Priopćenje za medije
Apel članovima Glavnog odbora HSS-a: Krešimir Beljak do kraja će uništiti Radićevu stranku prihvati li koaliciju s neokomunistom Zoranom Milanovićem
Najveća i najmasovnija povijesna hrvatska politička stranka, Hrvatska seljačka stranka[1] nalazi se pred najsudbonosnijom odlukom u svom djelovanju u Republici Hrvatskoj od 1990. godine. Riječ je o odluci koja će presuditi hoće li HSS opstati na hrvatskoj političkoj pozornici kao dosljedan sljedbenik državotvornog, demokratskog i socijalnog hrvatskog političkog nauka Stjepana Radića, jednog od najvećih političara u modernoj hrvatskoj povijesti, ili će već u četvrtak, 7. srpnja 2016. godine, izdati sve članove HSS-a od njegova osnutka 1904. godine i krenuti u siguran i nezaustavljiv nestanak s političke pozornice u Hrvatskoj.
Prema brojnim medijskim izjavama svog sadašnjeg iznimno kontraverznog predsjednika Krešimira Beljaka, Glavni odbor HSS sutra bi trebao odlučiti hoće li prihvatiti ponudu neojugoslavenskog i neokomunističkog vođe SDP-a Zorana Milanovića da stranka HSS, koja je pokrenula proces nacionalnog osvješćivanja širokih slojeva hrvatskog naroda prije više od jednog stoljeća, na dolazećim izborima bude koalicijski partner stranke SDP, čiji su pojedini stariji članovi stvorili zločinačku komunističku Jugoslaviju 1945. godine te čija djeca danas provode politiku rušenja samostalne hrvatske države i demografskog nestanka hrvatskog naroda.
Kao bivši predsjednik HSS-a za Australiju, bivši predsjednik Hrvatske demokratske stranke u Hrvatskoj i vjerojatno jedini živući član Središnjeg odbora Hrvatske seljačke
[1] Na izborima 1938. godine HSS je dobio 96% svih glasova u Hrvatskoj te znatan broj glasova u Bosni i Hercegovini. Na temelju tih izbora dogovorene su i granice Banovine Hrvatske od 1939. godine.
stranke u emigraciji, osnovanog 1980. godine u Londonu na čelu s tadašnjim predsjednikom Hrvatske seljačke stranke i bivšim najbližim suradnikom Stjepana Radića, dr. Jurjem Krnjevićem, ovim putem preklinjem i pozivam sve članove Glavnog odbora HSS-a iz cijele Hrvatske da duboko i dobro promisle kakvu će odluku sutra donijeti te da ne odlutaju kao guske u maglu, kako je to za političare Narodnog vijeća u Zagrebu govorio Stjepan Radić zbog njihova odlaska u Beograd 1918. godine te predaje Hrvatske i hrvatskog naroda u ruke i pod vlast srpskoga kralja i beogradske čaršije. Svi znamo kako su strašne za hrvatski narod bile posljedice toga čina, iako se možda nekim članovima toga Vijeća to tada činilo opravdano i razumno.
Ako prihvati nagovaranje Kešimira Beljaka, zbog njegovih osobnih ideoloških, ali prije svega materijalnih interesa, i prihvati koaliciju s SDP-om, ovaj skup članova Glavnog odbora HSS-a odvest će HSS zauvijek u propast, ozbiljno će ugroziti budućnost samostalne hrvatske države, a oni sami ući će u povijest možda i kao najveći neznalice i izdajice HSS-a i hrvatskog naroda u posebno prijelomnim i opasnim vremenima, kako za Republiku Hrvatsku tako i za cijeli svijet.
Beljak manipulira i ne govori istinu
Krešimir Beljak ne govori istinu kad nastoji predstaviti HSS kao stranku ideološki blisku komunistima i SDP-u. To je, naime, povijesna laž, barem što se tiče djelovanja HSS-a u emigraciji između 1945. i 1990. godine. Kao izvorni svjedok i sudionik djelovanja HSS-a u iseljeništvu na najvišim razinama, odgovorno tvrdim kako novi i po HSS dosad najopasniji predsjednik te stranke želi izmanipulirati ne samo članove Glavnog odbora, nego i cijelo članstvo HSS-a u Hrvatskoj.
