5. srpnja 1991. godine u Gornjoj Budičini poginula je šesnaestogodišnja Josipa Kožić, prva žrtva Domovinskog rata na području grada Petrinje. Troje mladih, Josipa, njena sestra Snježana te Vlado Dumbović, tog su dana vračajući se u selo upali u četničku zasjedu. Josipa je ubijena s 18 prostrijelnih rana, a Snježana i Vlado su teško ranjeni. Josipini roditelji su na 20. obljetnicu smrti, na mjestu pogibije, izradili spomen ploču na kojoj su na 25. obljetnicu tragičnog događaja brojna izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće, ponajprije njeni roditelji Josip i Marica, a zatim obitelji poginulih hrvatskih branitelja, članovi Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici političkih stranaka te izaslanstva Grada Petrinje i Sisačko-moslavačke županije. Predsjednik petrinjske Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Darko Dumbović podsjetio je kako za ovaj zločin, ali niti brojne ostale, još uvijek nitko nije odgovarao…
radio banovina
hOP
