U zadnje vrijeme učestali su gosti na Studiju 4 (informativne emisije na četvrtom programu HRT-a koje uređuje novinarka Helena Krmpotić) koji sve više govore o ilegalnom poslovanju RBA zadruga i o prije mjesec dana u mnogim medijima objavljivanoj listi štediša-zadrugara RBA, na kojoj se ističu imena današnje hrvatske političke elite. Kao što smo na HOP portalu tada objavili, nije upitna vjerodostojnost same liste štediša koji su uložili svote koje prelaze milijun eura, a o kojoj se danas raspravljalo u emisiji Studija 4. Puno je zanimljivije zbog čega su na toj listi skriveni brojevi računa svih 186 hrvatskih euro-milijunera, pa zbog toga nije ni moguće istražiti kretanja na svakom pojedinom računu, nego tek vidjeti ukupnu svotu novca koja se nalazila na računu svakog pojedinog štediše 2011. godine. Od tada je prošlo punih 5 godina, dakle, prema ovom dokumentu nije moguće ustanoviti koliko novca se sada nalazi na tim računima. Također je sumnjiva uplata ogromnih novčanih sredstava tih “štediša” u filijalama Reiffeisen banke koje se nalaze u austrijskim zabitima i malim mjestašcima. Te dvije okolnosti današnji gosti Studija 4, istraživački novinar Margetić (koji je nebrojeno puno puta u samoj emisiji istaknuo svoj istraživački status) i novinarka i istraživačica gospodarskog kriminala Nada Landeka nažalost nisu spomenuli. Osim toga, HOP portal je prvi dobio listu štediša RBA zadruga direktno od Nenada Koljaje, ali je on zamolio naše uredništvo da se lista ne objavi odmah zbog kaznenih prijava DORH-u.
Margetić i Nada Landeka su u ovoj emisiji spomenuli druge, vrlo indikativne stvari: da je austrijska Agencija za nadzor financijskog tržišta baš kao i Ured austrijskog državnog odvjetništva uskratio hrvatskim novinarima i predstavnicima oštećenika RBA zadruga bilo kakvu informaciju o vjerodostojnosti tog spornog popisa svih hrvatskih zadrugara-štediša RBA zadruga u Austriji koji su na svojim računima u godini 2011. imali preko milijun eura – ukupno se ovdje radi o svoti od nevjerojatnih 543 milijuna eura. Austrijske institucije su lukavo odabrale pripustiti poneke dokumente u javnost u određenom trenutku i dobro ih osigurale svojom pravnom praksom. Naime, sumnjivo poslovanje Reiffeisen banke i RBA zadruga (kao i HYPO banke) koje se odnose na hrvatsku državu se na taj način zakonski štite. Dok su ta poslovanja i pojedinci u istrazi (koja se kafkijanski može protegnuti na desetljeća), podaci i imena, a naročito dokumenti, neće biti dostupni javnosti. Taj mehanizam zakonske zaštite kojeg odobrava i Europska komisija ustvari čine okvir zaštite pranja novca i ilegalnih poslova koji se istražuju.
U prilog ovoj teoriji govori i činjenica koju je istaknuo austrijski novinar Robert Gordon koji je u ovoj emisiji sudjelovao telefonski i rekao da po njegovom saznanju nitko od krivaca i osumnjičenih za ovu pljačku hrvatskih građana i pranje novca preko RBA zadruga nikada nije bio kazneno gonjen ili kažnjen. Dapače, potpisnik samog dokumenta na kojem se nalazi popis hrvatskih štediša-milijunera, Markus Mair, tadašnji predsjednik uprave Reiffeisen-Landesmark Steiermark AG nagrađen je još jačom i utjecajnijom pozicijom izvršnog direktora Styria Media Group AG, i to još 2013. godine.
Iz izjava Domagoja Margetića u ovoj emisiji, istraživačkog novinara kojega svi znaju i rado mu prosljeđuju dokumente do te mjere da ih nalazi čak i u smeću, jasno je da se radi o čovjeku koji je povezan sa svim strukturama moći tih elita koje on navodno istražuje i “razotkriva”. Podsjetimo se, taj isti Margetić je radio za Dodika, sam je osuđen zbog pronevjere, društvo novinara koje je on osnovao otišlo je u stečaj zbog milijun kuna duga, poznat je po nošenju dokumenata Zagrebačke banke u Beograd i sam je priznao da je bio upleten u rad tajnih službi. Osim toga, na Šešeljevoj konferenciji za medije, Šešelj se osobno pohvalio kako je dobio dokumente o Zagrebačkoj banci, a sad očekujemo da nakon Dodikovog novinara Margetića i sam Šešelj bude pozvan u emisiju Studia 4. Margetić je kao takav novinar zadužen za rastjerivanje dima kao svojevrsni ispušni ventil u medijima, tamo gdje evidentno postoji požar. Požar koji je i uzrok tog dima nikada nije ugašen, jer to ne odgovara Margetićevim nalogodavcima. Ne odgovara to ni austrijskim suučesnicima u pranju novca. Na kraju je vidljivo da je Austrija svojom zabranom daljnjeg plasiranja takvih prljavih kredita na hrvatsko tržište samo uspješno pogasila iskru sumnje u vlastitoj državi, dok je ovaj gospodarski kriminal izazvao požar koji je u potpunosti poharao upravo Hrvatsku i njezine građane.