I dr. Vlatko Maček bio je izraziti protivnik komunizma
Premda se u iseljeništvu do svoje smrti godine nije javno izjašnjavao za uspostavu slobodne i samostalne hrvatske države, Vladko Maček, nasljednik Stjepana Radića, bio je izraziti demokrat, antikomunist i protivnik zločinca Tita u svakom pogledu. Treći predsjednik HSS-a, dr. Juraj Krnjević, koji je pobjegao u emigraciju nakon atentata na Stjepana Radića i druge vođe HSS-a i hrvatskog naroda u Beogradu kobnog 20. lipnja 1928. godine, bio je predstavnik Hrvatske, tj. HSS-a, u Ligi naroda u Ženevi od 1929. do povratka u Zagreb nakon osnutka Banovine Hrvatske 1939. godine. U Ženevi je dr. Krnjević snažno zastupao interese Hrvatske i hrvatskog naroda.
Jugoslavenski i hrvatski komunisti proglasili su dr. Jurja Krnjevića državnim neprijateljem.
Nakon smrti dr. Mačeka 1964. predsjednik HSS-a postao je dr. Juraj Krnjević. Od tog vremena, a posebno nakon sloma Hrvatskoga proljeća, HSS je u iseljeništvu pod njegovim vodstvom postao izrazito antikomunističkom i antijugoslavenskom hrvatskom strankom, koja se borila samo za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. O tome svjedoče bezbrojni i u svim tiskovinama HSS-a u iseljeništvu objavljeni apeli i rezolucije HSS-a Ujedinjenim narodima, KESS-u i drugim relevantnim međunarodnim i bilateralnim organizacijama. Kao jedan od osnivača Središnjeg odbora u Londonu 1980. godine (osobno sam morao nagovarati dr. Josipa Torbara da, zbog starosti dr. Krnjevića, podupre ideju osnivanja Središnjeg odbora HSS-a u iseljeništvu), svjedočio sam kako je dr. Krnjević i u javnim nastupima i u privatnim razgovorima bio jednako rezolutan i beskompromisan kad je bila riječ o strahotama koje su komunizam i Titova komunistička Jugoslavija donijele hrvatskom narodu. Naravno, u ovom kratkom
komentaru nije moguće citirati sve rezolucije i izjave dr. Krnjevića o komunistima i Titovoj zločinačkoj Jugoslaviji.
Istaknuti član HSS-a u domovini, dr. Nikica Novaković, bio je 1977. godine osuđen na dvanaest godina strogog zatvora.
O tomu kakav su odnos jugoslavenski i hrvatski komunisti imali prema Hrvatskoj seljačkoj stranci najbolje govori činjenica da je prvi predsjednik te stranke u Republici Hrvatskoj, dr. Nikica Novaković, zbog svoje povezanosti i suradnje s dr. Krnjevićem u Londonu bio 1977. godine osuđen na dvanaest godina strogog zatvora. Kaznu je, često boraveći u samici, odslužio u Zenici i Foči. Za dr. Novakovića dugo se godina zauzimala i međunarodna organizacija za ljudska prava Amnesty International. S dr. Novakovićem sastao sam se u Zagrebu pred njegovu smrt početkom devedesetih godina. Imali smo dug razgovor. Bio je jako uplašen. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, vođenom 31. kolovoza 2001., poznata članica HSS-a još u Kraljevini Jugoslaviji, gospođa Neda Prpić, izjavila je kako je dr. Novaković u novoj hrvatskoj državi bio otrovan od strane komunista koji su se bojali dolaska HSS-a na vlast.
