i imaju pravni oblik eGen.
Uspjeh modela zadruga
Kako se učlaniti u zadrugu detaljno je opisano na stranici www.kooperieren.at, uz objašnjenje da je zadruga idealan oblik zajedničke suradnje poduzetnika ili pojedinaca, kada između njih postoje zajedničke i jednake potrebe. Unutar zadruge članovi su učlanjeni po dvije osnove: Oni su investitori i ujedno poslovni partneri.
„U našoj zadruzi svi članovi imaju koristi od ovog povoljnog poslovnog odnosa“– pišu na stranici Raiffaisen Grupe Štajerska.
„Zadruga je ujedno i najsigurniji oblik povrata vašeg ulaganja. Zadruga će rijetko biti insolventna, za razliku od drugih oblika društava kojima takva opasnost prijeti. To je zbog propisa o poslovanju zadruga i kontinuiranog nadzora nadležne revizorske organizacije koja prati proces poslovanja zadruge. Pravni oblik zadruge pruža mnogo manevarskog prostora za individualna rješenja zadržavajući visoku razinu ekonomske sigurnosti.
Preteča zadruga je financijski inžinjering koji je harao Hrvatskom 1992-1994. godine
Agencije za financijski inženjering nikle su u vrijeme kad se prestala isplaćivati stara devizna štednja, Ljubljanska banka blokirala je novac hrvatskih štediša. U to vrijeme oglasne su stupce preplavili oglasi agencija koje su se razmetale u nuđenju dvocifrenih jednomjesečnih kamata. Prikupili su milijune maraka na temelju obećanih visokih kamata i velikih priljeva koje su nudile te agencije.
– „Sve je to otišlo za oružje, iza svega stoji MORH i vojska, zato i policija ništa ne poduzima – govorili su tadašnji ulagači “u povjerenju” novinarima.
Gdje su zapravo otišle stotine milijuna maraka, zagonetka je koja je još uvijek otvorena. I danas, tolike godine nakon izbijanja afere financijskog inženjeringa još uvijek nema odgovora na to pitanje.
Ili možda ima?
O tome više piše u Monografija ACI koja u detalje opisuje djelovanje skupine YU bankara Forex. Samo jedan isječak iz te Monografije pojašnjava kako je „novac dobio krila“.
„Šestoj godišnjoj Skupštini YU Forexa, 1980. godine u Aranđelovcu, prisustvovali su članovi i mnogobrojni gosti iz zemlje i inostranstva. Tom prilikom održan je i okrugli sto s temama: ‘’Terminske kupoprodaje deviza na našem deviznom tržištu’’ i ‘’Problematika trgovanja s efektivnim stranim novcem’’. Povodom druge teme dileri su istakli probleme sa kojima se susreću oko plaćanja vozarine inostranim avio prevoznicima u devizama i bezbednosti transporta pošiljke kada idu preko JAT-a: ‘’Počev od septembra ove godine korišćenje avio prevoza stranih kompanija plaća se u devizama.
Zbog ove činjenice isključivo koristimo usluge JAT-a, a to znatno smanjuje mogućnost brže prodaje, odnosno transporta novca u inostranstvo i postizanje povoljnije valute odobrenja devizne protivvrednosti na računima kod ino banaka. Predstavnik JAT-a ne dolazi ujutru u dogovoreno vreme radi podizanja pošiljke koja treba da se prenese u trezor aerodroma, a potom u odnosnu banku koja, zbog kasnog prijema efektive u svoj trezor, devizno odobrenje daje sutradan. Dogodilo se da je došlo do promene leta, a da o tome niko nije obavešten. Tovarni list je otišao, a novac je ostao na pisti’’ – opisuju u navedenoj Monografiji.
Nada Landeka
HOP portal