Kako je stečen taj ogroman novac od 543 milijuna eura koji se 2011. godine nalazio na privatnim računima hrvatske političke elite u Austriji? Margetić je postavio pravo pitanje iz krivih namjera. Njegova stvarna namjera je prebaciti krivnju na političke aktere iz ´90-tih, upravo na vrijeme kada je utemeljena moderna hrvatska država. Hrvatski milijuneri i štediše austrijskih RBA zadruga se nisu rodili nakon´90-tih. Oni su svoj glavni kapital nabrali još prije stvaranja samostalne hrvatske države. To je mali, ali najbitniji detalj kojeg Margetić uporno izostavlja. Pokradeni novac koji je trebao biti opran uz pomoć austrijskih banaka, pokraden je iz Hrvatske davno prije ´90-tih. To je ključna poruka svih ovih istraživanja. Europski zakoni i europska komisija nisu baždarene na takav ogroman lopovluk koji je smišljen i proveden od JNA struktura i političkih ideologa koji su proizašli iz njih.
Svjedočimo vrlo vještoj manipulaciji činjenicama; s jedne strane jača ruska dominacija EU kojoj se NATO vojno može suprotstaviti ukoliko zatreba, ali EU administracija i diplomacija nikako nije dorasla Putinovim osvajačkim intencijama u Europi koja se kreće istovremeno na diplomatskom i ekonomskom nivou. Jedine slabe točke Rusije su njezino gospodarstvo i financije, koje su oslabljene gospodarskom blokadom EU i NATO-a prema Ruskoj federaciji. Upravo zbog toga se u ovom trenutku diže prašina oko ilegalnih RBA zadruga u Hrvatskoj i dolazi do “curenja” krucijalnih i dokumenata koji po Margetiću začudo kompromitiraju samo europske intitucije, a ne hrvatsku političku elitu koja je iznijela milijune eura iz Hrvatske i pohranila ih na sigurno, na svojim računima u Austriji.
Margetić suptilno sugerira da pravni spasioc hrvatskih oštećenika neće biti EU institucije, već netko drugi. Taj drugi se nalazi u Rusiji, u kojoj je ne zaboravimo, završio i hrvatski opljačkani novac, preko franšize Unicredita, matice svih banaka koje su kao marljive pčelice isisale pokradeni novac iz Hrvatske, a čiji trag vodi od Zagrebačke banke i Adria AG Wien, preko Austria banke, pa sve do Unicredit-a, koji nikada nije bio stvarni vlasnik Zagrebačke banke kao što se rado prikazuje, već je vlasnik Zagrebačke banke bila Adria AG. Unicredit je zapravo samo franšiza koja pokriva stvarnog vlasnika sveg pokradenog novca, a to su komunistički bankari i njihovi današnji politički nasljednici – politička elita Hrvatske. Trag tog pokradenog novca vodi do Rusije, koja će ga pokušati izbrisati svojim “investicijama” u Hrvatskoj. Pri tom se naravno radi o našem, a ne o ruskom novcu.
Cilj ove dugoročne i dobro posložene igre je ekonomsko iscrpljivanje Hrvatske i njezinih građana te hrvatsko potpadanje pod proruski utjecaj, pod kojim se i sama Austrija već dugo nalazi. U konačnici je potrebno anulirati Domovinski rat i na političkom i ekonomskom planu poništiti temelje hrvatske mlade države. Europska unija nije opasnost po Hrvatsku, ali je EU bez NATO-a i SAD-a nemoćna prozrijeti i oduprijeti se ovoj višestrukoj i vrlo opasnoj igri koju igra Putin. On se politički infiltrirao u desnice nekih EU zemalja kao što je Austrija i Mađarska, a gospodarski konsolidirao s Njemačkom preko Angele Merkel, nekadašnjeg DDR kadra. BREXIT mu samo ide u korist, jer se težište EU pomiče na istok. Napomenimo još jednom, Hrvatskom nije moguće vojno ovladati (to se pokazalo u Domovinskom ratu), zato Putinova Rusija i ne ide tim putem preko Srbije. Hrvatsku je kao prozapadnu enklavu moguće jedino ekonomski potčiniti i tako prisiliti na savez s Rusijom. Zbog toga je izbrisan i pojam Srednje Europe (Mitteleuropa) i uveden naziv zapadni Balkan, u koji se sada želi ugurati Hrvatsku.
Ingrid Runtić
HOP portal