Ovako je HOP portal pisao 13.3 2016 godine o slučaju Đureković;
Kad je savezna financijska inspekcija u Beogradu, radi pronevjere 89 milijuna američkih dolara, podnijela prijavu direktora i drugih 18 pripadnika INE, Đureković je pomoću njemačkog špijuna u Jugoslaviji Doernera pobjegao u Njemačku. Budući da se tu radilo o krunskom svjedoku, a ne samo o jednom od suoptuženih, UDBA je trebala Đurekovića kidnapirati natrag u Zagreb, na suđenje. Otkriveno je da slučaj INA-comerc obuhvaća i mračne spletke oko pranja novaca i špijunaže uz sudjelovanje sovjetskih, ali također i zapadnih službi, kao i veze s najvišim političkim instancama Jugoslavije – među njima i Josipa Vrhovca iz saveznog predsjedništva.
Afera je dobila političku težinu i dimenziju, koja je hitno preporučavala tajnost. Savezna obavještajna služba u Njemačkoj je vodila brigu o tome da Stijepan Đureković bude na njemačkoj televiziji predstavljen kao izbjeglica vrijedna sažaljenja.
Đureković je trebao biti otet poput Vlade Dapčevića, kojeg je jugoslavenska tajna služba kidnapirala u Rumunjskoj i odvezla hladnjačom u Jugoslaviju.
Trebao je biti krunski svjedok krađe u INA-i. Ali plan je promijenjen iz isključivog razloga što su Špiljak i Vrhovec upleteni u cijelu priču oko nestanka novca. I tada je odlučeno da se Đureković likvidira.
Akciju prebacivanja Đurekovićevih organizirao je Stjepan Deverić, koji te tada bio ravnatelj hrvatskog Odjela državne sigurnosti (UDBA) za suzbijanje ekstremne emigracije. Zadaću da se pusti Đurekoviću u Njemačku sredila je Đurekovićeva ljubavnica Snježana Jakšić, koja je održavala operativnu vezu sa zagrebačkom UDBOM. Kratki Đurekovićev boravak u emigraciji je prekinuo agent albanske tajne službe SIGURIMI iz Manheima, čija su braća Ramo i Seido Azemi kao i Fazli Gaši, bili registrirani kao operativna veza istoga toga Deverića.
Kada se uzme u obzir da su u tajnim službama Jugoslavije, kao i njezinim najvišim federalnim i vojnim instancama u to vrijeme, obnašali pozicije Hrvati, odani Krajačiću i Manoliću, odnosno kasnije prema Franji Tuđmanu, smrt Đurekovića na nacionalnoj osnovi nema veze sa istinom. Operativni ravnatelj savezne UDBE od 1984. do 1991. godine bio je Zdravko Mustač; u zrakoplovstvu i time u izviđačkoj i kontraobavještajnoj centrali bili su general Antun Tus i ostali visoki hrvatski časnici sigurnosti; savezni minitar vanjskih poslova, privremeni član prezidija i predsjednik prezidija bio je Josip Vrhovec; krajem osamdesetih godina, Budimir Lončar je bio ministar vanjskih poslova .
Iz toga je vidljivo da Đureković nije ubijen zbog nacionalizma ili povezanost sa ustaškim pokretom, već je njegovo svjedočenje ugrožavalo tadašnje vladare pokojne države i današnje vladare Hrvatske. Đureković nije bio hrvatski nacionalist, već socijalistički privrednik. Očito povezan i sa BND-om, tako da je sasvim logično Perkovićevo suđenje u Njemačkoj, koja je tada pod Klusom Kinkelom bila upletena u Jugoslaviju. Kinkel je sa svim udbašima bio usko vezan, od Krajačića do Manolića, ali uspostavom Hrvatske presudno utječe na njihove micanje da bi sebi osigurao primat na terenu.
Đurekovićev slučaj je presudno zatvorio vrata osudi kriminala u Jugoslaviji, a ukraden novac je prikriven do današnjih dana u bankama van zemlje, LhB Frankfurt, AG Adria Wien, danas Austria bank i još u predstavništvima u Londonu i Africi. Jedan od važnih karika priče o INA-i je današnji predstavnik u Mađarskoj, a drugi se zove Vanja Špiljak. Svi oni znaju za pljačku INA-e, koju je jedino mogao potvrditi Đureković.
Kinkel je od 1993. pa nadalje odlučio maknuti udbaški kadar iz naši tajnih službi, pa je tada pao Manolić i politički Mesić, jer im nije više vjerovao. Tim potezom otvorio je politički sukob koji traje do današnjih dana, a pokrenut je samo zbog njemačke premoći u našim službama.
