“Pravni savjetnik u uredu tadašnjeg predsjednika Republike Stjepana Mesića je na informatorovo traženje provjerio i osobno potvrdio da je bio u Vladi i da mu je od povjerljive osobe omogućen uvid u rješenje Vlade RH temeljem kojeg je isplaćena novčana nagrada. To je učinjeno po osobnoj zapovjedi Ive Sanadera. Dokumenti su bili pohranjeni u sefu, tako da bi oni i sada morali postojati u arhivi kabineta Vlade, a sve navedene osobe su bile na popisu, uz još neke druge pojednice.
Cijela akcija oko krivotvorenja putovnice za Antu Gotovinu pokrenuta je od strane od strane Ive Sanadera, Mladena Bajića i Damira Lončarića, kako bi tada prevarili i podvalili međunarodnoj zajednici da navodno prate i progone pomagače Ante Gotovine, što je bila notorna farsa. Pravi pomagači su se redovno, gotovo svakodnevno, družili s generalom.
Za potrebe predaje generala Gotovine, dogovoren je put na Mallorcu u Španjolsku. To je organizirano od strane Vlade, uz posredovanje Bajića i Karamarka, a direktnu akciju je proveo Buljević i Vrdoljak, Karamarkovi pobočnici. Za potrebe putovanja je Gotovini izrađena diplomatska putovnica na ime pokojnog Stjepana Seničića, čija kćer je tada radila u tajnoj službi, kod Karamarka. Tu putovnicu je Gotovina imao kod sebe kada je uhićen.
S obzirom da je cijela međunarodna javnost znala da Gotovina koristi krivotvorene dokumente na ime Kristian Horvat, Karamarko je u dogovoru sa Sanaderom i Bajićem, organizirao preko Jakoba Bukvića i Milijana Brkića izradu nove krivotvorene putovnice. Inače, Jakob Bukvić se sumnjiči i za izradu 900 hrvatskih putovnica koje su navodno završile u konzulatu u Mostaru.
Gotovina je, dakle, namamljen na Tenerife kako bi tamo preuzeo novac koji je kao prikupljen za njega od australskih Hrvata. U tim dogovorima sudjeluje Josip Brkić, brat Milijana Brkića, koji koristi Jozu Grgića – Jablana, kao mamac koji bi Gotovini trebao predati novac kao pomoć u bijegu u iznosu od 12.000 eura. Osobe koje sudjeluju u hapšenju Gotovine su zapravo kolege iz obavještajnih službi iz 90-tih i ranijih godina. Kada je dogovoren sastanak, o lokaciji i vremenu primopredaje novca se obavještava Karamarko, a tada slijedi akcija koja je više-manje poznata hrvatskoj javnosti. U trenutku hapšenja, Gotovina kod sebe ima 12.000 obećanih eura i putovnicu na ime Stjepan Seničić. Posebno je indikativno što su apoeni 12.000 eura pronađeni kod Gotovine odgovarali po nominalama i serijskim brojevima novčanica koje su isplaćene prilikom plaćanja otkupnine za otmicu maloljetnog Zagorčeva sina!”- napisao je novinar Petičić još 2012 na osnovu dokumenta. Ta činjenica HDZ-u nije bila bitna pri odabiru šefa stranke.
Slučaj Karamarko je dokaz da su političke stranke sjedišta prepuna ovaca, a mediji potiču kult ličnosti. Na desničarskim portalima Karamarko je predstavljen kao veliki domoljub. Žena je konzultantica MOL-a, zaposlena nekada u Pavićevoj kuhinji laži EPH-a u Beogradu, a sam Karamarko postavlja A. Muharemija u MVP da kontrolira situaciju, dok se jako dobro zna koliko je Muharemi vezan za Mesića. HDZ opstruira ukidanje Mesićeva ureda, a to je sve dokaz nikada prekinute poveznice sa Mesićem. Rugalica “Karamesić” postaje sve popularnija.
Karamarko je uspio izolirati HDZ od bilo kakve ozbiljne koalicije, oko sebe je okupio minorne strančice i otjerao MOST kao jedinu jaču opciju od sebe. Da je kojim slučajem ostao na čelu HDZ-a, stranka bi doživjela totalni fijasko na izborima. To je konačno postalo jasno svima u HDZ-u tek u trenutku kada nije uspio presložiti vladu. Znači, HDZ je odlučio poput hrpe budala slijepo slijediti blefera Karamarka. Tek centimetar od ponora ušlagirana i nesposobna hadezeovska elita se budi, ali ne zbog realnih političkih odnosa, već zbog činjenice da druga strana ima dovoljno potpisa za raspuštanje Sabora. To jednostavno znači kako rukovodstvo nema vizije i slijepo slijedi kult Karamarkove ličnosti. Ako znamo da je Bujanec prije koji tjedan mjesečario po Kanadi u svezi podrške Karamarku, a od prije znamo kako je ljubitelj lika i djela Linića, ova komedija u HDZ-u još je smješnija.
Nije bolje niti u SDP-u, koji je izabrao ponovo na čelo jednog loše politički odgojenog čovjeka, kojem prijete afere iz vlastite obitelji u rušenju rejtinga.
SDP kao stranka u EU je jedina koja nije osudila komunizam Titova tipa, kojeg još uvijek veliča i na taj način jasno pokazuje da je stranka u sukobu sa europskim vrijednostima. U principu se ove dvije korumpirane stranke susreću po prvi puta u svojoj povijesti sa problemom, a to je MOST.
Peđa Grbin ne komentira lažnu skupštinu Živog zida, način na koji je provedena i zavedena u nadležno ministarstvo, a što će se pokazati i vrlo opasnim za SDP, već priča o prevrtljivosti MOST-a. MOST ima jedan glup potpis Petrova na dokument o koaliranju, sve ostalo su afere dva oka u glavi.
HDZ je ipak shvatio da s Karamarkom odlazi u propast, te je kozmetički na čelo stranke odlučio postaviti Plenkovića, uglednog diplomatu, čiji je otac na FPZ jezivo gnjavio studente sa marksizmom, socijalističkim samoupravljanjem i sličnim komunističkim smicalicama. To mu mnogi nisu zaboravili, pa jedan dio članstva već sada negoduje izborom Plenkovića. Hoće li baš to više približiti ili udaljiti SDP ili HDZ tek treba vidjeti, ali građane više ionako ne zanimaju njihove igre, već konačan obračun s korupcijom i pronalazak silnih milijuna pokradenih iz državne blagajne. Zato uvijek netko drugi treba biti prevrtljiv i problematičan dok stranke dugoprstića i kradezea nemilice kradu, a kako vidimo ni izdaja im nije strana.
HOP portal