Kako je uopće moguće, na temelju povijesnih činjenica i dokaza, nekome u HSS-u i pomisliti – osim ako se ne radi o provokatoru i namjernom činu uništavanja svete baštine Antuna i Stjepana Radića – na ulazak u koaliciju sa Zoranom Milanovićem, čovjekom koji je rekao kako je «Hrvatska slučajna država», koji je rekao da su u Domovinski rat išli samo siromasi i primitivni mladi ljudi, i koji, kad god mu se pruži prilika, u srbijanskim medijima u Beogradu ili Banja Luci napada vlastitu državu, na način i riječima kojih se ne bi sjetio čak ni Stjepan Mesić, njegov najveći mentor i izdajica samostalne hrvatske države. Bilo bi daleko, daleko prihvatljivije da HSS ide samostalno na izbore, pa ako nakon toga nestane, bit će to častan, a ne izdajnički, kraj najveće povijesne hrvatske demokratske stranke.
Ako već ne želi ići u koaliciju s HDZ-om, koji će u Andreju Plenkoviću uskoro imati novog i daleko sposobnijeg predsjednika nego što je to bio Tomislav Karamarko, bilo bi daleko, daleko prihvatljivije da HSS ide samostalno na izbore i ako nakon toga nestane, biti će to častan, a ne izdajnički, kraj najveće povijesne hrvatske demokratske stranke. Podsjećam da je, na moju osobnu inicijativu i punu potporu Glavnog odbora HSS u Australiji, domovinski HSS, tada pod vodstvom Ivana Zvonimira Čička, bio u predizbornoj koaliciji s dr. Franjom Tuđmanom i HDZ na povijesnim izborima u travnju i svibnju 1990. godine.
Koalicija s SDP-om bit će metak u čelo za HSS
Članovi Glavnog odbora HSS-a trebaju u prvom redu razmisliti što je Tomčićeva koalicija s komunistom Račanom i njegovim SDP-om uistinu donijela HSS-u i hrvatskom selu, iako je najveća pogreška HSS-a to što se uporno predstavlja kao stranka sela i seljaka. To, bez obzira na njezin naziv, nije kod osnutka HSS-a 1904. godine uopće bio glavni cilj Stjepana Radića. On je kroz seljaštvo, koje je tada činilo 90% hrvatskog naroda, htio oživjeti hrvatski identitet i državotvornost Hrvatske. Sada možemo slobodno reći da je kroz koaliciju s SDP-om Tomčić napustio politiku s visokom mirovinom i daleko bogatiji nego što je ranije bio. Hrvatsko selo i hrvatski seljak od toga nisu imali ništa, kao što neće imati ni sada, odluči li se Glavni odbor na koaliciju s SDP-om. Da, profitirat će Krešimir Beljak i nekoliko njegovih prijatelja. Zato će vrlo mnogo izgubiti HSS, hrvatski seljak, hrvatsko selo i cijela Hrvatska.
U zaključku se valja ozbiljno upitati kako je uopće moguće da sadašnji HSS ide u koaliciju s djecom ortodoksnih komunista i sljedbenika komunističkog monstrouma Staljina, koji su od 1945. do 1950. godine otimali sve što je tadašnji seljak, kojeg su nazivali kulakom, imao. Do zadnje krave, ovce i kokoši, do zadnjega konja itd. Naravno, najstrašnije su bile scene kad su partizani sakupljali i meli i zadnje zrno žita ili kukuruza s tavana hrvatskih seljaka, koji su nakon toga gladovali, pa su se u konačnici morali i masovno iseliti iz Hrvatske. Onaj koji se protiv toga pobunio, na licu mjesta dobio je metak u čelo. Iskreno se nadam da većina članova Glavnog odbora neće dozvoliti da HSS ode kao guska u maglu, a još manje da izvrši kolektivno samoubojstvo prihvaćanjem Milanovićeve koalicijske ponude.
Antun Babić
Bivši predsjednik Glavnog odbora HSS u Australiji
Član Središnjeg odbora HSS u iseljeništvu
Bivši predsjednik Hrvatske demokratske seljačke stranke
U Zagrebu, 6. srpnja 2016.
