Neuspjeli pokušaj državnog udara u Turskoj iz sata u sat postaje sve više sumnjivijim. Sa jedne strane imamo pokušaj državnog udara( o kojem turske tajne službe navodno nisu imale nikakvih saznanja),a sa druge strane munjevitu spremnost kojom je režim predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana munjevito probrao i uhitio gotovo 3000 sudaca i tužitelja koje je trebalo suspendirati( i sve režimu nelojalne i nepoćudne vojne zapovjednika uhitio), a neke i zatvoriti, kao pomagače puča, suradnike izbjeglog imama Fethullaha Gülena.
Puno je naznaka i činjenica koje bodu u oči. Bude u oči činjenica da je sam puč proveden više nego traljavo. Ni sjene one efikasnosti koje je Turska vojska – druga po snazi u NATO-u (!) – pokazala u državnim udarima 1960-1980, ni traga one odlučnosti kojom brutalno mlati po Kurdistanu, ne štedeći ni svoju baštinu. Nisu korištene elitne postrojbe, nego uglavnom novaci, zbunjeni momci, od kojih su neki zaprepašteno tvrdili da su bili uvjereni da je posrijedi vojna vježba. Sjetimo se za boravka Tayyipa Erdoğana u Zagrebu zavarivali su šahtove, zatvorili zračni prostor, građanima je bilo ograničeno kretanje po ulicama. Znakovito, a u vrijeme vojnog prevrata turski vođa leti helikopterom i slijeće na aerodrom u Turskoj i ljude mobitelom poziva na ulice. Zanimljivo,zar ne?!
Naravno, sve to su samo pretpostavke i indicije, nisu dokazi. Vrijeme će pokazati jesu li točne. Ako je to posrijedi – a indicije vode u tom smjeru – treba ponovo pretresti činjenice i vidjeti temelje li se indicije na njima. Pokušaj državnog udara u konačnici najviše odgovara turskom vođi. Dobio je izliku da se obračuna sa svim iz bilo koje pore života koji nisu podržavali njegovu autokratsku vladavinu
Pero Kovačević
