ULOGA, ZNAČAJ I MJESTO STAROG HRVATSKOG PISMA GLAGOLJICE

0
2141
Najstariji očuvani tekstovi pisani na slavenskom jeziku, pisani glagoljicom, potječu u hrvatskom prostoru s kraja 11. i prijelaza u 12. stoljeće. A i to su samo natpisi uklesani u kamen u dva lista jedne liturgijske knjige. Iz najstarijega vremena o kojem svjedoče pisma pape Ivana X nema baš nikakvih spomenika hrvatske glagoljaške pismenosti. Ipak se, neizravno, može i o tome nešto pouzdano saznati. Najstariji očuvani hrvatski crkvenoslavenski misal Codex Illirico 4 u Vatikanskoj knjižnici potječe s početka 14. stoljeća. Uređen je strogo prema propisima rimske crkve. Tekstovi u njemu, međutim, znantim djelom nisu prijevodi iz latinskoga, nego potječu od liturgijskih knjiga ćirilometodske škole. Utemeljeni su, dakle, na prvobitnim prijevodima solunske braće iz grčkoga. To znači da su hrvatski glagoljaši pri reformi rimskih liturgijskih knjiga  i sastavljanju misala postupali tako da su svoje stare liturgijske knjige, koje su dobili od najstarije škole crkvenoslavenske pismenosti na sjeveru, podvrgnuli istoj takvoj redakciji, kakvu je rimska crkva provela na latinskima. Stoga se u misalu Illirico 4 susreću liturgijski tekstovi koji zajedno s onima u najstarijim bogoslužbenim knjigama istočne crkve slavenskoga liturgijskoga jezika tvore zajedničku tekstovnu predaju. Time se očito pokazuje kako je istinita tvrdnja u pismu pape Ivana X da se Methodi doctrina oko 925. godine u dijecezama dalmatinskih biskupa već bila jako raširila i pustila u njima duboko korijenje.glagoljica
Dokazano je tako da je hrvatska književnost u punom posjedu ćirilometodske baštine od sama njezina začetka, pa stoga nije manje autentično povezana sa slavenskim srednjovjekovljem nego što je s latinskim, iz kojega je iznikla u svojim najranijim počecima. Osobito je važan u tom sklopu red i čin mise kakav je u misalu Illirico 4. Moglo se dokazati da je to najstariji očuvani slavenski tekst rimskoga misnog kanona i da izravno potječe od prvobitnog čirilometodskog prijevoda, koji se služio kao predložak za Kijevske listiće. Nema, dakle, nikakve dvojbe da su liturgijske knjige hrvatskih glagoljaša poviješću svoga teksta izravno povezane s najstarijim slojem liturgijske književnosti u ćirilometodskoj školi. Ipak, nije pošlo za rukom dokazati i to da se pri tome radi o starocrkvenoslavenskome prijevodu latinsko – grčke liturgije sv. Petra. Ta se pretpostavka nije mogla održati. Važna je u tom sklopu i činjenica da “Bečki listići” koji su preostali od jednog hrvatskoglagoljskog sakramentara, misne knjige starijega tipa iz 12. stoljeća, pokazuju u svojemu liturgijskom nazivlju usku podudarnost s “Kijevskim listićima, ” koji su ulomak isto takvog sakramentara iz najstarijega ćirilometodskog književnog fonda. I odlomci evanđelja koji su se čitali pri misi nastavljaju u misalu Illirico 4 velikim dijelom ćirilometodski prijevod u potpuno se uklapaju u njegovu tekstovnu predaju kakva se pokazuje u najstarijim makedonskim glagoljičkim spomenicima, te s njome tvore nerazdvojnu cjelinu. Mlađa tradicija hrvatskih glagoljskih misala nadovezuje se na onu koju predstavlja najstariji među njima, pri čemu se u mlađim redakcijama sve više nameće utjecaj autoritativnih latinskih tekstova. Ipak se ne prekida kontinuitet ćirilometodske tekstovne predaje. I inače je hrvatska glagoljaška liturgijska književnost, u prvom redu prema svjedočanstvu brevijara, utemeljena na starocrkvenoslavenskim temeljima. To se jasno i nadaleko razabire po svetopisamskim odlomcima namijenjenim čitanju u liturgiji i po tekstu psalama, što su ulazili u bogoslužje. i pouzdani dokazi, kako god da su oskudni, posve su dostatni da pokažu kako su hrvatski glagoljaši najstariji sloj potrebnih liturgijskih knjiga doista dobili od Metodijeve škole i njezinih skriptorija, te iz škole i skriptorija njegovih velikih učenika Klimenta i Nauma. Veza s Ohridom pokazuje se najrazovjetnije u tome što su u redakciju hrvatskih glagoljaških liturgijskih knjiga ušle neke glasovne sobine karakteristične za bugarsko – makedonsku predaju starocrkvenoslavenskih tekstova, koje su samo odande mogle doći.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
HOP portal