21. obljetnica genocida, kojeg su bosanski Srbi počinili nad muslimanima u Srebrenici u srpnju 1995. godine, obilježena je u memorijalnom centru Potočari, gdje je danas pokopano još 127 žrtava čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama i identificirani u proteklih godinu dana. Predsjednik zločinačke tvorevine republike srpske u Bosni, Milorad Dodik ni danas, 21 godinu nakon počinjenog genocida nad 8372 srebreničkih muslimana ne priznaje počinjeni zločin i potpuno ga negira. Tuga i bol se ocrtava na licima majki, žena i kćeri ubijenih muškaraca, sinova, braće, muževa i djece. Najmlađa žrtva ovog genocida i najvećeg ratnog zločina počinjenog u Europi nakon Drugog svjetskog rata, koja je identificirana ove godine, imala je samo 14 godina. Obitelji preko 1000 žrtava tog strašnog genocida čekaju na identifikaciju posmrtnih ostataka svojih najmilijih koje ne mogu sahraniti već 21 godinu. Duševna bol kroz koju ti ljudi prolaze svakodnevno već 21 godinu, neizmjerna je. Posebno bolna ironija je da se Srebrenica nalazi na teritoriju republike srpske, državne tvorevine kojom je Daytonski sporazum nagradio pokolje koje su bosanski Srbi počinili nad bosanskim muslimanima.
Dok Dodik ostaje dosljedan genocidnoj i zločinačkoj ideji velikosrpstva i ustrajno negira bilo kakvu odgovornost bosanskih Srba i vojske tzv. republike srpske za počinjene pokolje do te mjere da svake godine umanjuje broj žrtava na pola (pa bi za par godina mogao reći da ih nije uopće ni bilo), predsjednik bosanske federacije Bekir Izetbegović drži govore na ovoj tužnoj obljetnici zazivajući jedinstvo u pokoljima i genocidima rastočenoj zemlji, zagovarajući prava na različitost i na različita mišljenja te tako šalje poruku svom političkom kolegi Dodiku kako je njegovo negiranje počinjenih srpskih zločina sasvim ok. Narod Srebrenice i ono što je od njega ostalo nije zaslužio ovakav tretman. Ovako niti ogrebotina ne može zacijeliti, a kamoli pokolji i genocidi takvih razmjera. Ne radi se ovdje ni o kakvim “ideologijama” o kojima govori Izetbegović, nije ovdje neka “različitost mišljenja” dovela do rata, nego četnička i velikosrpska agresija.
Hrvatski političari i dužnosnici počev od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koju su srebreničke majke još prošle godine nazivale svojom kraljicom, koriste se istom frazeologijom kojom brišu podjele i umanjuju zločin, kojom činjenice nazivaju ideologijom, kojom pojmove imenuju lažnim imenima. Pokolj bosanskih muslimana nije bila neka spontana reakcija na “drugačije mišljenje” kako tumači Izetbegović, nego planiran genocid kojeg su velikosrbi sproveli nad bosanskim muslimanima u nekoliko dana, smišljeno i neljudski.
Ne ulazeći u potpuno jednaku bit agresije koju su četnici i velikosrbi činili po Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, baš kao i po Bosni i Hercegovini, ipak moram ustvrditi da su i hrvatski i bosanski političari bijedno zakazali, gurajući genocide počinjene nad hrvatskim i muslimanskim življem od strane četnika, JNA vojske, paravojnih milicija i ostalih vojski (koje ovdje skupno nazivam vojskom velikosrpstva) pod tepih. Takvo neodgovorno i nesposobno, pa čak i krajnje pokvareno ponašanje današnje političke elite prema vlastitim narodima koji su dali ogroman danak u krvi, je jednostavno – neoprostivo. Neoprostive su i blagoglagoljive tirade koje je danas ispustio Izetbegović, kao što je neoprostivo i inzistiranje hrvatske predsjednice na brisanju podjela o kojima se ovdje uopće ne radi. Dok agresori ne budu imenovani i kažnjeni, a ne nagrađeni teritorijem, novcem i političkim utjecajem, pravda i normalan život neće zaživjeti, a podjele će se i dalje nastaviti.
Keleminec je podigao šator A-HSP-a u Srbu kao znak protesta zbog ponašanja hrvatskih vlasti i političara, a posebice Milorada Pupovca. Predsjednik Autohtone Hrvatske stranke prava Dražen Keleminec upozorava da se radi o istom obrascu ponašanja velikosrba kada navodi: “25.07.1990. godine je upravo sa srpskim mitingom u Srbu započelo ponovno protjerivanje, ubijanje i okupacija Hrvata. Upravo u Srbu je zločinac Šešelj sa Raškovićem pozivao na ubijanja Hrvata i ostvarenja velikosrpskih težnji. 27. 07. 1941. godine četnici su zaustavili vlak pun hodočasnika i poubijali ih, katoličkog svećenika pekli na ražnju, selo Boričevac spalili, poubijali i protjerali Hrvate, a cijelo selo Ivezići poklali i bacilli u jamu. Prije dvije godine izvađeni su ostaci kostiju, a među njima je bilo i dijete od samo dvije godine. Doći će dan kad u Srbu neće biti slavlja, a umjesto četničkog spomenika podignut ćemo spomenik hrvatskim žrtvama.”
Pupovac u svom poznatom stilu lažnog pravednika upravo tog čovjeka – Dražena Keleminca – naziva sljedbenikom ustaštva, valjda samo zato jer govori istinu. Pri tom Pupovac manipulira Srbima u Hrvatskoj kojima nije donio ništa dobroga, osim što je sebi prisvojio ogromna sredstva iz državnog proračuna, na račun srpstva, kao što su već mnogi prije mene rekli: kao pravi etno-biznismen. Što može učiniti hrvatska policija u državi u kojoj vrijede dvostruka pravila? Okupljanje A-HSP-a su pravovremeno i zakonski prijavljena, ali Pupovac inzistira na zabrani. Hoće li intervenirati predsjednica? Kako će ona izgladiti “podjele” između Dražena Keleminca i Milorada Pupovca? Vidjet ćemo…
I. R.
HOP portal
