U Puli su zatvoreni neki kultni restorani, a ono što je u ponudi ostalo je premalo, ponuda vrlo dosadnog jelovnika. Cijenama Pula drži jedan primat jadranskog središta. Uglavnom od svih mjesta koje smo u Puli posjetili nekako je najbolje prošla poznata pizzerija u središtu grada, koja ima vrhunsku ponudu… ostalo je cijenom iznad prosjeka, a uslugom znatno ispod željene razine. Jela ponuđena na jelovniku su nešto što se brzo zaboravlja.
U Osijeku prvi pravi argument je čovjek. Osobe koje vas poslužuju i rade jela imaju jednu drugačiju dimenziju od one morske. Pljačkanje turista nije olimpijski sport. U Puli je to jedini sport. Turist nije dio čovječnosti, već predmet pljačke. U tome segmentu naših ispitivanja turističke ponude, Osijek je znatno zanimljiviji… jela su raznolika i uglavnom uvijek kvalitetna i jeftina. Grad je lijep, ali još uvijek nedovoljno dobro turistički korišten, poglavito jer je u blizini Kopačkog rita. Restorana na brodu ima više u Osijeku nego u Puli. Kao predjelo nas oduševljava čips od riječne ribe, koji bi mogao biti naš brend u prodaji jela…ali za sada nije. Vina su vrhunska, tako da mediteranska vina imaju jaku konkurenciju u slavonskim graševinama. Na svakom koraku ljudi su susretljivi i opušteni, nešto potpuno suprotno Puli. Grad ima što ponuditi, ali očito gradske vlasti ne prate mogućnosti kapaciteta i turizam nije jaka grana kao što bi svatko očekivao.
U Osijeku se kao u Puli osjeća zloduh komunizma, koji je uništio zdravu konkurenciju; zapuštene fasade, zatvoreni kulturni kapaciteti i slaba ponuda samog Kopačkog rita. Zaista šteta jer uz dobru reklamu Osijek može ponuditi znatno više… Prepoznatljivih suvenira Osijeka i Slavonije nema previše u ponudi, prepoznatljivih proizvoda na štandovima je u znatno manjem broju nego što smo probali i ponude žive samo zahvaljujući pojedincima. Za to je kriva politička klima iseljavanja iz Slavonije. U utrci za naslov kulturne prijestolnice Europe, Osijek je mogao ponuditi puno više, no Rijeka je odnijela pobjedu i toliko potrebna sredstva. Ova kulturna prijestolnica hrvatske Slavonije je danas sramotno zapostavljena i osiromašena. Kriva je i hrvatska država koja pokazuje veliku nebrigu prema osječkoj tradiciji, ljepotama i bogatstvu ovoga grada koji je danas tek tužno svjedočanstvo nekadašnjeg bogatstva i značaja. Nekadašnji sjaj grada vidljiv je tek u unutrašnjosti raskošne osječke katedrale koja svakog turista i danas upravo zapanjuje svojim sjajem i ljepotom. 
Osijek je kao i svaki grad do dolaska komunista na vlast bio jako obrtničko, industrijsko i kulturno središte Hrvatske, no pljačkom vlasničkih udjela pojedinaca komunistička primitivna elita uspjela je zatomiti tradiciju, a pljačkom potpuno osiromašiti hrvatski narod. U Hrvatskoj državi pljačkaška elita u potpunosti je uništila privredu i natjerala narod da kopa po kontejnerima. U takvoj situaciji mnogi su otišli iz Slavonije i Osijeka. Grad je opustio, a osječke plaže su zapuštene i daleko od nekadašnjega sjaja.
Kada se pogleda ponuda jela i pića u Slavoniji, mogućnosti i ljudski potencijal, može se otvoreno reći da su političke elite jako malo toga pokrenule, znatan dio privrede opljačkale i time pokazale jedan uobičajan način ponašanja neokomunista, koje ne zanima tradicija i kultura.
HOP portal