Sjedinjene američke države pokušavaju od ljeta 1994 godine utjecati – nakon odustajanja od prosrpske politike , pokazani njemački utjecaj na obavještajnom području izjednačiti kroz angažman u korist Hrvatskih oružanih snaga. Krajem studenoga 1994. godine, ministar obrane Gojko Šušak je u Washingtonu potpisao ugovor o vojnoj suradnji dviju država. Šušak je istodobno zahvalio Clintonovoj administraciji, koja je zaustavljala Zagreb, u miješanju u jednu drugu eskalaciju opkoljene muslimanske enklava Bihać, odnosno pad u ruke Srba .
Prigodom zbližavanja Hrvatske prema Americi, Šušak je na obavještajnom području imao u ruci jedan jak adut. Kad je Josip Manolić, kao šef tajne službe bio smijenjen, taj od BND-a odbijeni obavještajac, svoje mreže izvora i agente dao je Gojku Šušku. Položaj Hrvatske od tada jača, micanjem od njemačkih službi i takva situacija ostaje do dolaska Joze Radoša na mjesto ministra, koji suradnju minira i obznanjuje u javnosti. Od tada pada sposobnost vojske, naoružanje pada na najniže grane. Amerikanci pokušavaju svoj utjecaj nametnuti ministrici Antunović, koja miče iz sustava njihovog čovjeka Dragana Lozančića i odbija suradnju. Danas se ponavlja situacija sa istim čovjekom, kojeg lukavo SDP “brani”, kako bi javnost još jednom iz Lozančića napravila izdajnika. Sve se više vraća utjecaj Nijemaca u našu politiku i tajne službe, a koliko su svi bili uspješni bez Amerikanaca vidi se u rezultatima domovinskog rata, prije i za vrijeme Amerikanaca.
Danas je potvrđena svaka teza ovoga teksta, dok su tadašnje teze Jutarnjeg lista, koji nas je htio demantirati potpuno se pokazale lažne.
Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo – rekao je sudac Dauster.
– Samo je polovična istina da je Hrvatska otvorila svoje arhive, a mnogi su dokumenti prebačeni u privatne arhive. Slovenske vlasti su suprotno tome znatno surađivale. Hrvatske vlasti nisu učinile sve potrebno, rekao je sudac Manfred Dauster te je dodao da njemačka služba BND nije ni morala davati dokumente.
“Šokiran sam kad vidim da su ljudi koji su Franji Tuđmanu nabavljali putovnicu, koji su uživali njegovo povjerenje, Gojka Šuška, (Tomislava) Karamarka, svih HDZ-ovaca koji su bili među osnivačima stranke na kraju prokazani kao udbaški egzekutori. To je strašno i govori sve o HDZ-u kao stranci jer to je očito nešto o čemu se HDZ treba očitovati.
Poznata je stvar da sam se zalagao i zalagat ću se ubuduće za ravnopravan tretman hrvatskih građana kada ih se izručuje, a naročito kada se sudi u ovako delikatnim stvarima. Presudom sam šokiran. To je najblaža riječ koju mogu reći. Iskren sam potpuno. Nisam vjerovao da su takvi ljudi bili u neposrednoj orbiti i najbliži suradnici osnivača HDZ-a, zajedno s njim osnivali HDZ. To opuno govori i ako je to stožerna hrvatska stranka to nije dobro”, kazao je Milanović za Jutarnji list.
U ovo vrijeme izbora Jutarnji je napravio PR za Milanovića i vrlo malo za novinarstvo.
Milanović koristi udbašku zamjenu teza kad komentira njemačku presudu: “To su ljudi koji su pomagali u osnivanju HDZ-a, a sad su prokazani kao UDBA-ini egzekutori.” No tko je donio “Lex Perković”? HDZ ili SDP? Biranjem njega za premijera Hrvatska bi počinila samoubojstvo!
Zanimljivi su ovi kvaziljevičari, jugonacionalisti, skojevci i slični. Dok Haaški sud još nije donio presude, nego su bile samo na snazi optužnice, svejedno su Gotovinu i sve druge strpali u megazločince i kriminalce, na čelu s Tuđmanom. A kad njemački sud donese presudu protiv udbaša tada to treba što više razvodniti i relativizirati. Doista vrlo trezveno poimanje pravosudne prakse. Gdje je sad toliko pametan Peđa Grbin? A Hrvoje Klasić, osim što ima skojevski pedigre, kako može biti imalo objektivan ako je u rodbinskim vezama sa Špiljkovima?
Ivo Josipović i Zoran Milanović, prvi koji je osmislio a drugi koji je nastojao provesti “Lex Perković” i zaustaviti suđenje udbašima u Njemačkoj? Takvim ljudima nije mjesto u politici kad bi bili normalna demokratska zemlja!- napisao je na svome profilu Zvonimir Despot.
Perkovićev sin bio je savjetnik predsjednika Mesića i Josipovića. Josip Perović pospremio je prije rata Milanovića u diplomaciju.
Nama se čini da je došlo do obračuna dva ogranka udbe, hrvatskog i jugoslavenskog, nakon toga slijediti i nestanak udbe sa političke scene Hrvatske, koja je uništavala hrvatski narod od 1945. godine.
HOP portal