SRBI U SAO KRAJINI NAKON GENOCIDA NAD HRVATIMA HTJELI NASELITI KOZAKE
Već 1993. godine se u dokumentima takozvane republike srpske Krajine spominje planiranje dolaska većeg broja Kozaka pravoslavne vjere iz Rusije u Krajinu. Radi se o vojnicima s ratnim iskustvom koji dolaze s obiteljima s namjerom naseljavanja i nastanjivanja prethodno od Hrvata ispražnjenih hrvatskih sela naročito u Lici, Slunju i sela na desnoj obali Kupe. Iza tog Saveza kozačkih vojski Rusije stoji naravno ruska država, kako je napisano u službenom dokumentu republike srpske Krajine iz 1995. godine poslanom u Beograd, Jovići Stanišiću, odonosno MUP-u republike Srbije. Na kraju tog dokumenta stoji opaska: “Kozaci traže dolazak što pre”.
Najprije je počinjen genocid nad hrvatskim stanovništvom u Krajini, koje je ubijeno i protjerano, a onda se ta područja trebaju naseliti ruskim Kozacima, koji će vojno upotpuniti srpske borbene redove i sa svojim obiteljima naseliti hrvatska ognjišta, te tako promijeniti i demografsku sliku tog područja. Plan je bio jasan, i sasvim u cilju velikosrpske politike, koja je prije, za vrijeme i poslije rata ostala u osnovi nepromijenjena. Ovi dokumenti nepobitno dokazuju u kojoj mjeri je ruska politika za vrijeme Domovinskog rata držala stranu Srbije i njezine genocidne tvorevine republike srpske Krajine na hrvatskom tlu. Ta rusko-srpska suradnja u političkom smislu opstala je do danas, stoga je potpuno jasno da svi oni koji nemaju ništa protiv širenja ruske dominacije na hrvatskom tlu, ni tada nisu imali ništa protiv velikosrpskih planova u Hrvatskoj koji ni tada, kao ni danas ne prezaju od uključivanja Rusije u cilju ostvarenja velikosrpskih ideologija.
SAO KRAJINA JE PLJAČKALA HRVATSKE RESURSE I OPSKRBLJIVALA SRBIJU
Ako se iz naftonosnih polja u Đeletovcima nakon pada Vukovara dnevno vadilo 250 tona sirove nafte, što znači 7.500 tona mjesečno, onda to na godišnjoj bazi iznosi 90.000 tona sirove nafte. To znači da je u pet godina okupacije hrvatskog područja, Srbija pokrala Hrvatskoj 450.000 tona sirove nafte, ako uzmemo u obzir da je UN administracija spriječila daljnju krađu hrvatske nafte 1996. godine, kada su joj, prema priloženoj dokumentaciji predana neoštećena naftonosna polja. Na tom području je još 1982. godine otkriveno nalazište nafte na dubini od samo 1000 metara, što znači da se radi o naftom izuzetno bogatom nalazištu. U poslijeratnom izviješću INA-e stoji: “Unatoč ambiciozno postavljenom rokovima za koje se činilo da će teško biti ispoštovani, sav posao završen je za rekordnih sedam mjeseci te su naftna polja Đeletovci, Ilača i Privlaka u proizvodnju puštena 24. studenog 1984. godine. Iz 34 bušotine, koliko je u početku brojao bušotinski fond triju polja, do kraja 1984. proizvedeno je oko 27 tisuća tona nafte i nešto više od milijun prostornih metara plina”… “Uzlazni trend proizvodnih rezultata nastavio se i u godinama koje su slijedile, dostigavši svoj vrhunac predratne 1989. godine kada su polja Đeletovci, Ilača i Privlaka dosegla svoj proizvodni maksimum, a proizvodnja narasla na više od 270 tisuća tona nafte i 27 milijuna kubika plina.” U izviješću INA-e se također spominje da je jedan od tri naftna spremnika bio zapaljen 1992. godine, no u iskazima svjedoka iz dokumenata za suđenje u Haagu izričito je rečeno da su polja predana u neoštećenom stanju. Naravno, trebalo je i razminirati od srpskog agresora minirana područja Pogona i naftnih polja, a to je opet išlo na trošak Hrvatske.
Nakon svega iznešenog postavlja se pitanje odštete zbog višegodišnje krađe energetskih sirovina koje pripadaju republici Hrvatskoj, a koje joj je agresijom, ratnim djelovanjem i miniranjem oduzela Srbija. INA se vrlo lako odrekla ogromnih nalazišta u Siriji i prodala ih za smiješne novce, što bi u svakoj normalnoj državi alarmiralo državno odvjetništvo da ispita situaciju. Prema prosudbi našeg portala ovaj slučaj iz Đeletovaca nikada neće doći na red, jer je premrežena jugoslavenska klika privrednika u tišini među sobom raspodijelila plijen i sirovine na štetu republike Hrvatske.
NAKON OLUJE SRBI SU PLJAČKALI IZBJEGLE SRBE
Nakon pada SAO Krajine Olujom, izbjegli Srbi na granici sa Srbijom bili su pljačkani od arkanovaca, oduzimano im je zlato, novac i ostale vrijednosti, smještani su u sabirne logore, u Erdutu su prebijani od arkanovaca, ali o tome do danas Pupovac i bratja šute.
OLUJA SPAS OD KRVOLOČNIH SRBA I LAŽI SRPSKIH BOLESNIH MOZGOVA
Slučaj ukrajinskog zapovjednika UN-a generala Mokrinca u hrvatskom sektoru Sjever za vrijeme Oluje dogodila se bizarna situacija izdaja međunarodne zajednice za srpske interese a pritiv Hrvatske. Generalu su srpske snage plaćale 5.000 DM kako bi koristile prostorije njegove jedinice i zgrade za svoje zapovjedništvo u Oluji, novac je primao poljski pukovnik, najbliži suradnik. Hrvatska strana nije smjela bacati mine na sjedište UN-a, pa je srpska strana mogla činiti što je željela i imala sigurnost svoga zapovjedništva 21 korpusa, svjedočio je na haškom sudu član KOS-a rođen 1947. Godine, a vrbovan 1966 godine.
Prema ovom svjedoku, plan akcije Oluja donio je danski časnik Bent Jenssen srpskoj strani, koja je odmah proslijedila plan akcije u Knin, što govori da su Srbi imali kompletnu informaciju o napadu hrvatske vojske od strane međunarodne zajednice. Ipak Srbi nisu uspjeli obraniti “krajinu”.
Naš opstanak kao nacije i kao države je pune četiri godine bio ugrožen agresorskim i brutalnim ratom, naše težnje i pravo na državu bile su neispunjene i nezadovoljene stoljećima, potisnute raznim državnim savezima i unijama koje su nas na razne načine sputavale, iskorištavale i stavljale u drugi plan na našem vlastitom teritoriju, sužavale ga i smanjivale – sve do one zadnje jugoslavenske, najopasnije koja nam je gotovo zadala zadnji, smrtonosni udarac.
Svijet je govorio o građanskim sukobima unutar jedne zemlje, čekao i nadao se bilo kakvom miru, bez obzira tko u tom sukobu ostvario premoć, odcjepljenje i osamostaljenje je izgledalo kao nemoguća misija. No, trebalo je samo u pravom trenutku postaviti pravo pitanje i mirno izreći što želimo. Trebalo je osjetiti trenutak i iskoristiti ga, kao što je to učinio prvi hrvatski predsjednik Tuđman koji je i donio odluku o raspisivanju referenduma za samostalnost Hrvatske. 94,17 % birača od njih 83,56 % koji su izašli na biračka mjesta odlučili su se za samostalnost Hrvatske. Ove nevjerojatno visoke brojke jasno govore o volji Hrvatica, Hrvata i svih ostalih građana Hrvatske – ne samo u tom trenutku, nego bi isto rekle u svakom trenutku naše teške i bremenite povijesti. Mi smo uvijek željeli svoju državu i konačno smo ju dobili, zauvijek. Govorim o tom povijesnom referendumu jer on objašnjava udružene snage svih nas u obrani hrvatskog teritorija i državne samostalnosti i cjelovitosti. Ono što je 1991.g. izgledalo nemoguće, ubrzo se ostvarilo, svijet nije mogao reći ne toj silnoj želji i volji jednog naroda. Postali smo međunarodno priznata država. Uslijedio je krvav rat, izgledalo je da ga je nemoguće dobiti. Njega je neprijatelj dugo planirao, i napao nas oružjem koje smo mi u jugoslavenskoj zajednici financirali – vojskom JNA. Bili smo gotovo nenaoružani, skoro čitavo vrijeme rata pod embargom Vijeća sigurnosti UN na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme, dakle bilo nam je ukinuto čak i pravo samoobrane. Do te mjere je bilo bezizgledno da ćemo ikada dobiti Domovinski rat. No, imali smo predsjednika koji nije oklijevao, koji je bio istinski i pravi vođa, sve do same Oluje, veličanstvene krune tog ratnog užasa koji nam je bio nametnut s ciljem uništenja i brisanja Hrvatske s karte svijeta.
Takav nevjerojatan odaziv dobrovoljaca u ratu, takva srčana borba u izuzetno teškim okolnostima, takva upornost i izgradnja hrvatske vojske praktički ni iz čega, takva blistava završna akcija Oluja – sve je to povod slavlju, ponosu i svim onim osjećajima koje nas nakon 21 godina velikom silinom prožimaju. Referendum o samostalnosti i međunarodno priznanje Hrvatske prethodio je Oluji za čitave tri godine i ne bi značili apsolutno ništa – bez Oluje! Zbog toga je 5.kolovoza najveći hrvatski državni praznik, zbog toga su svi naši istinski neprijatelji svim snagama pokušali baciti ljagu na tu obljetnicu!
Sretan nam svima Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!
Hop PORTAL
